Otkad smo ušli u kampanju jedan hrvatski političar stalno govori o europskim tračnicama BIH. Srbe Europa zanima tek posredno i usputno, nit su fascinirani njome niti im se u nju žuri.
Iako je Europa za mandata Platforme dobro skontala kako i sarajevska poltička elita samo demagoški podržava europski put BIH i da joj je nacionalistička politika iznad integralne, bosanske i hercegovačke, te da nacionalni bošnjački interesi kako ih tumači spomenuta elita nisu u skladu s europskim putom BIH, budući da tu često ima koketiranja i sa Ankarom i sa radikalnim režimima, neki naime “proeuropski” sarajevski lideri rado su viđeni gosti u Teheranu, a i sa Hamasom se potajno sastaju, ta ista Europa bez obzira na sve to u BIH ne čini ništa, iako ima ovlasti gurnuti BIH na europske tračnice.
Hrvati su tu logičan faktor za kojeg bi se upravo Brussel mogao uhvatiti. No što taj Brussel čini? Prešutno ili aktivno podržava projekte koji su sve , samo ne europski, i ne tako rijetko i sama sudjeluje u njima.
Zato je čudno, na trenutke i potpuno blesavo, da baš netko tko dolazi nominalno iz hrvatskog korpusa i predstavlja se formalno za hrvatskog političara toliko milki Europu za rukicu. Istu onu europsku svitu koja je u BIH pogazila sva europska načela, a ako se i sa kim zamjerila i ako je ikog ponizila BIH ponizila je najmalobrojniji BH narod. Što i nije baš lijepo, nit je gentlmenski a još manje europski.
Nikola Zirdum l poskok.info
A koja su to načela koja Europa provodi u svojoj kuću i koja to načela provodi tu? U BH Međuzemlju, posljednjoj koloniji Europe koji iz vlastite perverzije tituliraju državom.
Dovoljno je pogledati samo nekoliko primjera europskih tračnica, i tratinčica u BIH, pa se upitati otkud toliko europskog zanosa u spomenutog “hrvatskog” milkiway političara.
U Europi je nezamisliv ulazak tenkom u banku u privatnom vlasništvu.To bi bilo rušenje europkog poretka. Skandal bez presedana.
Po naređenju Europljanina Petritscha europski tenkovi ušli su u privatnu BIH banku, posljednju banku u domaćem vlasništvu i sravnili je sa zemljom. Potom je uništena njena financijska kičma a svatko tko se usudio nešto prigovoriti riskirao je optužnicu. Nakon banke Europljanka Robinson uništava i privatno osiguranje koje je bilo derivat netom sravnjene banke. Nakon tog europke banke šire se na područjima kojima su prošli tenkovi kao cvijeće posle kiše.
U Europi je nemoguće da država nekom građaninu zabrani bavljenje politikom.
U BIH je mnoštvo političara koji su ustali protiv europskog tenkovskog režima i svakog drugog ostalo bez političkih prava.Ako im nisu mogli uskratiti prava uskratili su im primanja. I otpor je slomljen.
U Europi je nezamislivo da u višenacionalnim federacijama jedan narod majorizira drugi.
Europski političari u BIH godinama rade na protekciji sistema koji upravo to omogućava. Kako bi perverzija bila veća to nazivaju demokracijom. U svojim zemljama procese majoziracije nazivaju odbačenim praksama prošlih stoljeća.
U Europi građani imaju pravo na cijeli niz raznoraznih referenduma, od lokalnih do državnih.Primjerice, građani Europe koji žive u Ulici brijestvoa, imaju pravo izići na referendum i odlučiti hoće li se cvijeće saditi s lijeve il desne strane ulice. I promijeniti odluku države ako im je to ćeif.
U BIH Europa zabranjuje bilo kakav referendum.
Političar koji u Europi u privatne svrhe koristi primjerice službeni mobitel, daje ostavku ukoliko se to otkrije jer to zahtijevaju europski standardi a on kao takav šteti imidžu ne samo stranke nego i zemlje.
U BIH Europski političari (Inzko) štite političare za koje se otkrije da proračunski novac, milijune, trpaju u privatne fiktivne mesnice ili da birače plaćaju u markama, proračunskim sredstvima.
E Europi Interpol privodi političare za koje se utvrdi da pogoduju kriminalu.
U BIH Interpol ne privodi Inzka koji kao ne zna ništa o tome. Umjesto toga šalju mu 25.000 eura mjesečno plaće. Za projekt pljačke građana FBIH u interesu europske Hypo banke.
U Europi je nemoguće da se rezultati izbora ne implementiraju kroz uspostavu Vlade.
U BIH europski političari imenuju Vlade suprotno rezultatima izbora.
Europske ustave donijeli su europski građani putem predstavničke demokracije.
U BIH koja nema Ustava, europski dužnosnici skupa sa ostalim stranim dužnosnicma podržavanjem unitarnih snaga blokiraju donošenje demokratskog Ustava.
Kada građanin Europe izgubi život kao član Islamske države,(ova nova zemljica na istoku u kojoj je sječa glava nacionalni sport), u europskoj zemlji je to šok, i glavna vijest.
U BIH u kojoj medije kontroliraju Europljani, TV kuće, vijesti o desecima građana BIH koji su poginuli na tim ratištima kao radikalni borci džihadizma prenesu kao najbanalniju vijest crne kronike. Nešto što je kod nas uobičajeno i čemu ne treba davati veću pozornost. Primjerice više pozornosti u BH medijima dobila je vijest da je Dodik nastupio s Cecom nego da je preko 30 građana BIH poginulo za ISIL-ova načela a pitanje je koliki broj ih se tek regrutira.
U Europi je nemoguće da se državljani Europe izruče mimo suda u zatvor treće države.
U BIH je Alžirska skupina, grupa naturaliziranih BH državljana bez ikakvog dokaza isporučena na Guantanamo. U tome su sudjelovali i europski dužnosnici.
U Europi je osuđen komunizam , totalitarizam i nacizam. Političari koji bi se bavili revitalizacijom tih likova iz horor filmova bili bi denuncirani u javnosti kao neozbiljni.
U BIH miljenik Europe u svom uredu drži portret totalitarnog diktatora (Tito) i romansiranog ustašoida (Blaž Kraljević) dok erupski visoki predstavnik u Vladu Federacije gura deklarirane fašiste opčinjene Pavelićevim bijelim bistama (HSP). Kopijama s ustaških derneka.
Europa u svojim zemljama ulaže mnogo novaca u borbu protiv korupcije.
U BIH Europa drži u ladicama predmete protiv korumpiranih BH političara, tj ne buni se kada predmete protiv Lagumdžije npr, za glođanje asfalta ili aferu Reket Amerikanci stave ad acta.
Europski političari jako dobro znaju što je to konsocijacija i federalizam. Većina EU zemalja su federelazirane zemlje a ne mali broj su konsocijacije.
Europski političari u BIH traže da im se pojasni što je to konsocijacija a federalizam koji se nameće kao ideja spasa BIH smatraju zločestim separatizmom zločestih nacionalista.
U cijeloj ovoj priči hrvatski interesi u BIH najviše su nastradali od europskih tračnica u BIH. Posljedica toga je da su se Hrvati u BIH politički getoizirali. Iako su ih i Sarajevo i Brussel godinama tjerali u tor, u čemu su i uspjeli, upravo to Sarajevo i taj Brussel pejorativno govore o torovima koje su sami stvorili.
Na terenu cijele BIH niti jedan srpski političar ne obraća se u kampanji retorikom koja negira srpske nacioalne interese.
Na terenu cijele BIH niti jedan bošnjački političar, bio “Bošnjak” ili “Bosanac” nije niti jednom rečenicom negirao bošnjačke nacionalne interese.
Na terenu cijele BIH ne postoji srpski ili bošnjački intelektualac upregnut u nacionalističke projekte drugog naroda.
Samo kod Hrvata, iako su pretrpjeli i Alijansu i Platofrmu postoje političari koji u kampanji potpuno negiraju hrvatsko nacionalno pitanje, iako su u politiku ušli plivajući upravo na tom pitanju.
Samo kod Hrvata u BIH postoji cijeli niz intelektualaca uposlenih u projektu jačeg nacionalizma od onog hrvatskog.
Bez obzira na ovo sve postoji nekoliko građana u BIH koji su jako simpatični i romantični. Oni vjeruju da u BIH egzistira nekoliko istinskih građanskih nacionalnih stranaka iako svaki izbori pokazuju da u BIH živi 95% nacionalista. Ti romantičari u skroz super. Oni recimo kad se u BIH dogode poplave pa čovjek pomaže čovjeku mile kako je poplava ubila nacionalizam, i da čovjek koji je nacionalist ne može biti i humanit. Oni vjeruju kad iziđe socijala na ulice, da onaj koji prosvjeduje na ulici automatki traži člansku iskaznicu anacionalne stranke. Kao da je socijalna dimenzija svakog čovjeka nespojiva sa nacionalnim identitetom.
Fora su ti ljudi. Oni vjeruju da SDP ili DF nisu bošnjačke nacionalne partije. Iako niti jedna od tih tzv. građanskih stranaka nikada niti jednim potezom nije ušla u sukob sa nacionalizmom najjače nacionalne elite. Budući da ona sama, ta tzv. građanska opcija, jeste samo lijevi derivat istog nacionalnog pokreta najmnogobrojnijeg naroda, čiji predstavnici traže Treći entitet na 100% BIH dok druge osuđuju što traže Treći na daleko manjem ozemlju BIH.
Bez obzira na ovo sve, što se radi, i što nam rade, postoji određeni dio hrvatskih birača koji kažu da nema šanse da će izić na izbore. Za to vrijeme na forumima većinskog naroda, komšije likuju kako će glupi Hrvati opet ostati u kućama, i kako je ovo prilika da “im ga ponovno metnemo”.
To je u redu. Svakome po zasluzi. Glupim Hrvatima je možda za Treći potrebno da im ga se triput metne. Možda tada postanu odgovorna politička nacija.
A možda nastave pecati ribu, kako je već bivši predsjednik RH , sarajevski diplomat s poslom u susjednoj RH i zamislio…
Sve dok ne postanu politička nacija, ljudi poput Budimira i novih Budimira koji postaju jači unitaristi od onih koji su ih stvorili, nicat će kao gljiva posle kiše na političkom dunjaluku BIH. Kolika je moć većinskog nacionalizma upravo pokazuje primjer Živka Budimira. Ako su u samo 4 godine od ratnog generala HVO-a uspjeli napraviti postratnog političkog dezertera što su u stanju učiniti od drugih ljudi? Ljudi poput Budimira, recentni politički janjičari nisu ništa novo u povijesti. Toga je bilo i bit će. Međutim njihovi pandani iz povijesti imali su strah od naroda kojeg su izradili.
Naše Budimire ne treba biti strah. Jer plemena se nemaju šta bojati.
Zato je nekima bitno da Hrvati u BIH na ovim izborima ostanu u kućama. Da ostanu šta su i bili. Pleme. Ne politička nacija. I da im ga dobronamjerne antifašistoidne elite od Saraya, elite europske provinijencije sa teheranskim šlagom, sirijskim borbenim iskustvom i hamasovim blagoslovom i treći put “metnu”.