Zoran Milanović najavio političko povlačenje: Odlazi predsjednik kojeg nisu mogle saviti ni ambasade, ni službeni Zagreb, ni poslušni BiH-Hrvati.
U vremenu kad predsjednici dolaze s narudžbom, a odlaze s dekretom, Zoran Milanović bio je iznimka. Iznimka koja potvrđuje koliko smo duboko upali u močvaru političke bezličnosti. Iznimka koju su mrzili i u HDZ-u i u Bruxellesu. Iznimka koja nije šutjela kad su šutjeli svi – o Hrvatima u BiH, o izborima u Mostaru, o legitimitetu, o Komšiću. On nije bio savitljiv. Nije bio uhljeb. Bio je – predsjednik.
Predsjednik kojeg je Herceg-Bosna dočekala kao glas razuma i pravde. Predsjednik koji je jedini u posljednjih pet godina dosljedno i bez kompleksa štitio Hrvate u BiH. Bio je posljednji suverenist, erudit Radićevskog kova, čovjek koji nije govorio “po nalogu” nego “po savjesti”. Bio je rječiti zarez u inače nijemoj rečenici hrvatske vanjske politike.
U govoru u Rovinju, Milanović je najavio povlačenje iz politike:
“Više neću biti kandidat za predsjednika niti za bilo što u politici. Neke stvari polako rezimiram. Shvaćam da je lijepo biti u krdu, ali u krdu i smrdi.”
Po tko zna koji put jasno je dao do znanja da neće biti ni tuđi predsjednik ni stranački potrčko.
U vremenu kad hrvatska politika, kako sam kaže, „stoji na mjestu“, Milanović je i dalje išao uzvodno. Dok su drugi čuvali svoje fotelje, on je čuvao obraz države – i u Bleiburgu, i u Bruxellesu, i u Banjaluci.
Odlazi jedan od rijetkih koji je znao kako izgleda kad politika ima kičmu. Ne zna se tko ga je više mrzio – Pupovac, Plenković ili američka ambasada. Što samo znači da je radio nešto kako treba.
Zoran Milanović – posljednji predsjednik Republike koji je imao Republiku.
poskok.info
wpDiscuz
