Published On: Uto, sij 21st, 2020

MAPE TRAUMA U BIH: Mržnja prema Hrvatima u BIH je umjetna, hibridna i medijski pomnno inducirana

Karta koju vidite pred sobom karta je prema popisu stanovništva 2013 godine.

Što možemo zaključiti iz nje?

Prvo što možemo zaključiti je da politika koja sebe naziva multietničkom i građanskom to nije.

  1. Tamo gdje je ta politika na vlasti teritorij (na slici prikazan tamno zelenom bojom) je nevjerojatno etnički homogen. Etničko čišćenje je završeno ili se završava. 470.000 Srba i Hrvata više ne živi tu. “Sami sebe protjerali”. Tamo gdje je ta politika, tamo Hrvatima nameću  Komšiće. Dakle Majorizacija i Nacionalizam. Prostor džihada, kako ga je nazvao general Armije BIH Šerif Patković, bira dva predstavnika džihada. Komšića i Džaferovića. Komšića onda u šali prozovu hrvatskim predstavnikom. I maltretiraju nas njime iz dana u dan. S otetih medija. I iz otete fotelje.
  2. Unsko sanski kanton, danas je gotovo etnički očišćen. Nema traumu od Hrvata nisu ratovali s HVO. Hrvati su im oslobodili glavni grad. HV i HVO. Dali im putovnice. Oni su nama ubili su Vladu Šantića i kriju njegove ubojice. Jedan od ljudi, Hrvat koji je naoružavao Bihać tijekom rata, iako oženjen Bošnjakinjom, maltretiran je i otišao je. Nikad ga nisu ni prihvatili.  Povijesno radi se o neupitnom banskom i kravljevskom prostoru srednjovjekovne Hrvatske. Koji su Osmanlije oteli u krvi, paleži, janjičarenju i pljačkaškim pohodima. Ljudi u njemu starinom su Hrvati. Ti naši daleki rođaci, Hrvatima uzvraćaju tako što im nameću jednog predstavnika u Dom naroda i biraju predsjednika. Jer tako kaže merhamet. S druge strane koriste RH putovnice za lijepe zarade u RH ili EU. Baš lijepo od njih. Baš ono čojstveno jeb*te led. Koje ljudine! Za stati i reći “respect”! I kuće su im predivne. Bizarno al Hrvati se moraju pravdati što su Hrvati i u ovom kantonu. Oprostite nam što ste nam ubili Vladu Šantića. Oprostite nam što smo vam deblokirali grad i donijeli slobodu. Oprostite što smo vas naoružali.
  3. Tuzlanski kanton, danas je gotovo etnički očišćen, trude se sustići Sarajevski kanton. Popuju ostatku zemlje o multietničnosti, nemaju traumu od Hrvata , nisu ratovali s Hrvatima. Nego uz Hrvate. Hrvati u tom kantonu povinovali su se mirovnim planovima i stali i u ABIH. Vraćaju nam tako da nam biraju Komšića i nameću jednog Hrvata ako ne i dva, u Dom naroda. Na skupovima prijete silovanjem hrvatskoj predsjednici i nabijanjem na kolac hrvatskog predstavnika u BIH. Iduće izbore će prijetiti s dva koca jer Milanovića neće silovati. Smatraju se modernima. Jašta bolan. Najmodernijima. Odu Zg na špicu. Prodaju šuplju na HRT. Druže se s kremom. U tom gradu zabilježeno je da je rođak blizak samom vrhu tuzlanskog HDZ-a svojedobno  otišao u vehabije kako bi se dokazao sredini. Multietničnost na djelu! Najdraža ambasada može biti ponosna. Njen plan multietničke FBIH fakat uspijeva. Vehabije, selefije, suniti, šijiti, jordanci, Sirijci, Alžirci, svega ima u FBIH.
  4. Posavski kanton – većinski je još uvijek hrvatski. No sve ga je manje. I on hrani Sarajevski smog. Bošnjaci u njemu nemaju tramu od Hrvata, nisu ratovali s Hrvatima.Ratovali su u HVO. I njih uče da budu spremni “kad vakat dođe” i da nas mrze. Jer “Hrvati su bolan za sve krivi”.
  5. Sarajevski kanton, jedan od etnički najočišćenijih  u državi, najočišćeniji grad ex Jugoslavije,  popuje o multietničnosti ostatku zemlje i svijeta, dosadan je za popizditi, medijski užasno nasilan. Nepodnošljivo nasilan toliko da su ga i bošnjački kantoni počeli mrziti. U pauzama mržnje prema Hrvatima. Osim bošnjačkih kantona koji su Sarajevu manje bitni ubija i  nas, nevjerojatno odvratnim 200% porezom. Sarajevo nema tramu od Hrvata jer ni oni nisu ratovali s Hrvatima. Hrvati u njemu bili su junaci obrane grada. Komšić to nije bio. Al ima dobar P.R. Oni koji su bili danas su daleko od Sarajeva. Gadi im se taj grad. Oni koji su ostali asimiliraju se u Bosance. Unuci će im biti Bošnjaci. Multiečnost na djelu. Bravo američka ambasado! You did it!
  6. Goraždanski lihvarski kanton , sto posto je bošnjački, nisu ratovali s Hrvatima, slali smo im pomoć, i HVO im je poklonio koridor u Daytonu, dali smo živote za njihov koridor. Nemaju traumu od Hrvata, nisu ratovali s Hrvatima. Hrvatima nameću jednog predstavnika u Dom naroda. I jednog u državni dom. Zlatka Miletića. Koji nas mrzi iz petnih žila. A “prestavlja nas čoek”. I uzima naše pare.  Žive lijepo s koeficijentom 1.7 od PDV-a i hvale se kako se razvijaju. U njemu je prema popisu živjelo 26 Hrvata. Hvala im za sve. Za ništa. Goraždanci su u ljudstvu i čojstvu skoro ko Bišćani. Ti im daš slobodu oni tebi preglasavanje.
  7. Zeničko dobojski kanton također nema tramu od Hrvata, bilo je nešto sukoba s manjinskim Hrvatima i Srbima koji je završio na sreću “patriotizma”. I u čast tekbira. Tako što su Hrvati i Srbi svedeni na prihvatljivo smiješnu mjeru. Tu je bilo sjedište Iranaca, i ostalih mudžahedina. Tu se kurčio čika Delić i čika Alispahić. I o tome se ne priča. Kažu Krug 99 i FTV tišina. Uglavnom, nemaju razloga da nas mrze jer smo mi tu donji. Protjerani i poniženi. A mrze nas. Rečeno im tako. Pa eto “moraju”.
  8. HercegBosanski kanton iliti Livanjski, dokaz da je Haag potkupljeni i korumpirani sud. Saudijski sud sa sjedištem u Brusselsu. U Livnu živi primjerice gotovo jednak broj Bošnjaka kao prije rata. Kako to ako je plan bio da ih istrijebimo? Nisu li u Livnu trebali završiti baš kao Hrvati u Bugojnu?  Bošnjaci nemaju u Livnu traumu od Hrvata. Nisu progonjeni. Mnoštvo ih ima RH putovnice. Teško ćete od njih čuti išta protiv Livna. U Livnu. No čim maknu malo dalje od Livna, recimo prema Sarajevu , tjeraju ih da nas mrze. I da Hrvate nazivaju ustašama.
  9. ZapadnoHercegovski kanton , ocrnjen je do bola. U medijima nema vijesti da je u Posušju bio izbjeglički centar za Bošnjake. Da su živjeli s nama i išli u škole s nama. Najbolje ocjene dobijali. Nema vijesti da Bošnjaci nisu stradali ni u Grudama ni u Širokom. Ljubuški se ocrnjuje do bola. Iako da je svugdje bilo kao u Ljubuškom u svakoj općini BIH, ovolikih žrtava ne bi bilo. To je jedini grad u BIH u kojem su se lokalne vlasti i Crkva zauzele da se pritvoreni Bošnjaci pod hitno puste iz zatvora nakon što su ih Tutići odveli u Heliodrom. Govori se  potom o “hiljadama spašenih od sigurne smrti”. Ne govori se koliko ih je ostalo u Heliodromu i  završilo u “sigurnoj smrti”? Zašto se ne govori što mislite?
  10. Ostaju dva kantona. MiddleBosanski i HercegovskoNaronski. Ako se gleda karta traume u oba kantona može se reći da veću traumu Hrvati imaju od Bošnjaka u Srednjebosanskom a Bošnjaci od Hrvata u HercegovskoNeretvanskom, s tim da se Konjic i Jablanica ne spominju u medijima kao mjesta zločina nad Nebošnjacima dok se iz SrednjeBosne spominju Ahmići, grozno mjesto HVO zločina, neoprostivo, dok se svi ostali zločini Armije BIH u tom kantonu ne spominju. Primijetimo da FTV, hairli džihadistički medij, na kojem nećete vidjeti džihadistički govor Šerifa Patkovića ekstenzivno pušta vijesti o Stocu, o Zapadnom Mostaru, Ahmićima,  dok Grabovicu, Uzdol, Trusinu, Bugojno, Travnik, Vitez, Novi Travnik i sva mjesta stradanja Hrvata Srednje Bosne, plus Konjic i Jablanicu ne obrađuje. Ili ih obrađuje paradno, brzinski. Dok svaki grijeh HVO-a diže u visine pakla, do te mjere da mali Hrvati pitaju očeve, “tata, što si radio u Srebrenici pred kraj rata i zašto smo to činili Bošnjacima? I kad ćemo biti dobri kao oni? Ili barem srednje dobri kao Srbi?”
  11. U Srednjoj Bosni nalazi se i Jajce. Grad u kojem Bošnjaci nemaju traumu od Hrvata. Grad su obranili i oslobodili HVO i HV, potom su se bošnjačke izbjeglice vratile u njega. Danas su u njemu većina Bošnjaci. I jednako nas mrze kao da se radi o Stocu. Kako to? Kako možeš mrziti nekog tko ti je vratio tvoju slobodu u tvojoj kući? Kako se ta mržnja gaji i kako mutira?  Zar smo mi Hrvati tako odvratni ljudi da nas se čak i u takvoj situaciji mrzi? S druge strane ne postoji grad koji je Armija BIH oslobodila od VRS a potom u njeg vratila prognane Hrvate. Kamo li da su oni danas u njemu većina. Primjer Jajca nitko iz Najdraže Ambasade ne slavi. Nit primjer Drvara, nit primjer Stoca, gradova povratka. Gdje su ti primjeri na tlu Prostora džihada? Gdje su to Bošnjaci vratili Srba i Hrvate? U Konjicu možda? U Jablanici?

Zaključimo: Iako ekstezivna, živa trauma Bošnjaka od Hrvata, i Hrvata od Bošnjaka postoji tek u nekih 7 općina, pri čemu su jedni više nastradali u jednima, drugi u drugima, trauma iz tih sedam općina, pretočena u mržnju, uspješno se disperzira na sve ostale općine u FBIH. No jasno je. Oni koji nadziru medije i federalne i državne institucije nadziru i smjer i disperziju mržnje u FBiH. A taj nadzor jedino ima SDA Duboka država. Ona koja cijelo vrijeme i vuče konce rata, i rata nakon rata. Jedina prava ratna stranka koja i danas ratuje. Naime vodeće stranka u Srba nije SDS, HDZBIH nije onaj iz 90-ih. Dok SDA prvaci i danas nesmetano slave Rasima Delića i po Iranu se zahvaljuju šefovima te države na slanju džihadista u Bosnu, nazivajući ih “našim junacima šehidima”: Eksploatacija mržnje najjači je postratni biznis u BIH. Njome se dobijaju izbori, njome se crtaju mape. Njome se zastrašuju daidže i kardinali. Koji potom padaju na koljena pred tim nacionalizmom,  Instituti za Mržnju ne zovu se tako. Imaju ugledna imena.  Krugovi, Inicijative, Fondacije.

Mržnja prema Hrvatima u FBIH je inducirana. Ona ima svoj jasan cilj:

Cilj je bacanje stigme. Uvjeravanje Bošnjaka da su im Hrvati permanentna prijetnja i  vječni krivci. Na Srbe ne smiju. Drću na spomen Srpske i Srba. Na Hrvatima liječe svoj bijedni kukavičluk. Oni kojima smo najviše pomagali i zbog kojih danas najviše ispaštamo. Zato Bošnjak u gotovo svim kantonima gdje mu je Hrvat bio partner i prijatelj, gdje nema traumu od Hrvata, danas smatra da mrziti Hrvata znači voljeti BIH. On svoju mržnju prema Hrvatu čak naziva patriotizmom. Te poručuje: Ako ti se ne sviđa to što te mrzim, odseli se. Mržnja prema Hrvatima u nekim krajevima pretvorila se u ljubac prema Srpstvu. Uskoro će se pojaviti nova linija Bošnjaka koja će tvrditi kako je Srebrenica u suštini bila hrvatski projekt. Podvaljen Srbima i Bošnjacima.

Cilj je bacanje stigme. Stigma postaje akcija. Akcija za “marš kući”. Akcija za otkaz. Akcija za svakodnevno maltretiranje u svim sferama društva. Akcija za socijalne fobije. Za dekroatizaciju Hrvata koji žive na prostoru džihada. Medij pod kontrolom Bošnjaka baca stigmu. Ulica odrađuje ostatak priče. Dovoljno je upaliti federalni radio, svako malo javi se Hrvatica iz Sanskog mosta, Bihaća, Zenice Travnika, da se “najebe majke HDZ-u”. Predstavi se lijepo imenom i prezimenom. Održi govor. I osigura si miran život unutar tog supertolerantnog prostora.

Stigmatiziran narod, narod tihog vodstva, lijednog da shvati da se  narod ne može braniti bez institucija i medija, narod je spreman za odstrjel.

A odstrjel je već najavio DF. To su profi naci(onal)isti.  Lovci na hrvatske konstitutivne pozicije.  Džuburi, Dunovići, Komšići i slična politička plašila, ne žele pošteno živjeti od svog rada. Oni žele tuđe. Žele biti sinekure, lagano živjeti na kostima HVO vojnika. Na krvi naših sinova. Koji su da se razumijemo , ako gledam FTV-e, i ostale halal TV kuće, koje su izmoderirali džihadistički pripuzi Kukići i Jukići,  svi redom zločinci , dok se ne dolaže suprotno.

Oni već žive na pravu našeg naroda. I učinit će sve da sustav preglasavanja ostane. Jer im se naprosto ne radi.

Hrvatski  “lideri” tu nemaju puno izbora. Ako DF pritisne SDA da ruši Ustav i negira odluke Ustavnog suda, Hrvati u BIH moraju napustiti federalne i državne institucije, pozdraviti se sa sudjelovanjem na BH izborima i pustiti bošnjačke nacionaliste da dokrajče državu.

Sve dok su oni na pozicijama, bošnjački nacioalizam pred svijetom se može predstavljati kao human. I Hrvati označavati kao skupinu s višom prava. Kad Hrvati napuste institucije Režim mora udariti na narod. Na teritorij van prostora džihada.  A to naprosto ne ide. Nemaju legitimitet šetati se tu bez osiguranja. Ne mogu legalno provesti silu nit bilo kakvu odluku.

Eto vam  država

Hrvati ovo nisu zaslužili. Hrvatski narod je ponosan i zna što je i kako je ponašao se u ratu. Ako hrvatsko liderstvo ponovno bude inzistiralo u popunjavanju funkcija, narod ih treba zaustaviti.

Već je trebao. Prali se oni ili ne, oni danas sjede u Vijeću ministara koje je supotpisao Komšić. I to je užasno ponižavajuća činjenica.

Jer princip se brani tako što se brani. Držiš ga se.

Dajte im zaboga više tu državu . Nesposobni su i nemaju legitimitet upravljati njome. Nek provedu silu na terenu. Nek Komšić pošalje Patkovića na Livno i Mostar. Nek dođe konačno u HercegBosnu pobogu.

Prestanite biti poluge njihove majorizacije. Što danas, da se ne lažemo, jeste.

Ima Njemačka. Idite malo u Njemačku. Obiđite naše ljude.

Pustite Sarajevo da nam stvori Republiku.

Jer Sarajevo, bez vas gore, s njima  u vrhu, i s našim narodom na ulici, može da ga sveže mačku o rep.

Poskok.info