Godinama se na dijasporu gledalo kao na pretplatnike HDZ-a RH. Promatrani su kao glasačko tijelo koje bianco unaprijed nosi glasove HDZ-u.
Kada bi HDZ stratezi radili planove za izbore ucrtavali bi 100% tih stolica u svoju saborsku kvotu.
Nerijetko bi bili u pravu. Jedne godine plan im je donekle pomrsio Glasnović. Tužna je to činjenica da su se u BIH od ponuđenog jedan dio glasača odlučili glasati za vojnika, koji će ih kasnije u Saboru, uz sve njegove kvalitete, prikazivati prilično ridikulozno i radikalno.
Opet ne može ih se osuđivati jer se jedino njegova lista nudila u dijaspori pored HDZ-ove.
Glasačko tijelo Hrvata u BIH opet nije samo u dijaspori.
Oni koji su proučili popis stanovništva u Hrvatskoj dobili su fascinantan podataka. Postotak Hrvata iz BIH, ili pak porijeklom iz BIH, koji su BH politicusi i jako im je važno kakva se politka vodi s Pantovčaka i Markova trga prema BIH ogroman je, toliki da Hrvati iz BIH u RH čine najbrojniju skupinu građana ako će se gledati po regijama,
Ukratko , ako bi se danas u RH osnovala stranka Hrvata iz “hrvatskog svijeta van RH”, stranka hrvatskih zemalja van Hrvatske i ako bi teoretski svi takvi građani glasali za nju, ta stranka nadmoćno bi pobijedila na izborima.
Zašto do sada takva stranka nije osnovana? Zato što su Hrvati van RH integrirani u hrvasko društvo, raslojeni su ideološki i ne getoizira im se. Jedni glasuju za lijeve partije, drugi za desne, no po pitanju Vojvodine, Kotora, BIH, imaju isti stav – žele na vlasti u RH državnike a ne kmekavce. Žele da novac koji daju za Vladu RH i HRT bude upotrebljen i nacioalnom interesu a ne udijeljen kao milostinja partiji naklonjenim udrugama i klerokleptokraciji. Momcima u habetima koji u redovima čekaju novac namijenjen narodu a ne njima.
Pojavom Milanovića i mnoge druge stranke u Hrvatskoj shvatile su 0 čemu se radi.
Dugogodišnja politika tuđmanizacije koja se svodila na to da se mora osnovati kakva takva Hrvatska, po cijenu usisavanja svega hrvatskog van RH, dovela je do tog da su van-RH Hrvati dans najbrojnija zajednica u RH.
Hrvatima se gadi srpska kovanica “srpski svet” dok sami nemaju snage priznati da su za razliku od Srba, izdavali “hrvatski svet” van RH, isporučujući njihove interese, živote i budućnosti.
Potom su taj izbjegli svijet dočekivali na nož, kao K+ Hrvate, o njima pričai viceve, držali ih na margini društva.
Danas kada se taj hrvatski svijet u Hrvatskoj obrazovao, etablirao, kada ima utjecaj, on traži od hrvatske politike da nadraste kompleks Stjepana Mesića. Da tu odurnu ljudoliku pojavu spremi tamo gdje joj je i mjesto. Na Maksimir. U zološki vrt. Da završe s uveseljavanjem malograđanske Hrvatske.
I konačno krenu voditi odgovornu državnu politiku.
Uostalom zapitajmo se, kako bi reagirali naši uzori demokracije – USA, Francuska, UK, da su susjedne zemlje BIH, da su jamci Ustava, i da tamo u toj BIH živi dio njihovog naroda, koji ima ustavna prava, i kojem neki austrijski nacist, Petritsch, jedan dan dođe popljačka banku i dokine ustavnu ravnopravnost.
Koliko američkih dronova bi poletjelo? Koliko Ivanki Orleanki? Koliko biskupa Heahmunda?
I konačno, shvaćamo li koliko je Stjepan Mesić uz Željka Komšića ,jedna od najopskurnijih političkih pojava u povijesti čovječanstva? I obojica su vidite Hrvati.
Nije postojao niti će postojati primjer u čovječanstvu, pored ova dva , da je netko tako otvoreno politički lešinario zagovarajući borbu protiv svog naroda.
Shvaćamo li da oni nisu izuzeci, nego produkt jedne dublje patologije u našem narodu. Patologije dopuštanja. Shvaćaju da smo katolibani i da im nećemo baciti kamen u glavu nego ćemo, odgojeni kakvi jesmo, okrenuti drugi obraz. Nažalost
Niti Ante Pavelić nije uspio pobiti Hrvata, iseliti i uništiti hrvatskih života, koliko su ova dvojica.
I to sve bez iti jedne reakcije iz tog samog naroda.
Najtolerantnijeg i istovremenom politički najpogubljenijeg naroda na svijetu.
Naroda molitvene zajednice koji evo nikako da odraste. Nadamo se da je konačno odrastao.
Ukratko Milanović je otvorio pandorinu kutiju. Utrka za stotine tisuća glasova Hrvata iz BIH koji žive u RH je počela. A oni koji su od naše krvi i loze, a žive u RH i nebitan im je Milanovićev državnički zaokret prema BIH, na prste jedne ruke se mogu izbrojati.
Zato ne čude govori ovih dana u Saboru, prvaka HSS-a i Domovinskog pokreta koji se natječu u retorici oko hrvatskog pitanja u BIH. Doduše nepotkovani su i griješe. Ali još uče.
Uskoro će im se pridružiti i drugi.
Tko zna, možda uskoro čujemo i jednog od trojice Hrvata iz BIH koji sjede u saboru, kako govore.
I rodbina bi ih htjela jebi ga čuti, i kazati, vidi ga “onaj ti je bolan moj”.
poskok.info