Dakle, nakon mjeseci šutnje i mudrog gledanja u pod, nekome je, eto, ipak sinulo da nije normalno da američke sankcije blokiraju isplatu plaće u jednoj, navodno suverenoj državi.
Pa je Marinko Čavara, gle čuda, morao samoinicijativno, i uz hitnu proceduru, predložiti ono što bi valjda trebalo biti samorazumljivo u svakoj državi — da ljudi imaju pravo na plaću, pa i u gotovini, ako im Washington preko banaka zavrne račune.
A da sramota bude veća — ni to nije prošlo glatko.
Protiv su, naravno, bili cijeli Klub Bošnjaka, dva srpska izaslanika, i — da paradoks bude potpun — bošnjački Hrvat Zlatko Miletić.
Valjda im je ideološki teško palo da Marinku Čavari ili bilo kome tko je “na crnoj listi” ipak stigne plaća.
Jer kako ćemo praviti moralni igrokaz za domaću i stranu publiku, ako nekome ne možemo zavrnuti i plaću, pa da slučajno ne može kupiti kruh?
I da se razumijemo — nije ovo pitanje Čavare, ni bilo kojeg pojedinca.
Ovo je pitanje elementarnog digniteta jedne države.
Jer ako vam američke sankcije blokiraju isplatu plaća iz domaćeg proračuna — onda niste država, nego kondominijum pod protektoratom stranih ambasada.
Sramotno je da je ovakva izmjena morala čekati do 2024., i još više sramotno da za nju nije bilo ni približnog konsenzusa.
Ali eto, makar sad, možda će se barem netko usuditi reći naglas da Murphy nije ministar financija BiH.
wpDiscuz
