Ugledna Svetlana Broz je prva ugledna redateljica ugledne postmoderne jugoslavenske kinematografije, kojoj je uspjelo što Vinku Puljiću i Bleiburškom vodu u BIH nije – revidirati nacizam i ustaštvo, usred Sarajeva, nacističko zlo prikazati kao antifašističko dobro, ubojicu kao humanistu, silovatelja kao zaštitnika te od ustaše i zločinca načiniti svjedoka humanizma.
I sve to bez iti jednog prosvjeda u Sarajevu.
O čemu se radi?
Radi se o Broz-Galić reviziji nacizma Miroslava Hrstića Ledenog, nacizma odbjeglog ratnog zločinca, o ustaškom upravitelju HOS Dretelja. Gdje je upravu dijelio s presuđenim Edibom Buljubašićem. O Miroslavu Ledenom šefu logora koji je u to vrijeme bio pod kontrolom Rasima Delića. Drugog zločinca iste one Armije koja će iste godine Blaža Kraljevića, deklariranog Ustašu postaviti u Glavni štab iste te vojske.
Radi se o čovjeku iz logora o kojem se ne smije pisati. Jer su u tom logoru silovali i ubijali i Bošnjaci Ljubuškog, Čapljine, Stoca, zavedeni ustaškim idejama. Koga? Pa Srbe i Srpkinje. Civile Stoca i Čapljine. Bilo je to drugo ustaško poluvrijeme. Poluvrijeme zla. Kad su pomislili da im je srpsko meso ponovno dano na komadanje, da se poslužimo Brozovom retorikom.
Predugo mi o tome pišemo, imamo i materijalne dokaze za to, da su Brozova Svetlana i Štefica Galić revidirale fašizam, uz lobističku i političku potporu Dunje Mijatović i medijsku potporu Radio Slobodnog Džihda iz Praga, no kako živimo u Prostoru Režima, i kako se radi o režimskoj redateljici, režimskoj aktivistici, režimskoj ljudskopravašici Dunji Mijatović te režimskim “antirežimcima” Dežuloviću i Ivančiću teško se ta informacija može probiti u javnost. Takorekuć ne probija se. Čuva režim svoje gazije aktivizma. Inače ne bi bio Režim.
Budući da se istina Svetlani i Štefici ne može probiti u širu svjetsku javnost, ništa potom ne smeta Viktora Ivančića da postavi ove ljude na naslovnicu Srpskih Novossti u Hrvatskoj. Skupa s Martinom Mlinarević, kojaje prije krivotvorenja CV-a krivotvorila istinu o nacisti Blažu Kraljeviću, nazvavši ga vizionarem i patriotom. Multietničarem. U Gradu Srba, Pragu, ona i danas propagira tu istinu o serijskom ubojici Srba Hercegovine.
Niti Dunji Mijatović, zaštitnici ljudskih prava ne smeta činjenica da je u filmu koji je propagirala po Europi serijski silovatelj hercegovskih žena. Istoj ne smeta da Štefici Galić i Svetlani Broz sređuje zaštite Bundestaga.Kao humanistkinjama i antifašistkinjama.
Šta zna Bundestag tko je Ustaša u Broz filmovima. Daleko je Dretelj od Aushwitza.
Premda Njemačka Ambasada u Sarajevu nije. I teško je pomisliti da bi Njemačka ambasada u Sarajevu taj posao s Bundestagom odobrila da zna kako su njihove miljenice tijekom snimanja filma Neđo od Ljubuškog kolaborirale s Ustašom. No zašto bi Njemačka Ambasadorica to znala? I oni znaju samo što im Sarajevo dopusti da znaju.
A zamisli da Vinko Puljić održi misu za Ledenog, za druga od Štefice, na nakanu da se vrati iz Avnojevske Hrvatske u pradomovinu, koliki bi silni antifusari, unučad Handžar bojni, izišli po Sarajevima. Pjevati borbene. Busuladžićevom alejom antifašizma.
Ne lažimo se. Režim u BIH danas nadzire protok istina. Prije će deva kroz iglene uši proći nego će Sarajevo dopustiti slobodan tok Istine o Armiji BIH.
NGO je poklopio sve. FTV nije federalna TV. N1 je bošnjačka TV. RSE je bošnjački medij. Novossti nikad nisu niti bile srpske. One su Ivančićeve. Niti je Feral odavno onaj koji svijetli. Postali su Preletači Režima. Čuvari Prostora džihada o kojem javno govori general Armije BIH , Šerif Patković 1993 u Zenici.
To je znate onaj general koji nikada nije izišao u Feralu. Da je bio Tuđmanov onda bi.
Režim tog Prostora naprosto nadzire danas sve istine u BIH. I zato nema Istine o Brozovoj, o Štefici, o Neđi. I zato je moguće da žena koja je…
- uzdigla ustašu na razinu naše postmoderne vrijednosti,
- time direktno amnestirala cijeli jedan nacizam, uglednim norveškim i njemačkim parama,
…posve normalno i dalje, drugima drži lekcije o antifašizmu.
Kako je sniman film “Neđo i njegov drug Miroslav”
Kako bi nastao film s Ustašom, otišla je naša Svetlana u Ljubuški te našla tamo Šteficu. Humanisticu.
Koja je baš taj dan spašavala posljednje četiri hiljade ljubuških muslimana od sigurne smrti Praljkovih monstruma, koji su im i nakon rata upadali u kuće, ubijali ih, silovali , trpali u jame a potom ih zakapali u nekoliko grobnica, kasnije izmještajući kosti tim ljudima, samo da se zločin prekrije. Zbog čega danas u Ljubuškom ne živi niti jedan jedini Bošnjak musliman. Sve je to bolan pobijeno. Za razliku od antifašističkog Konjica, Zenice, Sarajeva, Bugojna, Jablanice, Kaknja, gdje se na Hrvate komšije i danas pazi, i lijeva im se fildžan viška.
Ovdje eskluzivno donosimo stenogram dijaloga Svetalne Broz i Štefice Galićove sa snimanja dokumentarnog filma, radnog naslova “Miro od Dretelja”:
Ovaj dijalog gore je satira i izmišljen je, no podaci iz teksta o odbjeglom ratnom zločincu , kućnom prijatelju Štefice Galić i jednom od filmskih junaka Svetlane Broz su istinite.
Eto ta Svetlana Broz iz ovog gore satiričnog teksta, napisala je jedan lijep osvrst u obranu novinara Nikole Vučića , kojeg je vojska “plaćenih fašističkih šakala po nalogu gazde napala i prijetila mu smrću”, kako tvrdi Brozova.
Kojoj naravno sve vjerujemo.
Par napomena prvoj jugoslavenskoj redateljici kojoj je uspjelo poredati Ustašu:
- Dostavite nam te prijetnje smrću Vučiću, kad već krijete adresu Miroslava Hrstića Ledenog, dajte bar nešto učinite za ovo društvo da bude bolje. Idemo u lov na te koji Vučiću prijete smrću.
- Dostavite nam također dokaze za tvrdnju da su ljudi koji su na tviteru kritizirali Vučićev tvit “plaćeni šakali koji komadaju komad ljudskog mesa, dan za danom.”
- U tekstu tvrdite da je “po privatnim tužbama Galićeva je izgubila sve sporove sa lokalnim portalima, jer je sudija našao da laži, pozivi na linč, silovanje i ubistvo nisu klevete i uvrede, nisu ni govor mržnje, već se radi o kritičkom mišljenju i vrijednosnim sudovima!”
- Dostavite nam dokaz da je Ustavni sud BIH zaključio kako su prijetnje za silovnajem , linč i govor mržnje krtičko mišljenje.
Sudija ovo nije zaključio. I vi to znate. Ovo je vaša izmišljotina i vrijeđanje Ustavnog suda BIH. Krivotvorite sudsku presudu u kojoj uopće to ne stoji, što vi tvrdite da stoji. Javno vam je dostupna presuda Ustavnog suda BIH u sporu Šušnjar-Galić , pa ju izvolite pročitati. I javite nam hoćete li demnatirati svoj stav ili vas prijavljujemo Ustavnom sudu BIH za vrijeđanje istog.
Gospođa Galić, prijateljica čuvara logora u Dretelju, Ledenog, i vaša prijateljica, izgubila je spor protiv čovjeka kojeg je najviše prozivala, linčovala i visila mu za vratom. Na kraju se nikada nije ni ispričala. Je li to antifašistička vrijednost vešeg uskog kruga prijatelja? I danas vaša drugairca, nekažnjeno proziva Poskok i kleveta Ustavni sud BIH, krivotvoreći navode iz presude. Jer je Poskok naprosto pouzdana meta za brzo NGO bogaćene i brz napredak u NGO karijeri. Pogotovo ako si Hrvat.
Drago nam je da smo gđi Štefici pomogli da više ne mora raditi u Međugorju. Ono je tamo također jedan veliki fake. Baš kao i njena istina o Ljubuškom.
Nadamo se da je stoga gđi Galić novi stan u Titovoj udoban. Nakon toliko truda blaćenja istine zaslužila ga je.
Zamolite ju kad ju vidite , da se prestane kriti iza obitelji, uže i i šire, koju godinama koristi kao zaštitu i istoj radi ogromne probleme. Te i dalje laže da joj je obitelj iselila iz Ljubuškog. Naravno da nije. Jer je Ljubuški divan i tolerantan grad. Naročito prema divnoj obitelji Štefice Galić. I dalje otvoren čak i za Šteficu koja ga je za potrebe sebe, pomnožila s nulom, radeći krivotvorinu o svom gradu.
Kao što je krivotvorila , skupa s vama istinu o humanizmu svog muža.
Naime, vjerojatno se slažete s nama, samo to ne smijete javno reći – humanisti se nikad i ni pod kojim uvjetima neće družiti, niti isti zrak djeliti, s ratnim zločincima, neovisno nad kime je zločin počinjen.
Baš onako kako ste to činili vi gđo Broz. Baš onako kako je to činio i pokojni Neđo. Pokojni jaran jednog odbjeglog Ustaše.
Ustaški časnik, Miroslav Hrstić u filmu Svetlane Broz kojeg je dotična ekranizirala kao svjedoka humanizma:
Poskok.info