Ideja nacije države u smislu jedna nacija – jedna država je odavno već neprihvatljiva. Navedimo samo dva važna razloga: prvi je pravednost, a drugi je stvarnost. Prvi razlog kaže da u takvim državama postoji nepravedan položaj tzv. nacionalnih manjina koje ostaju nepriznate i osuđene na nepovoljan položaj.
Drugi razlog je stvarnost globalnog kapitalizma u kojem nacije države nisu više suverene i ne predstavljaju temeljnu formu političkog zajedništva. Evo opet imamo primjer perfidnog izjednačavanja nacije i državljanstva što je već odavno istrošena strategija takozvane većinske nacije. Nažalost, danas svjedočimo činjenici da bošnjačka politička elita ne prihvata ono čime se inače diči kada pravi izlog prema svijetu, a to su multietničnost, multikultura i multikonfesionalnost. Rječju, famozni suživot. Dolazi se čak do tvrdnji da ne postoje višenacionalne države što je ustvari konsekventan stav ako se polazi od spomenutog izjednačavanja nacije i države. Jedino je problem što je to nedopustivo i nelegitimno. Još jednom se pokazuje da u BiH ne postoji konsenzus o temeljnom ustrojstvu ove države. Postoji suštinska razlika između BiH sa jedne i Hrvatske i Srbije sa druge strane. U BiH se moraju prihvatiti tri nacije od kojih niti jedna ne smije biti nacionalna manjina. Ili, drugim riječima, niti jedna ne smije zauzeti ekskluzivnu poziciju da sebe izjednačava sa državom. Sad smo došli dotle da oni koji su najviše zastupali i branili formulu ZAVNOBiH-a nju dovode u pitanje, čime se pokazuje da nema bitne razlike između unitarista i separatista zato što je formula ZAVNOBiH-a najbliža formuli pravednosti, dakle formuli na kojoj mora da se zasniva državnost ove zemlje. U svim drugim slučajevima se pribjegava pravu na ekskluzivnost jednog, drugog ili trećeg naroda, a to znači formuli: jedan narod – jedna država.
wpDiscuz