Published On: Thu, Nov 20th, 2014

Veselin Gatalo: Sve je, znate, u novcu…

Zašto je Matt Bissonnette, američki specijalac, čovjek tjelesno i intelektualno superiorniji od većine nas kojima je rekord na 100 metara 80 metara, postao izdajnik i otkrio svijetu dobro čuvane tajne svoje zemlje? Zašto je, potpisavši se kao Mark Owen, objavio tajne o hvatanju i naprasnom ubijanju najvećeg američkog saveznika pa neprijatelja, Osame Bin Ladena? Zato što nije domoljub? Zato što je srebroljubac? Zato što je izdajnik? Pa, otprilike je tako. Tako bi rekli crni muž i žena i bijeli ljudi iz topline Bijele kuće. Matt Bissonnette, čovjek čiji su preci davno iščupani iz korijenja i posađenu na zemlju otetu drugima, čovjek koji pliva, trči, skače, misli brže od većine nas, pravi je primjer izdajnika.

Lako je progutati kvalifikaciju i osudu da taj isti nije više puta izdan. Izdan je sa svakom misijom u koju je išao i iz koje se mogao i ne vratiti. I to vrlo lako. Određeni postotak SAS-ovih specijalaca, onih iz SEAL tima, predviđeni su za povratak kući u limenom kovčegu. Ili im sahrane samo dio opreme, ako ne uspiju izvući tijelo dragog domoljuba koji je život dao za to i to i čije su sunčane cvikere pokopane sa svim vojnim i civilnim počastima, uz počasni vod i bijele rukavice koje ispaljuju plotun kraj groba heroja. Često se i ne sazna gdje je poginuo, jer, znate, to je „top“ tajna od važnosti za nacionalnu sigurnost. Jeste, sam je odabrao taj poziv. Jeste, bio je plaćen za to. Jeste, imao je bolje zdravstveno osiguranje od drugih. Država se brinula za njega, trebali su jedno drugom. Čuvao je Matt američki san, branio ga vječito budan vlastitim životom, baš kao i drugi iz njegova tima._______________piše: Veselin Gatalo / pogled.ba

Tako država živi, od svojih domoljuba i zahvaljujući njima. Danas nam prijete ratom, građanskim nemirima, revolucijama. U prazno. Ne mogu se više ljudi mobilizirati oko rata, sad kad znaju čemu to vodi. Matt Bissonnette, čovjek kao vi i ja (dobro, brži, jači, vjerojatno i bistriji) prosvijetljen je kad su ga poslali u mirovinu. Nakon napornih treninga, cjelodnevnih, nekad višemjesečnih napornih priprema za rizične misije, ostao je sam sa sobom. Još gore, ostao je sam sa svojim mislima. Dobio je vrijeme potrebno za razmišljanje. Za sumnje i strahove. Relativno još uvijek mlad i jak, ostao je bez postrojbe, prijatelja, možda i bez rodbine kojoj je, onako šutljiv i prepun opasnih tajni, postao pretežak. Ne znam, ponavljam, ali volim se staviti „u cipele“ onom kojem sude i osuđuju ga. Samo tako se čovjeka može razumjeti.

Progledao je Matt Bissonnette, poput mačke, poput gorštaka kad se spusti u grad. Vidio je i svoje sljepilo koje ga je nosilo kroz opasnosti s torbom u blesavoj talijansko-američkoj glavi. Vidio je, mislim, bijesna kola koja jure pod dupetima burzovnih mešetara, čuo kako je ukinuta socijalna pomoć stanovnicima Detroita i kako se smanjuju sredstva za državne škole. Vidio je kako ljudi gube mjesta za život da banke ne bi propale. Vidio je Matt Bissonnette da se svi ratovi u kojima je sudjelovao vode zbog interesa dvadesetak bogatih bankara i mešetara. Vidio je ono što je i dotada gledao a nije vidio.

Mark Owen, alias Matt Bissonnette, objavio je knjigu u kojoj je sve rekao. Ime je bilo lažno. Pentagon se ljuti, nije im Matt Bissonnette kazao da će objaviti knjigu. Zna Matt što je moglo biti da je kazao. Moglo je biti to da nikome više ništa ne kaže. Sad je kasno. Matt je, baš poput Juliana Assangea, kazao što je imao reći. Sad, kad je u javnosti, ne mogu ga ni zauvijek ušutkati. Znalo bi se da Pentagon ima najveći motiv, pa i sredstva za začepljivanje usta za sva vremena. I ne samo to. Matt Bissonnette će zaraditi novac. Ne kao onih 20 bankara koji profitiraju na ljudima kao što je Matt i nesrećama drugih zemalja, ali dovoljno da više ne brine za svoju budućnost. Uostalom, zar novac nije najvažniji na svijetu? Vrijediš koliko imaš, zar ne? Djecu od malena nauče da zarađuju, bez obzira na to što će neki u drugim svjetovima, ili čak u susjedstvu, gorko zaplakati. Zar nije američka vlada, za razliku od islandske, bila spremnija obeštetiti banke nego sačuvati milijune od beskućništva? Zašto bi Matt Bissonnette loše živio, loše stanovao i skromno jeo, kad je već toliko puta riskirao život za tu mirovinu i vječni zaborav? Matt je ispao brži, jači i pametniji nego u dvadesetim godinama, kad su svi mislili da nema pametnijih, jačih i bržih od njih. Jer, ipak se, što bi rekao bogati bankar započevši kakav rat, sve svodi na novac.

pogled.ba