U nedostatku vještine da se okrene biračima, Primorca su okrenuli potvrdama.
Tko zna, možda mu iz onih Mesićevih kolica, u tajnom pretincu “Alan Ford,” Šeks magijskim potezom izvuče neki papir da je bio uzoran vojnik koji je s mae geri udarcem nokautirao Arkanovce. Mesić bi tada mogao dodati: “Jest, istina je” i prisjetiti se kako mu je Tuđman jednom šapnuo u uho, odmah “nakon neupitnog Karađorđeva,” da “onaj mali Primorac se dobro tuče na bojištu. Pere ga takva popularnost u narodu da je najbolje da ja njega spremim u Čemeriku.”
Svašta je moguće u današnjoj Hrvatskoj. Pa i takva vrsta propagande.
No, nebitno je za Hrvatsku je li bezlični Primorac bio na terenu ili nije.
On je naprosto bezličan.
Promašaj koji se iz dana u dan pokazuje toliko nedorastao funkciji na koju cilja da ispada kako mu se sam HDZ odlučio osvetiti za ono što je prije par godina uradio istoj toj partiji. No, nije u tome stvar. Jer onima koji danas vode tu stranku to ne pada teško. Ta, redom su svi disidenti i borci protiv HDZ-a iz neke faze njihove biografije.
Realno gledajući, HDZ ima viška sredstava. Pa tako i ega. HDZ (čitaj DC) smatrao je da oni to mogu – sa svojim državnim službenicima i partijskim knjižicama te njihovom “nakaze” rodbinom – tog Primorca izgurati. Ali naprosto ne ide.
Što s vojnim potvrdama?
Kad smo kod vojnih potvrda, što bi naše dame iz kampanje rekle na ovo mahanje papirima iz rata? Je li žena koja nije išla u rat i nije mogla iz ovih ili onih razloga automatski eliminirana iz utrke? Živimo li mi u doba rata? I može li onda žena uopće biti predsjednica RH ako je taj papir kojim maše Primorac neki uvjet?
Bijeda Granićevske Hrvatske
DC (HDZ) se bavi perifernim stvarima. HDZ (čitaj DC) doveo je HDZ do razine da su postali bečki stražari. Udba poslije Udbe. Oni skaču na svakog tko se usudi otvoriti bitnu temu. “Zna se,” nekadašnji slogan HDZ-a dobiva užasno proklet kontekst.
Zna se koje su teme dozvoljene. Zna se koji su narodi ugroženi i na koga Hrvatska mora trošiti novac. Zna se da je za Jablanicu moralo otići 20 milijuna maraka, iako se zna da u Jablanici još nisu vraćene hrvatske kuće, i da će Vlada RH obnoviti i one kuće koje su otete Hrvatima, a u njima drugi žive. Moguće je čak da će obnoviti kuću i nekog osuđenog ratnog zločinca nad Hrvatima.
Stranka koja osvaja 25% hrvatskih glasova zna da ne može izgurati predsjednika. Kod predsjedničke utrke to ne ide tako. Koalicije i kupovina stranaka za vlast su jedno. Ali koprcanje će trajati još neko vrijeme dok Granić ne pokopa i HDZ, nakon niza stranaka koje je Šaptač mrtvima, iliti Gospodin s Mirogoja, već pokopao.
Karikatura Hrvatske u EU
DC je Hrvatsku doveo do razine karikaturalnosti. Realno nebitna zemlja EU, barem nebitna na temi Ukrajina–Rusija, uporno se kurči, kao kakav mali terijer među velikima i želi dobiti batine. Postati rusko meso. I steći status mučenika.
To je Granić–Plenković politika. Oni koriste svoje pozicije da se popnu na tron zaslužnih briseljana, da im se udijeli ordenje, da se na nekom slavoluku Europe ispiše njihovo ime kao povijesno.
Cijenu svega tog plaćaju Hrvati.
Nezamislivo je gledati Irsku s otvorenim pitanjem Sjeverne Irske kako su joj puna usta Ukrajine, kao i bilo koju drugu zemlju Europe, kojoj Ukrajina i Rusija nisu nužna religija. Ako imaju otvoreno nacionalno goruće pitanje, fokusiraju se 90% na to.
A mala, jadna, bijedna Hrvatska u očima Europe je upravo to. Sitni lavež pored velikih pasa koji uporno želi biti velik kao oni.
Postojeći Plenković, Granić i Grlić Radman establishment digao je hajku na Milanovića zbog prijedloga da se ne dopušta proširenje NATO-a dok se u BiH ne potpiše povratak ustavnih prava hrvatskom narodu.
Ne ide to tako, Graniću. Nećeš biti na slavoluku. Čak niti u Baškoj Vodi. Ti nisi Zlatko Dalić niti si Ćiro Blažević. Ti si, znaš, Mate Granić. Jedini Tuđmanov ministar koji nije smio znati kad točno počinje Oluja. Jer te je šef smatrao kukavicom i dvostrukim igračem. Jer si jednostavno to što jesi – narcisoidni prosjek s hrpom loših odluka iza sebe.
Majorizacija i izdaja hrvatskih interesa
Nitko neće cijeniti zemlju koja mirno promatra majorizaciju svog naroda u susjednoj zemlji i čak u tome i pomaže političkom, kolonijalnom Beču, dodvoravajući mu se. Kažemo Beču, a ne Sarajevu, jer Sarajevo nije to koje majorizira. Sarajevo radi isto što i Plenković. Pleše bečki valcer po bečkim notama. Pleše ga u zagrljaju s otetim hrvatskim pravima koje su Bošnjaku dali Austrijanci.
Nitko neće cijeniti Hrvatsku koja smatra da je važno nama u BiH pomoći u očuvanju identiteta. I uplaćuje nam opanke i poskočice, da ne zaboravimo tko smo.
Kao da je naš identitet ugrožen.
Dapače, nikad taj identitet nije bio jači. Sa svakim novim muslimanskim napadom na nas mi identitarno jačamo. Tako da Plenković to treba znati. Eto mu sad argument da financira muslimanske politike. Koje nas identitarno jačaju. Znamo da bi radije financirao njih.
A naročito smo svjesni hrvatstva, kao i pogrešnog identitarnog hrvatstva nekih drugih, kada vidimo Plenkovićev smiješak pored čika autoritativnog Kavazovića.
Lika koji smatra da je tursko groblje, usred Mostara, ostavština Islamske zajednice i kulturna vrijednost našeg društva.
Iako zna da su ga načinili osmanski okupatori.
I da Islamska zajednica nije postojala u to vrijeme.
Oni su, naime, također austrijski nusprodukt.
A reisi ne bi smjeli postojati u muslimanskim društvima koja poštuju Kuran.
nz l poskok.info
wpDiscuz
