U koloniji koja se deklarativno gradi na demokraciji, a faktički opstaje na cenzuri i jednoumlju, svaki pokušaj artikuliranja drugačijeg mišljenja dočekuje se kao napad – ne na ideju, nego na samu državu.
Tako je i reakcija portala Klix.ba na tekst američkog konzervativnog analitičara Maxa Primorca više od puke kritike – školski primjer verbalnog nasilja nad pluralizmom mišljenja.
Ako se ovako brutalno obračunavaju s diplomatom koji piše iz Washingtona, s pedigreom unutar američkog establišmenta, što tek rade prema običnim građanima BiH, koji svakodnevno osjećaju nemoć, strah i autocenzuru?
Ako je Primorac „opasnost“ jer se usudio postaviti pitanje suvereniteta i kritizirati strane suce – što je onda nastavnik u Mostaru koji ne podržava koncept „građanske BiH“?
Klix ovdje nije samo medij – on je čuvar dozvoljenog narativa. On ne informira – on usmjerava, kazni, etiketira. A tamo gdje je medij sudac, nema ni građana ni slobode. Ima samo – strah da se govori drugačije.
Max Primorac, viši suradnik američke Heritage Foundation i bivši diplomat hercegovskog porijekla, u svojoj kolumni za The National Interest iznosi jednu jednostavnu, i za domaći establišment neugodnu tvrdnju: Projekt međunarodne izgradnje nacije u BiH je propao. U tekstu ne zaziva nasilje, ne poziva na rušenje države, ne vrijeđa narode. On samo, hladno i diplomatski, secira realnost koju svi znamo – a malo tko se usuđuje reći.
Za Klix to nije mišljenje, nego napad. I to napad koji treba neutralizirati – ne argumentima, već etiketama.
Pa je tako Primorac odmah “politički lobist”, “desničar”, “blizak HDZ-u”, “zagovornik etničke podjele”. I, naravno, neizostavno: “protiv građanske BiH”.
U stvarnosti, Primorac samo pita – je li normalno da 30 godina nakon rata zemljom još uvijek vladaju strani činovnici, bez demokratske odgovornosti?
- Je li prihvatljivo da strane sudije presuđuju u političkim pitanjima? Je li Dayton predvidio trajnu upravu “izvana”?
- Je li “građanski model” samo maska za majorizaciju?
- To su pitanja. Klix ne daje odgovore. Umjesto toga – nudi jezik propagande.
Umjesto odgovora, Klix koristi klasične tehnike ideološke defanzive:
- Diskvalifikacija autora: Primorac nije stručnjak, on je politički igrač.
- Zamjena fokusa: Umjesto da se govori o Ustavu i Daytonu, pita se: “Gdje su povratnici, gdje su mladi?”
- Etiketiranje stavova: Umjesto da se raspravlja o federalizmu, kaže se “to je put ka disoluciji BiH”.
Na taj način, svaki pokušaj rasprave o stvarnim problemima proglašava se opasnošću po državu. Svaki neslagatelj je odmah “neprijatelj BiH”, a svaka ideja koja ne odgovara sarajevskom centralističkom modelu – “retrogradna”, “nacionalistička”, “antievropska”.
To više nije novinarstvo. To je diskurzivna kontrola.
Suverenitet kao tabu tema iliti Zašto je Primorac zapravo trn u oku Klixa?
Zato što otvara zabranjenu temu – suvereniteta.
On pita: ako BiH stvarno želi biti država, zašto ne može odlučivati sama? Zašto je ključ svih odluka i dalje u Bruxellesu, Washingtonu i uredima međunarodnih činovnika koji nikad nisu izašli na izbore?
A najviše boli to što Primorac nudi model koji funkcionira – federalizam po uzoru na Švicarsku i Belgiju, gdje etnički i jezični identiteti koegzistiraju bez da se utapaju u jedan, dominantni identitet. To je model koji traži ravnotežu, a ne dominaciju. Model u kojem tri naroda imaju ravnopravnost, a ne lažnu jednakost pod uvjetom da šute.
Bosna i Hercegovina je danas država bez jezika. Jer jezik je okupiran. Svaka riječ koja ne odgovara narativu jednog centra moći – briše se, napada, demonizira. U takvoj atmosferi, sloboda govora ne postoji. Postoji samo sloboda ponavljanja dozvoljenih fraza.
Primorac je to razbio. I zato je proglašen neprijateljem. I zato Klix nije mogao sebi dozvoliti luksuz da ga ospori argumentima – nego je morao posegnuti za ideološkom batinom.
Ali prava opasnost nije Max Primorac. Prava opasnost je društvo koje ne podnosi neslaganje. Jer kad jednom ušutkate jednog čovjeka – red za šutnju nikad ne prestaje.
Ivan Urkov l poskok.info
wpDiscuz
