Kao pravi Srbin mazohista, zateknem sebe kako gledam N1. Gledam događaj koji prijeti da će već od sljedeće godine, kako to već kod nas biva, postati tradicionalan. Odmah nakon Munibe iz Foče i Suljage iz Priboja, vidim najljepši osmijeh Sarajeva, smiješak neponovljive gradonačelnice, Benjamine Karić. Ne znam koga je gledala ali mi se čini da se smješkala kameri i svima ostalima u sobi. I onima koji nisu više s nama, sudeći po višedimenzionalnom izrazu lica.Pošto se radilo o N1 televiziji, shvatio sam da se radi o još jednom multikulturnom i tolerancijskom događaju. To sam mogao zaključiti i po tome što nisam prepoznao nikog od Srba i Hvata. Kasnije je nešto govorio jedan Hrvat, ali to nisam shvatio po jeziku već po imenu. Zvao se Josip. Izgovarao bi jednu riječ na naškom (iskreno se nadam da niko kod nas onako ne priča) a jednu na engleskom. Mučno ga je bilo slušati ali nekako sam uspio. Mislim da je gradonačelničin osmijeh koji me nije ubio nego ojačao, pomogao da preživim i tu strahotu.
Nije bilo, daklem menščini, Srba, što je, kako rekoh, dodatni dokaz multietičnosti i tolerancije, a ni Hrvati nisu plaho remetili multikulti zbivanje. Vidio sam i Jakova Fincija, jevrejsku perjanicu multikulture, ali ga nisam mogao predugo gledati, kao i obično. Malo sam vratio snimak i nisam uspio vidjeti nikoga od Roma, ali sam shvatio da nije sedmica ni tjedan Roma i da bi Sejdić tu bio višak. Ne bi tu pregonili s multikulturom toliko da im se kakvi Romi motaju oko sofre…
Pilo se nešto žuto, kanda neki sok, alkohol bi samo poremetio molitveni zajutrak. A i ne bi bilo korektno da multikulturni piju alkohol pred kamerama i multikulti ozračju. To se pije na privatnom imanju, za domaćinskim stolom, đe rakija pomaže da se donesu odluke važne za državu i… To je svojstveno okupljanjima koja navode griješne multikulti pojedince na alkohol i zlo.
Hm, odlutah… Praštajte.
Kad već uvodimo dobre američke običaje, zašto na čevljanskoj koridi ne bi bilo natjecanja u jahanju bikova? Dakle ne krava, već bikova, mada ovo drugo zvuči totalno gej. Ali, ko shvati i razumjet će. Zašto ne bismo slavili Thanks giving, u ime onih dana kad su Anglosaksoncima Indijanci dali da jedu i da se ugriju a Anglosasi ih onda pobili? SDP bi mogao uzgojiti mrmota koji bi nam, po starom američkom običaju, najavio proljeće, Ako ne bi htio izaći, išćerali bi ga petardama. Da vidi kako je nama bilo od 1992 do 1995. A još prije od 1941 do 1945. Na fakultetima koji su ionako otišli u 303 p… Hm, na fakultetima treba napraviti tajna društva kao u Americi i zvati ih po slovima grčkog alfabeta. Delta – Sigma – Gama Kapa i tako to. Djecu odmah naučiti ko je Kim Kardašian i tjerati ih da napamet uče dijaloge iz filma Independent Day i American Pie.
Saša Magazinović bi mogao da predloži parlamentu niz izmjena koje bi dovele do potpune bezalkoholne amerikanizacije državnih praznika pa da se više ne svađamo i budemo tolerantni i napredni poput Amerikanaca. Ne moramo pobiti Crvene, pretvoriti Crne u robove, baciti atomsku bombu na Žute i napalmom spržiti još žuće da bi postali multikulturni i tolerantni.
Samo treba nastaviti sa običajima onih naprednijih nego mi što smo, gdje su stali ti bolji od nas…