Jedna se odnosi na digitalno oglašavanje, druga na nuđenje digitalnih striming usluga, a treća na usluge koje poslovno povezuju različita pravna lica.
Velike svjetske tehnološke digitalne kompanije u zadnjih nekoliko mjeseci značajno su povećale oglašavanje u BiH, međutim, prema svim dostupnim informacijama, za te usluge koje se obavljaju ne plaćaju se porezi u BiH.
Naime, u Upravi za neizravno oporezivanje (UNO) BiH rekli su za “Nezavisne” da neke od najvećih tehnoloških kompanija na čijim platformama se obavlja oglašavanje za prostor BiH nemaju registraciju u BiH, niti imaju ovlaštenog zastupnika s kojim bi se moglo komunicirati i dogovarati na koji način se poštuje pravni sustav zemlje.
Obveze prema državi
U UNO kažu da bi po zakonu obveze prema državi za ove usluge, u slučaju kada velike platforme ne plaćaju porez, trebalo da ga plati fizičko ili pravno lice koje naručuje reklame, ali nam nisu mogli reći da li se to u praksi dešava.
“U slučaju kada se radi o uslugama reklamiranja, a što se može utvrditi primjenom standardne klasifikacije djelatnosti shodno članu 70. zakona, koje prema navodima iz vašeg upita prima lice iz BiH od lica sa sjedištem u inostranstvu, iste se oporezuju shodno članu 15, stav (2) točka 4, alineja b) zakona u mjestu gdje primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno prebivalište, odnosno u BiH”, objasnio je za “Nezavisne” Ratko Kovačević, glasnogovrnik UNO BiH.
EU je prije nekoliko godina pokrenula pitanje plaćanja poreza stranih tehnoloških kompanija, ali s obzirom na to da se u većini slučajeva radi o američkim kompanijama, došlo je i do problema u odnosima između dva bloka o tome na koji način treba riješiti pitanje plaćanja poreza u EU.
“Rješavanje pitanja plaćanja poreza ovih kompanija je na vrhu liste prioriteta Europske komisije”, rečeno je “Nezavisnim” u Uniji za poreze i carine EU.
Oni kažu da je u ožujku 2018. godine Europska komisija predložila mjere kako da, kako su istaknuli, porezni sistem u EU bude fer i kada su u pitanju tehnološke kompanije. Prema njihovom tumačenju, trenutni porezni sustav u svijetu je zastario, jer podrazumijeva fizičko prisustvo u jurisdikciji u kojoj se oporezuje, a tehnološki giganti mogu ostvarivati poslovanje i profite bez fizičke prisutnosti, jer se radi o poduzećima “bez krova i zidova”.
Kada bi bili podložni oporezivanju
Prema njihovom prijedlogu, u EU bi digitalna platforma bila podložna oporezivanju ako u barem jednoj državi članici ima godišnje prihode veće od sedam milijuna eura, ili ako ima više od 100.000 korisnika u nekoj državi članici u toku porezne godine, ili ako je u poreznoj godini ostvareno više od 3.000 ugovora u vezi s digitalnim uslugama.
Drugi dio ove porezne reforme bi predvidio mehanizam raspodjele prihoda dobivenih od strane digitalnih platformi, a formula bi se računala na osnovu mjesta prebivališta krajnjeg korisnika usluge.
Sve digitalne usluge su, prema ovom europskom prijedlogu, podijeljene u tri oblasti. Jedna se odnosi na digitalno oglašavanje, druga na nuđenje digitalnih striming usluga, a treća na usluge koje poslovno povezuju različita pravna lica.
Inače, s obzirom na to da je najveći dio ovih tehnoloških kompanija iz Amerike, dio članica EU koje imaju značajne prihode iz izvoza robe u SAD ne žele da budu uvedene carine na njihovu robu kao osveta zbog uvođenja ovih poreza, pa insistiraju na tome da se rješenje pronađe na nivou Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, koju čine najrazvijenije zemlje svijeta.
Kao rezultat toga, dio članica EU je krenuo u samostalno uvođenje digitalnih poreza, bez obzira na moguću osvetu Amerike na izvoz njihove robe, ne čekajući da ovaj prijedlog Europske komisije bude finaliziran.