Dopustimo da zamišljeni aristokrat iz unutrašnjosti Amerike, dijete podivljalog kapitalizma i vlastite neukrotive mladosti, podigne obrvu, nasloni se na govornicu i sa smiješkom kakav imaju samo ljudi koji su preživjeli industrijske gradove s previše radničkih problema, a premalo budućnosti, kaže Europi: “Gospodo, vi niste ugroženi izvana, vi ste problem sami sebi.”
I naravno, Rusima se to sviđa.
JD Vance je u Münchenu održao govor kakav Rusija voli. Ne zato što ga je pisao netko u nekom tamnom hodniku Kremlja, nego zato što je rezonirao sa starom, dobro poznatom istinom – Amerika je u sukobu sama sa sobom, a Europa u stalnoj potrazi za vlastitom kičmom.
Ruski televizijski program, koji ovih dana ne zna što bi s vlastitim cinizmom jer su njihova očekivanja od svijeta već godinama na nuli, doživljava Vanceov istup kao trenutak razuma u zapadnoj kakofoniji. Jer, ako američki potpredsjednik kaže da su prava prijetnja Europi njezine vlastite unutarnje slabosti, onda to znači da Rusi nisu prijetnja, zar ne? To znači da je cijeli ovaj konflikt nesporazum, paranoja ili, još bolje, propaganda.
To što Vance nije govorio o Rusiji, nego o Europi kao poprištu padajuće demokracije i urušavanja slobode govora, Rusima se čini kao konačno priznanje – Zapad nije imun na ono što oduvijek spočitava drugima. Štoviše, možda je baš Zapad taj koji guši vlastiti narod, dok u isto vrijeme podiže prst na Istok.
Nije teško razumjeti zašto su u Moskvi likovali. Vance je rekao ono što oni ponavljaju godinama – da Zapad nije toliko snažan koliko misli da jest, da je liberalni poredak krhak, da demokracija, kako je definirana u euroatlantskom svijetu, sve manje znači ljudima koji u njemu žive.
Problem je, naravno, što sve to dolazi iz usta čovjeka koji bi, kada bi se našao u ruskoj vlasti, vjerojatno bio jednako opasan kao i oni koje kritizira. Ali to je ionako stari trik geopolitike – kada ti neprijatelj kaže nešto što se podudara s tvojim narativom, zaboravi tko je rekao i samo ponavljaj.
I tako, na državnoj televiziji Rusija 1, uz ironiju i smijeh, proslavlja se “bičevanje” Zapada. A BBC piše o tome kao o propagandnom trenutku Kremlja. I svi su sretni.
Samo se Europa, pomalo zbunjena, pita – ako je Vance bio u pravu, tko je onda u krivu?
wpDiscuz
