Prije dva dana Zlatko Miletić postao je član Doma naroda Parlamenta BIH. On je već 12 godina na raznim funkcijama u BIH po svojoj pripadnosti hrvatskom narodu. HMS je napisao da Miletić ne može biti Hrvat, budući da mu se otac zove Jovan, a majka Ajša.
I ranije su neki mediji dovodili u pitanje njegovu hrvatsku pripadnost. Tvrdeći da se lažno izjasnio. ( Slobodna Dalmacija, Klix forumaši)
No je li to baš tako?
Zlatko Miletić za razliku od Nerkeza Arifhodžića nije mijenjao nacionalnu pripadnost iz mandata u mandat. On je doista sve ove godine Hrvat i tako se izjašnjava. Ako bi se sutra za potrebe nove pozicije izjasnio drugačije mogli bismo ga nazvati nemorlanim. Za sada ne. To je praksa i u višenacionalnim EU konsocijacijama. Nacionalna pripadnost je slobodna volja svakog građnina. No ne možeš je mijenjati po potrebi tijekom života. Jednom kako si se izjasnio tako ostaje, ma kako se ti u kojem dijelu života osjećao.
Nacionalna pripadnost doista nije stvar krvnih zrnaca i gena koji teku kroz tebe. Motivi izjašnjavanja mogu biti moralni i nemoralni no oni su isključivo unutar čovjeka. Samo ta osoba zna koji su njegovi motivi.
Imamo li pravo tvrditi da to što se nečiji otac zove Jovan, nužno znači da njegov sin ne može biti Hrvat? Nemamo.
Uostalom imamo li pravo tvrditi da majka Zlatkova Ajša, nije Zlatku usadila osjećaj ljubavi prema hrvatskom narodu? Nemamo. Možda je Ajša iz plemena Kotromanovićevih, možda iz plemena Filipovićevih, možda je potomak samog El Fatiha, no sve i da jeste, to jednostavno , u današnjim demokracijama više uopće nije bitno.
Čak da su i oboje njegovih roditelja daleko od hrvatstva, imamo li pravo tvrditi da splet životnih okolnosti nije mogao kod Zlatka usaditi osjećaj pripadnosti hrvatskom narodu? Nemamo.
Nacija nije genetika. Nacionalna pripadnost je kulturološki pojam.
Jezik
Jedan od osnovnih faktora koji neku osobu obilježava pripadnikom neke nacije jeste jezik kojim ta osoba govori. Ako slušate nastupe Zlatka Miletića, slagali se vi s njima ili ne, njegovi istupi su na hrvatskom jeziku. Uz povremene riječi koje je upio u Sarajevu a pripadaju istočnoj varijanti srpskohrvatskog jezika kod Miletića se da primjetiti jasan hrvatski jezik.
On ne govori “integrisati”nego kaže “integrirati”, ne kaže “uslov”, nego kaže uvjet”. Što se za njegove kolege Komšića i Nerkeza Arifhodžića ne može reći.Mogao bi biti učitelj hrvatskog Željku Komšiću i Nerkezu Arifhdožiću. Možda čak i Marini Pendeš.
Vjera
Ne postoji hrvatska identitarna vjera bez koje prestaješ biti Hrvat. Niti postoji vjera koja te čini Hrvatom. Možeš biti Hrvat musliman, možeš ateist, možeš biti Hrvat pravoslavac, Hrvat protestant, budist. Možeš biti Hrvat liberal, zeleni, konzervativac. Tako je i u BIH.
Ideologija
Zlatko Miletić doista ima pravo zagovarati viziju građanske BIH i kao Hrvat prednjačiti u tome. Ima pravo kao Hrvat biti najgrađanskiji čovjek u BIH. Njegovo osobno pravo koje mu jamči Ustav. Ima pravo biti i bošnjački nacionalist a izjašnjavati se Hrvatom. Sve je prema Ustavu i EU konvencijama apsolutno dozvoljeno. Sporiti mu to znači zagovarati kršenje njegovih osnovnih ljudskih prava.
Profesionalizam Zlatka Miletića
Ono što žalosti je , da kao prvi policajac FBIH nikada nije pred sud doveo one građane koji su se lažnim izjašnjavanjem okoristili funkcija koji im prema zakonu ne pripadaju. Evo ako ne već sebe, jer kako vidimo on je konzistentan, možda gore narečenog Nerkeza Arifhodžića. Bi li prešutio ista kaznena djela da su ih činili pripadnici druge ideologije? Neki HDZ-ovci npr?
Upravo je Miletićev FMUP privodio autora ovog teksta, a ne lažno izjašnjenog Nerkeza. Kada je optužnica pala, Miletić ponovno ne privodi svog kompromitiranog stranačkog kolegu a niti Komšića. Zašto? Samo zato jer je stranački kolega? Kakav je onda to profesionalizam?
Ovom prilikom apeliram na mog zastupnika u Domu naroda Parlamenta BIH, Zlatka Miletića, da otvori to pitanje – Kada će Komšić i Arifhodžić odgovarati pred licem javnosti i licem pravde naše drage, pravedne i pravne države, zbog korupcije protupravnog imenovanja u Rimu, kojom su državu oštetili za nekoliko milijuna maraka.
Šušnjar pravosnažno oslobođen bizarne optužbe, Arifodžića još nitko ne tereti
Gdje Miletić griješi
Miletić griješi što u borbi za svoje građanske vizije BIH aplicira na mjesta koja su sama po sebi suprotna toj ideji. Ukratko uzurpira ih. Iako formalno na to ima pravo, njegov potez je jako važan za artikulaciju hrvatskog pitanja u BIH. To je u načelu potez kojim Miletić osporava samog sebe, i svoju političku ideju, praksu i ono što zagovara.
On se protiv piromana bori tako što pali šumu u kojoj je piroman.
Dom naroda Parlamenta BIH je dom koji zrcali upravo etničku konstitutivnost BIH. Ne građansku. Stupajući u taj dom,on Miletić, dodatno potvrđuje postojanje i poštivanje etničke konstitutivnosti BIH.
Kada bi on iz protesta to mjesto ostavio praznim, kao građanski orijentirani Hrvat, budući da mu je nepojmljivo zastupati prava svog naroda, budući da mu je važna isključivo građanska konstitutivnost onda bi to bio konzistentan potez.
No on to neće učiniti, i time će jasno potvrditi, svakim svojim sudjelovanjem na sjednici, da poštuje ovu zemlju, njena tri naroda i njenu etničku konstitutivnost.
Isto to čini i Komšić. Da je nakon preuzimanja Predsjedništva napustio tu funkciju, ostavio ju praznom on bi obesmislio BH trojni identitet i BH etničku konstitutivnost. Ostajući na toj funkciji Komšić, makar protuustavan i nelegalan, jača hrvatsko pitanje upravo nasiljem nad njime. Potvrđuje trojnost BIH. I njenu etnički federalizam na državnom nivou.
BH pletenica građanskog i etničkog
U BIH naime interferiraju dvije konstitutivnosti. Građanska i etnička konstitutivnost. Isto je i na razini FBIH. RS je uređena unitarno prema svom Ustavu, kao prosta građanska jedinica u BIH. FBIH nije.
Etnička konstitutivnost se zrcali u domu naroda FBIH, potom u domu naroda države BIH te u Predsjedništvu BIH.
Građanski domovi daleko su brojniji. Na njih ide ogroman dio proračuna. Sve ostalo je građansko, državne i federalne agencije, agencije u RS-u. Sva etnička pripadnost koju propisuje Aneks 7 u moru BH birokracije nije predstavnička nego pripadnička, i postavlja se prostom građanskom većinom. Što će reći da je sarajevski mit o trećini funkcija koje uživaju Hrvati tek samo mit.
Hrvatski i bošnjački član Predsjedništva u pravo konzumacije predsjedničkog veta uvedeni su polaganjem tog prava u Domu naroda , u etničkom dakle domu, ne u građanskom. I to je jasan dokaz da Predsjedništvo BIH simbolizira predstavnike triju naroda.
Komšić u Predsjedništvu BIH negacija je Ustava i države BIH. Njen neprijatelj.Tupamaros koji radi protiv države i njenog ustavnog poretka.
On je tek pripadnik našeg naroda, koji negira pravo svom narodu, jednom od tri njena utemeljitelja njegove domovine da tamo bude predstavljen. Makar kroz predstavnika Židova, ali našeg hrvatskog izabranog predstavnika Židova.
Isto to najavljuje i g. Miletić. On dok uzurpira mjesto u Domu naroda Parlamenta BIH kaže da će on tamo braniti građanske vrijednosti. Ta izjava već je najava nepoštivanja ustava i morala bi imati pravne posljedice. Pobogu valjda postoje zakonski akti koji sankcioniraju predstavnike u parlamentima koji se ne drže zakona i koji krše Ustav. Zlatko Miletić naime ne da ne može, nego prema Ustavu ne smije u Domu naroda države zagovarati građanske vrijednosti. Njegov je posao isključivo paziti, da neki zakon koji donese Građanski dom države, nije usmjeren protiv njegovog naroda. Dužan je pomno raditi na tim pitanjima i blisko surađivati s ostalim predstavnicima Hrvata.
On u Domu u kojem sjedi ne može raditi suprotno od onog za što je delegiran. Hrvatski klub Doma naroda FBIH nije ga delegirao pali piromane. Nego da brani nacionalni interes svog naroda.
To što je on najavio je je isto kao da šef zavoda za zdravstvo kaže da će se baviti cestama. Građanske usluge mi od Miletića ne trebamo. Niti ga zato plaćamo. Opis njegovog posla je jasan. I on ga je se dužan pridržavati.
Inače će ući u nedopustivo kršenje dužnosti koju je upravo primio.
Što je Zlatko Miletić narodu hrvatskom sve dok sjedi u Domu naroda Parlamenta BIH kao tvoj predstavnik?
Radnik. On je tvoj radnik a ti si njegov poslodavac. Prema Ustavu upravo mu ti daješ plaću kroz obveze koje imaš prema ovoj državi. Država ti daje obveze ali ti daje i prava.
Ako ti daje samo obveze, a ustavna prava ti krši, nemaš više obveza prema njoj. Država koja ti nameće obveze a krši ti pravo je režim. Prema međunarodnim konvencijama režim nisi dužan poštovati. Državu koja ti jamči ustavna prava jesi dužan poštovati.
Ako Miletić ne bude poštivao Ustav ove zemlje, a bude provodio nad nama političko i institucionalno nasilje on postaje Režim. Ako Komšić ne bude ispunjavao svoje ustavne dužnosti i bude služio nečem petom a ne nama, on također postaje Režim. On je kako znamo već Režim. Režim nidi dužan poštovati.
Državu koja ne sankcionira one koji krše njen Ustav nisi dužan plaćati, a ako bi ih štitila, i ne bi ih procesuirala također nisi dužan poštivati. No država će ih procesuirati jer mora štititi sebe i svoj opstanak.
Kao borac protiv uređenja države, Miletić je već samodeklarirani antidržavni element. Iako se predstavlja kao prodržavan. No igra dvojnu igru. Formalno će poštivati zakone, neformalno će urušavati sistem. I to hrvatskim parama.
Ustavni sud je jasno rekao da Dom naroda predstavlja narode, ne kantone, i ne građane.
Miletić je stoga, od danas, dužan braniti svoj narod, i artikulirati teme od značaja za svoj narod. To je posao koji je po svojoj volji dobio.
Miletić naprosto nema pravo na funkciji na kojoj jest raditi protiv same biti te funkcije. To bi značilo da mu je dopušteno podrivanje ustrojstva države.
Kao što bi Komšić , u slučaju da Džaferović potpiše pravo Iranu ili Jordanu da u BIH naseli 50 iranskih kampova, u slučaju nepodizanja veta na tu odluku počinio povredu predsjedničke dužnosti, tako bi i Miletić ako ostane šutjeti, u slučaju da Zastupnički dom BH parlamenta predloži zakon kojim se uvodi 100% ni porez na smilje, ili vinograde, ili zabrani hrvatskog jezika na medijima u Sarajevu, počinio povredu svoje dužnosti. Odbio bi braniti svoj narod.
Koliko god nama Miletići i Komšići bili daleki, mi moramo shvatiti, da bez obzira na to što ih ne priznamo kao legitimne, oni i dalje jesu dužni poštivati funkcije koje su preoteli. Jer ih mi plaćamo, i jer smo mi za razliku od njih ustavni patrioti zemlje. Dok su upravo oni, koji se nazivaju patriotima, antidržavna i protuustavna gerila.
Naša politika i naši mediji ih na to moraju upozoravati i prozivati ih kada primjetimo da rade suprotno od opisa svog posla.
Pa prema njima upućivati i kaznene prijave zbog povrede dužnosti, ako to budu činili.
G. Miletiću želim uspješnu borbu za zaštitu hrvatskih ustavnih prava u Domu naroda Parlamenta BIH uz želju da svoj mandat ispuni što bolje na ponos svom hrvatskom narodu i starom hrvatskom plemenu Miletićevih.
Ma što od njega očekivale građanske partije kojima etnička konstitutivnost nije bitna, Miletić, kao policajac i legalist, morao bi znati koju je dužnost preuzeo.
Hrvatstvo je zaštitni znak BIH, hrvatstvo je u BIH postojalo kad i Hrvatske nije bilo, hrvatstvo je ustavni sutvorac trikolorne BIH, a Zlatko Miletić, Hrvat, naš zastupnik, preuzimajući ovu dužnost, prisegnuo je da će to isto hrvatstvo štititi, jačati i činiti ga konstruktivnim dijelom zajedničke nam domovine.
Mi, njegovi poslodavci, jednako kao i Ustavni sud BIH njegov smo monitoring tim. I jedino nama Miletić, htio on to ili ne, od sada odgovara.
Narodu koji predstavlja sukladnu Ustavu ove države. Nama koji ga plaćamo. Dakle, niti Kojoviću, niti Komšiću, nego isključivo nama.
Hrvatima. Sutvorcima moderne Bosne i Hercegovine.
Ivan Šušnjar l poskok.info