Daytonski mir je međunarodni ugovor. Provedbu istog jamče velike sile. Koje do sada nisu slale tužbe međunarodnom sudu za zaštitu međunarodnog prava i međunarodnih mirovnih ugovora.
Zemlje potpisnice Daytona jedine su naime ovlaštene sudu u Beču poslati tužbu protiv neke strane ako ona krši međunarodni mirovni ugovor i međunarodno pravo ugrađeno u taj ugovor.
SDA krši međunarodno pravo i međunarodni mirovni ugovor tako što ne dopušta da se provede odluka Ustavnog suda BIH niti želi da jedan od tri naroda u BIH postane konačno ravnopravan ostalim konstitutivnim narodima u BIH.
Oni su čak uvjerili Bošnjake da je zadržavanje Hrvata u podređenom položaju u interesu BIH.
Štoviše, zadržavanje Hrvata u podređenom položaju pravda se dodatnom stigmatizacijom Hrvata.
Hrvati očekuju od sila potpisnica Daytona, da upute tužbu Sudu u Beču protiv Stranke za Respiratore, Stranke za Majorizaciju, proterorističke SDA, i da se slučaj preglasavanja Hrvata na taj način riješi.
Međutim postoji još jedan model borbe a on se zove suvereno pravo naroda na samoodređenje, koje je zajamčeno međunarodnim poveljama.
Kada se to pravo može iskoristiti?
Samo u slučaju da država u kojoj živi taj narod ne jamči, odnosno više ni na koji način, ne provodi njegova ustavna prava, dapače gazi ih.
Narod koji bi po svojoj volji išao na samoodređenje, cijepanje od države, a ne bi imao argumente za to, on bi kršio međunarodno pravo i međunarodne mirovne povelje.
Suvereni narod, kojem bi bila pogažena njegova ustavna prava, imao bi u tom slučaju pravo na samodređenje.
Ironično ili ne ali prema međunarodnim poveljama Srbi iz BIH nemaju pravo na samoodređenje iako su dovoljno snažni provesti ga, i žele ga provesti dok Hrvati imaju to pravo , stekli su ga upornom višegodišnjom majorizacijom i potiranjem od strane Bošnjaka,otimanjem njihovih prava , no javno izražavaju želju da ostanu u BIH. Barem sudeći prema izjavama njihovih prvaka. Pitanje je što misli hrvatski narod. Mi mislimo da je hrvatskom ove BIH puna kapa.
Srbi dakle konzumiraju sve što je zajamčeno Srbima u BH Ustavu kroz RS , jednostran izlazak Srba iz BIH ne bi bio prihvaćen na međunarodnoj sceni jer ničim BIH nije pogazila ono što se Srbima i RS-u jamči u BIH. To jeste taktika Sarajeva. Prešutno uništenje hrvatskog korpusa, do mjere beznačajnosti, zadržavanje formalnih hrvatskih funkcija , preuzimanje 2/3 vlasti u BIH a onda u drugom koraku napad na RS. Potpuna dekonstrukcija “genocidne tvorevine” i u konačnici proglašenje građanske države s dominacijom Bošnjaka. Tako bi narod od milijun i pol muslimana sebi osigurao kontrolu države veličine poput Hrvatske.
Postoje doduše pojedini slučajevi pokušaja dekonstrukcije pojedinih RS instuticija, no RS je na sve te pokušaje odgovorila prijetnjom otcjepljenje i tako dala do znanja da jako dobro poznaje međunarodno pravo. Pa su ti pokušaji zaustavljeni.
Treba naglasiti da postoje dva modela “samoodređenja”. Jedno od tih modela na koje bi Hrvati aplicirali međunarodna zajednica bi pristala, nakon neke veće krize vlasti dok bi drugo vjerojatno odbila.
Prvi model je tzv. “unutarnje samoodređenje” dok je drugi model “potpuno samoodređenje”.
Prvi model bi bio recimo hrvatski odgovor u na konačno SDA odbijanje provedbe Izbornog zakona. Hrvati bi blokadom izlaska na izbore praktički od SDA napravili režim. SDA bi morala proglasiti Federalnu vladu bez Hrvata. Više naime nema niti Zubaka niti Jurišića niti ijednog relevantnog političkog Hrvata sem ustaša iz HSP-a koji bi naravno zaigrali na tu kartu.
No HSP kako znamo nije hrvatska nego talijanska i njemačka okupacijska stranka koja je i u doba rata 90-ih ratovala rame uz rame uz El Mudžahid i Handžar diviziju, priznavajući vlast jednog od najvećih ubojica Hrvata, Alije Izetbegovića, pa ih ne treba smatrati uopće hrvatskom strankom.
Dakle Hrvati bi blokadom izbora i neizlaskom na izbore prisilili SDA da proglasi muslimanski režim na tlu Federacije i formira vlast u Federaciji prema nekom svom zakonu, šerijatskom ili kome li već, nikako prema daytonskom. Podsjećamo da BIH od odluke Ustavnog suda BIH više nema važeći Izborni zakon a prošli izbori održani su uz jamstvo SDA da će do idućeg izbornog ciklusa biti izglasan ustavni i legalni izborni zakon.
Neizlaskom na Izbore, Hrvati će tako pokazati da su ustavni patrioti, da ne žele sudjelovati u neustavnim izbornim rješenjima i da se , do donošenja ustavnog izbornog zakona naprosto povlače iz vlasti.
Njihov izlazak iz vlasti, i to sa svih razina u suštini je oblik unutarnjeg samoodređenja. BIH bi dobila svoj teritorij na kojem Vlada FBIH više ne bi imala nikakve ingerencije a taj teritorij priznavao bi Državu BIH ne i vlast Federacije.
Takav pristup, gandijevski, mirotvoran, koji ne negira državu BIH ali negira SDA samoovlju i ustaje se protiv njeg apstinencijom, naprosto bi dobio simpatije međunarodne zajednice koja ovih dana pokušava uvjeriti ratne partnere Bin Ladena, da se urazume.
Potpuno samoodređenje
Za njega Hrvati u BIH imaju odavno sve pravne mehanizme u svojim rukama, no trenutni odnos globalnih geopolitika i hrvatska izlomljenost u BIH ne daju mu neke veće šanse. Do njega može doći samo nakon što SDA proglasi svoju nacionalnu bošnjačku republiku na 44% BIH.
Što je izgleda jako blizu, sudeći prema brzini kojom SDA ruši svaki mogući dijalog oko povrata Izbornog zakona u ustavne okvire.