U doba kad je turska imperija slabila, nad našim zemljama, nad zemlljom koja se zvala Bosna i zemljom koja se zvala Hercegovina, a koje danas jedninom zovu, iako su oduvijek dvije, i množina, svi su željeli da Turci što prije odu.
Dobro ne baš svi. Recimo oni koji su sebe tada nazivali Turcima a danas se zovu temeljnim narodom ove zemlje, u hotelu rođenom, narodom s četiri zvijedice.
I Turska je otišla ali za sobom je ostavila veliko zlo i pustoš. Nazadnost. Nikada narodi ove zemlje od Turske nisu dobili obeštećenje. Pa ni da nam dnevnice plate barem za one slavne dane ustanka, kad smo ih pod vojvodama Ivanom i Mihajlom te princezom slobode našom Merkusovom, otjerali s naše zemlje.
Doduše ne treba dušu griješiti. Ostavil su Turci i sjajna arhitektonska zdanja. Recimo Lakešića harem. Turizam svijeta počeo je u Lakešića haremu. Svijet i danas priča samo o tom vrhunskom djelu osmanske grobistike. Kad su prvi korejski turisti dolazili tamo da ih lokalni slikari slikaju pred turskim nišanima, pardon, pred probosanskim onda znaš koliko je bilo sati.. Toliko su turistički atraktivni bili. Riječ turizam , za one koji ne znaju dolazi od riječi Turci. I počela je u Lakešića haremu.
U doba kad je Austrougarska imperija ovdje razmahala sustav pljačke našeg blaga, taman kad je izgradila stanice za otkup duhana, vagone za odvoz plemenitih kovina i kad su begovima vratili posjede da umire možebitne revolucije, u doba kad je naš najveći sin Princip, pripremao najslavnije dane naše povijesti, svi smo željeli da Jodlavci odu, dobro ne baš svi, bilo je tu nešto kvislinškog jataklukla među našim starim dobrim slugama okupatora, ahdnamašima, njima je bilo mrsko gledati gdje se lomi život u očima Habsburg nasljednika usred Sarajeva. Oni su plakali za njim.
No austrougarska imperija otjerana je odavde jednako kao i osmanska. Metkom. Došao je taj dan i ona je otišla.
No za sobom je ostavila prvi svjetski rat, oko 130.000 kuća širom BIH ostalo je bez nekog svog u tim ratovima, neovisno o naciji. I opet su taj rat izgubili.
Došla je ponovno nova jača, njemačka imperija, i svi smo željeli da ona ode. Borili se protiv nje. Dobro ne baš svi. Jedni su prespavali taj rat a neki su stali uz njemačkog okupatora na veliki tenk. Tvrdeći da su tako veći Hrvati od nas. Ako bi se netko pobunio ovi naši s njemačkih tenkova trpali bi ga u jamu.
No i oni su otjerani. Otišli su ko kukavice. A ovi naši za njima. A tvrde da su bili hrvatska vojska. I i dalje evo u 2024-oj na pitanje “Šta će na Bleiburgu ako su bili hrvatka vojska?” ne znaju nam dati odgovor. A mi ih uporno molimo. Tako jednostavno pitanje, na koje može svatko odgovoriti. A oni neće pa neće.
I opet ni Austrougarski okupator ni Hitlerova imperija ne ostaviše nam ni za dnevnice, za one dane što smo ih šćerali i poslali kućama. A užas nakon njih ostao. Grob do groba. Suza do suze.
Bliži se dan kada će OHR imperija morati napustiti našu domovinu. No ako ovaj put dopustimo da odu tek tako, kao i Turci i Švabe, bez da nam plate odštetu i poprave ono što su ujebali mi smo fakat u istoj onoj mentalnoj zaostalosti u kojoj su bili i naši preci.
OHR je u BIH osim pljačke banaka, iseljavanja naroda, uradio nešto što nije smio – gazio je po međunarodnom pravu i ustavu ove zemlje. Bez ikakva prava da to čini.
Sve implementacije neustavnog Ustavnog suda, koje je činio i mijenjao po svojoj volji smio je činiti samo na način da ne dira u međunarodni mirovni ugovor, u Ustav BIH i to na način da pazi da amandmanima koje nameće, ne pogazi uvjete mira, unešene u ustav, koji su ovoj zemlji dali novu šansu a iza kojih stoje sva tri konstitutivna naroda potpisom svojih predstavnika.
I to na 100% teritoriju BIH. Jer je tim novim ugovorom, obuhvaćena 100%-a teritorija BIH. Čime Alijina apelacija gubi na logici.
Ako pogledamo sve što je činio OHR pada u oko jedna krupna stvar. Na stranu svi drugi amandmani ali OHR je , konkretno Petritsch, zastupnik kuće Habsburg za područje “njihove najdraže kolonije” , tj nas, poništio uvjete mira Washingtonskog sporazuma.
Hrvati 1994 nisu bili toliko naivni da tek tako zamijene teritorijalni federalizam za institucionalni, u federalnom, konsocijacijskom savezu s tri puta brojnijim Bošnjacima, a da pri tome ne dobiju brutalno jaku zaštitu od hegemonije dojučerašnjeg ratnog neprijatelja.
Ta zaštita je ukinuta Petritscevim , OHR amandmanima 2001 a Hrvati su proglašeni legitimnom metom koju treba disciplinirati.
Stoga je odlazak OHR-a iz naše zemlje, bez da popravi tu anomaliju a EU i USA pozove na osnivanje međunarodnog fonda za ugrožene narode Europe, pri čemu bi BH Hrvate trebalo staviti na prvo mjesto, zbog opetovanog EU i USA pucanja u nas, ništa drugo nego lakonski bijeg provalnika.
Odlazak OHR imperije je poželjan, i svi mu se radujemo, no te kriminalce bi valjalo stisnuti , kako se god može i na sve moguće načine, da isprave zlo koje su počinili.
Nitko pa ni OHR nema prava dirati u core Daytonskog i Washingtonskog sporazuma.
Niti UN niti bilo tko nakon potpisanog mirovnog ugovora nakon nekog rata, nema pravo instalirati instituciju kojoj se dodjeljuje moć jednostrane izmjene potpisanog mirovnog ugovora.
No ako oni na tome inzistiraju neka im je sretno.
Pandorina kutija nepredvidivog zla u tom slučaju je otvorena.
Ako EU i USA misle da je ok da OHR napusti BIH bez isprike što su gazili po međunarodnom pravu, i suprotno svim konvencijama dirali u ustav u koji nisu smjeli, to samo treba javno reći. I kasnije se nositi s tim.
Rusija je već iskoristila jedan presedan zapada. (Kosovo) Žele li im s ovim propustom dati i drugi? Da neograničeno mogu kršiti međunarodno pravo.
Upravo onako kako su ga Austrija i Njemačka kršile u BIH?