ZANA MARJANOVIĆ: Nema Zemaljskog muzeja, nema Bosne i Hercegovine

Međunarodni dan muzeja, nastao je 1977.  na preporuku Međunarodnog vijeća muzeja sa ciljem prezentovanja javnosti dostignuća iz prethodnog perioda, te afirmiranja muzeja kao javnih ustanova. U Bosni i Hercegovini, nažalost nije tako.
Cijeli jedan vijek kulturna baština ove zemlje, kao i naš odnos prema njoj, svjedočila je o jednoj bogatoj kulturi, istorijskom razvoju i našem naučno-umjetničkom doprinosu civilizaciji. Sada, u 21. vijeku, kada trebamo da se razvijamo dalje, mi rušimo osnovne civilizacijske temelje koji nas krase?

 
Danas, 18. maja, kada se u svijetu obilježava Međunarodni dan muzeja, Zemaljski muzej kao da “ne pripada nikome”. Obzirom da je to tako preko dvadeset godina, podrazumijevamo da ga “niko ne želi”. Kako je to moguće?
Da se podsjetimo, status Zemaljskog muzeja, te ostalih šest institucija kulture od značaja za državu BiH, je neriješen. Razlog: Niko ne želi preuzeti osnivačka prava. S jedne strane, preuzeti osnivačka prava podrazumijeva finansiranje te/tih institucija. S druge strane, preuzimanje osnivačkih prava znači priznanje postojanja države Bosanaca i Hercegovaca. Dakle priznavanje zajedničkog identiteta Bosne i Hercegovine  sa svim njenim narodima i narodnostima. Ovakvom postavkom stvari dolazimo do zaključka da vlastima nije u cilju institucija koja pripada svim građanima Bosne i Hercegovine. Međutim, šta je sa građanima?
Svjesni smo da se danas podstiče mišljenje da ukoliko građanin BiH izabere samo jedan identitet, više radi za interes svog naroda. Ali kako je onda moguće da se taj isti ne bori za svoje naslijeđe? Za istorijsku instituciju koja čuva i štiti vrijedna obilježja njegovog naroda? Zar priznavanje zajedničke prošlosti umanjuje osjećaj pripadnosti jednom narodu?
Ako je tako, šta je sa pripadnicima iz reda Ostalih? Zar mi, Ostali, sazdani od svih identiteta i narodnosti BiH nemamo pravo da budemo Bosanci i Hercegovci? Zar to nije i naše naslijeđe? Pitam se zašto smo i mi dozvolili da se vrata naših najznačajnijih institucija zatvore. Gdje je sada onaj naš Bosanski ponos? Prkos? Zašto se ne udružimo i kažemo da ne pristajemo da se zatvaraju državne institucije koje pripadaju nama?
Obzirom da nas insistiranje na neprihvatanju različitosti nije dovelo do prosperiteta ni ekonomskog ni socijalnog, zar nije vrijeme da pokušamo shvatiti da su muzeji važna sredstva kulturne razmjene, obogaćivanja kultura i uzajamnog razumijevanja među narodima i naša zajednička kulturna baština. Otvaranje muzeja znači i ekonomski prosperitet, ali i socijalni. Upravo radi toga je današnji datum značajan i morali bi ga adekvatnije obilježavati. Jer nas podsjeća na činjenice da imamo zajednički identitet i da smo nekada davno, zajedno, stvarali velike stvari. Dokazi našeg zajedništva su zatočeni u muzejima, tako da smatram da je krajnje vrijeme da ih otvorimo i time nastavimo stvarati i poštovati kulturnu baštinu naše zemlje.