Stenogram sa snimanja filma “Što je Svetlana snimila”
Svetalana Štefici: Đe si šta ima, more li se..
Štefica: Evo dobro je, nema ništa, taman će mi Ledeni na kavu…
Tko ti je Ledeni…
Miro bona Ledeni, frajerčina jedna. Taman dolazi iz Dretelja.
Kakav sad frajerčić, jel zgodan he he he…
He, he, he, dobar bona skroz, kazala je Štefica, na dobrom je glasu, he, he, he, lascivno je odgovorila Štefi, namignuvši Brozovoj.
Šta ćemo raditi s njim, he, he, he… ? – pitala je Svetlana
He, he, he, kazala je Štefi. možemo što hoćemo. A možemo ga posle snimiti za film o Neđi, zato sam ga i zvala na kafu.
Kao svjedoka?
Ja bona. On je naš kućni drug i prije rata bio i u ratu i poslen rata, vazda uz nas bio, nikad leđa okrenuo nam nije i kad su fašisti Neđi prijetili on ga u HOS sklonio. Zna sve o Neđi bona..
A šta je radio u ratu? – pitala je Brozova Šteficu.
Pa branio je Bosnu.
Ako je branio Bosnu onda je naš. Kako nas je branio ?
Doduše pod U kapom, to je takva moda bila, al on je antifašist. Jest da je malo penetrisao, jel se tako kaže, one fašistice, Srpkinje, što su odbile ideju Bosne, majku im jebem, al dobar je Miro, ne bi moj Neđo s njim bio dobar da nije Miro dobar. Jer Neđo je , cijeli svijet to zna, skroz dobar, i onda i Miro mora biti dobar. Pa jel tako…
Ali draga moja Štefi, čovjek je kažeš bio čuvar u logoru, da nije nekog ubio, silovao?
Nije nikog. Laže ona Olga Lazarova, da je silovana, sama je sebe izranjavala, kučka, i sama sebi palila kosu i čupala nokte.
Čula sam za slučaj Olge Draško. Žena je silovana preko 100 puta. Ti si kažeš meni baš tog ubojicu dovela u film?
Miro moj da bi ubio? Ne bi Miro mrava zgazio. On se brinuo bona o zatvorenicima. Jedan dan ti fašisti, te Srbende, majku im jebem genocidnu, to gladno bilo, vazda su gladni, i Miro ko dobar čovjek, uzeo ih sve uČapljini, posjeo na kamion i ajmo….
Kakav kamion?
Mi antifašisti taj kamion u šali smo zvali kamion Lednoga Mire, al znalo se da je to antifašistički kamion jer su se njime prevozili Srbi.
Pa i u onom 1941-e su se prevozili Srbi
Jesu al nije to isto, sad smo mi bili antifašisti a Srbi fašisti. Ovo je drugo bilo poluvrijeme, pardon, drugo vrijeme. Bilo…
Razmijem, revolucije vozikaju svoju djecu tamo amo, dobro i što je napravio s tim Srbima iz svog kamiona?
Pa dovezo je Srbe tu u Ljubuški, jer u nas je zelenija trava za ispaše. I nije njegov kamion bio nego Haretov.
Pusti mi sad Hareta. Kakve ispaše?
Pa ispaše, znaš valjda šta je ispaša.
Ubij me ako ja tebe sekunde kontam Štefe moja. Kakve ispaše bona?
Hrana Sveto, hrana, i srpska stoka mora nešto da jede , doveo je Srbe tu da pasu ljubušku travu i čuvao ih je puškom da ih nitko ne ometa dok pasu travu. Onako crn, goropodan, stamen. Fašisti pasu A miro se drži jednom rukom za šaržer a drugom puši cigaru. Jo kad ga se samo sjetim. Uf. Šta je to nego humanizam?
Gdje su bona pasli travu?
Tu pred općinom.
O jebo te Bog u šta upadoh, jel ti mene jebeš Štefice?
Nisam ja nego Ledeni ahahaha, ahaha, ahahah, ahahaha, a jesam ti šuknula, priznaj, priznaj!
Ubio te Tito ludu, jesi odljepila , s kim ja radim Tito dragi? I to je tvoj kućni prijatelj?
Jeste. Nego šta je. Najbolji čovjek Ljubuškog. Pravaš i antifašist. Pravi titoist i frankovac.
Štefice, može nešto iskreno.
Može samo reci.
Ako ikad ikom kažeš, da ti je kućni prijatelj ratni zločinac, ustaša, čovjek koji je silovao srpske žene u Dretelju i koji je zarobljene civile tjerao u Ljubuški da pasu travu, znaš šta to znači?
Šta? – pitala je Štefica.
To znači da smo i ja i ti najebale ko mali zeleni.
Šta zeleni? Nemoj mi protiv zelenih….
Znaš li ti uopće tko je Lazar Draško i čiju je ženu Ledeni serijski silovao u Dretelju skupa s Edibom?
Ne briga me, bit će neki četnik.
Jesi čitala potjernicu za njim sa Suda za ratne zločine u BIH. Znaš li što je Ledeni učinio onaj dan kad je došao u tamnicu, a zatvorenice bile zaključane?
Šta ću čitat bona, čitam samo što se o meni piše haman. Moram jer se branim, kad me napadaju ustaše stalno.
Mi smo trenutno u aferi s ustašom a ti pričaš o ustašama. Filmove s Ustašom smo upravo snimile.
…….šutnja…..
Ti si aktivistica, moraš to čitati, čovjek im je onda naredio da se skinu, i onda ih je kroz rešetku, pendrekom. Shvaćaš li koje je to nacističko govno, taj tvoj kućni drug?
On je moj prijatelj. I Neđin prijatelj. I ne zanima me. To fašisti lažu.
Ja sam Štefice Brozova unuka, znaš šta bi mi dedo uradio da zna da sam s ustašom surađivala?
Šta bi ti uradio?
Ono što smo ja i ti trebale uraditi tom Ledenom a ne ga snimati . Jebat mu majku – ko što bi je Tito jebao i meni i tebi da zna za ovo i da je živ. eto to bi nam …, kazala je Broz.
Drug Tito bi se naljutio na nas? Ne jebi!
Naravno. Ne bi mi hodale zemljom da je Tito sada živ.
Allahu dragi…
Nikada, i upamti, nikad i nigdje ni u filmu ni poslije filma ne smiješ spominjati Dretelj, jer tu Bošnjaci nemaju čist obraz, neki od njih radili su u logoru što i Hrstić, i ako to prođe pada teza da su žrtve, znači samo Heliodrom i Heliodrom! Nema smisla govoriti o zločinima u Dretelju kad u filmu imamo zločinca iz Dretelja, tvog kućnog druga.
Pa zar je to toliko sad bitno, što je bitan Ledeni, bitan je bona Neđo. I zašto samo Heliodrom? Pa s Heliodroma su ih HVO i Fratri izvukli za tri dana sve nazad u Ljubuški. I Heliodrom nije uopće bio tako zao kao Dretelj.
Ti se o tom ne brini, u filmu ćemo reći drugačije. Nigdje neće stajati da su Bošnjake Ljubuškog nakon tri dana iz Heliodroma izvukli Fratri s Humca i HVO Ljubuški nego ti i Neđo. Jel jasno?
Jasno. Ali fratri će reagirati na to…
Neka će, dogodilo se u Ljubuškom ono što mi kažemo da se dogodilo a ne neki Fratri s Humca.Ti fratri su kompromitirani. Njih smo odavno predstavili kao Ustaše.
Jasno. E takvu te volim. To je moja Sveta.
Onaj napad vojni, HVO Ljubuškog na Tutinu postrojbu HVO-a, kad Tutini privode onog Bošnjaka, gore u mahali, to obavezno izrezati. jerbo će gledatelj shvatiti da je HVO Ljubuški riskirao živote Hrvata da spasi svog susjeda Bošnjaka , dakle to je poruka koju ne želimo u svijet.
Jasno. Sve pet. I ja želim da ja budem junak ne neki HVO Ljubuški i ne neki Fratri.
JeboteBog ja dođem u Ljubuški da snimim film o humanisti a sad moram cenzurirati činjenicu da je Ljubuški prepun Srđana Aleksića. I drugujem s Ustašom.
E ja te nisam zvala. Vidi to s Bahtijarom.
Odjebi. Znači priča je sljedeća. Slušaj me sad dobro: Ti i Neđo ste dakle spašavali na hiljade Bošnjaka od sigurne smrti, kog niste spasili tog više nema. Jel jasno?
Jasno.
Koliko je Ljubušaka živjelo u Ljubuškom prije rata?
Nemam pojma, bit će 10, 15 hiljada.
Eto vi ste spasili 14 hiljada i sve što niste spasili ne zna mu se trag. Jasno?
Jasno.
Aj nek bude 14 hiljada i devetsto. Znači samo sto niste spasili i njima se gubi svaki traj. Jasno?
Jasno.
Ne smije se probiti informacija o nekakvom humanom licu HVO-a u javnost, onaj lik u filmu onaj musliman kako se zove, onaj koji govori kako ga je HVO pustio iz Heliodroma prvi dan nakon što je prenoćio, i to da ode na očevu dženazu – Ne znam što ćemo s tim.
Znam čovjeka, dobar drug i antifašist. Kako misliš da ne znaš šta ćeš s njim? Ne diraj mi i njega.
Jesi čua što je u filmu rekao. Kako ćemo govoriti o zlu UZP-a ako UZP pušta utamničenog Bošnjaka sutradan nakon uhićenja na očevu dženazu?
Pa šta fali?
Kako Šta fali? Kakav je to nacizam koji pušta zatvorenike na očeve dženaze dan nakon što prenože u zloglasnom logoru za Muslimane?
A jest kontam, pa eto stavit ćemo da je tražio al da ga nije pustilo, nego da su ga prebili na mrtvo ime, zvat ću ga ja da promijeni izjavu…
I čuj očeve, kakve bolan očeve…
Opet te ne kontam
Pa ako tvrdimo da je HVO pokupio sve Bošnjake muškarce Ljubuškog i odveo ih u logor, kako onda može umrijet neki muškarac Bošnjak u Ljubuškom? Može samo u logoru.
Jes bogami tako je.Moja Sveto jesi pametna, vidi se da si Titova.
Dakle to montažer neka promijeni.
Neka promijeni montažer! – Smrt Fašizmu!
Svetlana se okreće prema montažeru: Alo Montažer, promijeni tamo onog muslimana kad govori da je iz HVO logora pušten na očevu dženazu, malo zamuti ton nek se ne čuje mi ćemo u titl staviti da je išo na dženazu od majke.
Smrt Fašizmu! – dovikuje Štefica, komšinica u tom trenu servira kavu i frtalj šljivovice.
Svetlana nastavlja: Dakle osim ovog tvog Ledenog imamo i još jedan problem, s ovim muslimanom. Čovjek kaže da je izišao iz Heliodroma drugi dan, otišao na očevu dženazu, i da se više nije htio vraćati u Heliodrom, te da je otišao u Zagreb. I ti si to meni dovezla kao svjedoka?
A šta sad ne valja ni musliman? Moja Sveto ti mene nekad čudiš.
Ženo Božja, kako ćemo govoriti o agresorskoj Hrvatskoj ako svjedok tvog filma, musliman kaže da je drugi dan odvoženja u Heliodrom otišo na očevu dženazu a onda mu se nije dalo vraćati u Heliodrom i otišao je u Tuđmanistan??? Sjeo čovjek u autobus, musliman iz Ljubuškog i otišao u Zagreb. Usred agresije ode Mujo u agresorski Zagreb i tamo ostao iduće dvije godine????
Uuuuuuuu, reži to, reži to,nemoj da mi Hrvatska ne ostane agresorska. I Neđo je vazda govorio da su agresori.
Šta mi uradi draga moja. Evo pusti ovo al kako sutra Ivančiću i Dežuloviću pojasniti da su plaćeni da brane tvog Neđu – čovjeka koji se cijelo vrijeme i u ratu i nakon rata družio sa serijskim silovateljem i šefom logora za Srbe, i njih smo, sjeti se, uvukle u ovo?
Gluho bilo, zaključi Štefica.
Pa misli jednom bog te ubio ludu, ne možemo ti vazda izjave sastavljati i nosati te ko Drvenu Mariju po emisijama sa unaprijed smišljenim pitanjima i odgovorima.
Razumijem.
Ne, ne razumiješ! Ne može tebe stotinu Nikola Vučića načiniti mudrom ako si ti uporno glupa, shvaćaš li to?
Shvaćam. Smrt fašizmu!
Moraš Štefice ti to konačno moraš! To je sve dio naše borbe protiv fašizma!
Ja sam spremna! Samo reci. Sve ću učiniti u borbi protiv fašizma!
Govorim ti kao drug drugu treći put.
Ne spominji mi treći, niti išta što ima veze s treći, imam traume od te riječi. Proklet da je Treći!
Govorim ti evo četvrti put Štefice, moraš, ti jednostavno moraš, konačno početi sama misliti!
Kako misliš? – kazala je Štefica.
O jebo te Bog, zaključuje Svetlana Broz te eksira o onaj frtalj šljive , popivši je ko da pije svoju zadnju rakiju , ono baš junački, ko hrvatski junak, naš partizan, zatajeni, kojeg smo se postidili, pred slavnu našu i najveću, hrvatsku bitku na Sutjesci.
******Kraj stenograma******
Tekst je satirični osvrt na javno djelovanje najeminentnije antifašistice Ljubuškog – Štefice Galić, koja je u svom filmu , kao svjedoka humanizma ugositla ustaškog časnika, Miroslava Hrstića. Tako se prije serijskih silovanja u Dretelju, predstavljao utamničenim Srpkinjama. Al budući da su one tek samo bile Srpkinje taj podatak ne može narušiti antifašistički imidž Štefice Galić na Prostoru cenzure. Na “slobodnoj teritoriji” BIH.