Iza njega je šest knjiga – pet zbirki pjesama i jedna knjiga misli, kao i 700 pjesama.
Goran Tadić iz Novog Sada sve nas osvaja svojim emotivnim redovima, a Lola je za danas odabrala pjesmu Parfem.
Uživajte i ako ste u blizini Banjaluke, svratite 20.rujna u 19h u Banski dvor, gdje će Goran govoriti svoje stihove uz pratnju gitare.
Parfem
Nisam dozvolio njenom tijelu, skladnoj i prikladnoj ambalaži
za njenu skupocjenu dušu da mi pogled zavede.
Polako, rekoh sebi, čekat ću da se otvori,
da osjetim što će mi grudi ispuniti, kada udahnem sadržaj.
Mogao sam je lako, muškim dodirom,
kao bocu šampanjca, natjerati da pola sebe po meni prolije,
pola dopusti da ispijem, da je, opijem, potrošim
i zaboravim, čim se otrijeznim.
Ne, to ne bih bio ja, niti bih saznao tko je ona.
Osjetio sam da malena bočica,
dizajnirana po liniji kretanja mojih usana i dlanova,
sadrži nešto što osjećam, nešto bez čega neću osjećati,
bez čega mogu da žive jedino oni kojima se ne živi.
Strepio sam, preplašen privilegijom,
šta će me snaći kad se otvori.
Duh? Anđeo? Boginja?
Suviše obično.
To umijem i sâm da izmislim.
Ovo je, izgleda, žena.
Činilo se da će eksplodirati u mojoj blizini,
bezmalo je kroz pore izlazila iz sebe.
Drhtao sam od straha da će se potrošiti na mene,
pokušao da ne gorim, da ju sačuvam od sebe.
Pod pritiskom mojih vrelih reči,
otvorila se, kapnula kap sebe,
dovoljno da osjetim šta u njoj osjećam.
Duša, dakle, ima miris?
Prelijepo mirišeš, rekoh.
Tek ćeš da osetiš kad budem u tvojoj koži,
reče i razli se svud po meni, a ja, sunđer.
Ista kap na tuđoj koži ne miriše isto,
al’ mora se probati još neka kombinacija.
Na hladnijoj koži od moje, bit će diskretna,
primjerena trenutku, uz novu mirisnu notu,
dok ne izvjetri, dok ne dosadi,
a moja koža nikad više na sebe neće mirisati.