U nacrtu rezolucije Velike Britanije o Srebrenici, čiji tekst u utorak objavljuju srbijanski mediji, osuđuje se svako poricanje genocida u Srebrenici, a članice Ujedinjenih naroda se pozivaju da budućim generacijama “usade lekcije” iz prošlosti, odnosno apelira na države da lekcije o ovakvim zločinima uđu u školske udžbenike.
Rezoluciju o Srebrenici bi na prijedlog Velike Britanije 7. srpnja, četiri dana prije obilježavanja 20. godišnjice zločina u Srebrenici, trebalo usvojiti Vijeće sigurnosti UN.
U uvodnom dijelu se podsjeća kako je Haaški tribunal u presudi generalu Radislavu Krstiću 19. travnja 2004. konstatirao da se u Srebrenici dogodio genocid i da je istu kvalifikaciju za zločine u Srebrenici dao i Međunarodni sud pravde 26. veljače 2007. Navodi se i da su “desetine tisuća žena, djevojaka, muškaraca i dječaka žrtve seksualnog nasilja tijekom sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući i Srebrenicu”.
Nacrt rezolucije sadrži 13 točki:
1. Najoštrije se osuđuje genocid, sva kršenja ljudskih prava i zlouporabe međunarodnog humanitarnog prava.
2. Najoštrije se osuđuje genocid u Srebrenici.
3. Osuđuje se svako poricanje ovog genocida.
4. Izražava se suosjećanje za žrtve na svim stranama u sukobu u Bosni i Hercegovini, kao i za njihove obitelji, i poziva države članice da nastave osiguravati pravdu i dugoročnu podršku preživjelima, uključujući po potrebi one koji su bili žrtve seksualnog nasilja.
5. Poziva se države da spriječe genocid i druge ozbiljne zločine i da se bore protiv njih i potvrđuje stavove završnog dokumenta svjetskog summita iz 2005. godine i odgovornosti za zaštitu stanovništva od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti.
6. Poziva države koje još nisu ratificirale Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida ili joj pristupile da im to bude pitanje visokog prioriteta. Gdje je to potrebno, treba usvojiti zakon u nacionalnoj skupštini kako bi ispunili svoje obveze iz te konvencije.
7. Pozdravlja napore na provođenju istrage i procesuiranju optuženih za genocid u Srebrenici, poziva sve države da surađuju s Haaškim tribunalom, Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične tribunale i Sudom BiH i traži od tribunala da završi svoj rad što je brže moguće.
8. Naglašava suštinski značaj pomirenja koje je zasnovano na dijalogu, prihvaćanju djela iz prošlosti svih strana u sukobu i posvećanosti pravdi i podršci žrtvama, kao osnovi za jačanje sigurnosti, strabilnosti i prospreriteta, kao u BiH tako i u široj regiji. U tom cilju pozdravlja nedavni sporazum parlamenta i političkih lidera BiH o ambicioznom programu reformi, koji uključuje posvećenost mjerama da se ubrza proces pomirenja.
9. Poziva države članice da razviju obrazovne programe koji će budućim generacijama usaditi lekcije koje su izvučene iz prošlih genocida, ratnih zločina, etničkih čišćenja i zločina protiv čovječnosti u cilju sprečavanja da se ponove.
10. Potiče države članice da razmotre određivanje kontakt osoba koje bi se bavile prevencijom zločina i odgovorom na zločine, redovito se sastajale i koordinirale korake, dijeleći s drugim državama članicama i relevantnim regionalnim i subregionalnim mehanizmima najbolju praksu brzog odgovora i sprječavanja masovnih zločina.
11. Potvrđuje značaj lekcije o neuspjehu da se spriječi genocid u Srebrenici, kao što je navedeno u izvješću generalnog tajnika u skladu s rezolucijom Generalne skupštine 53/35, i odlučuje da rano i efikasno djeluje kako bi se spriječilo ponavljanje takve tragedije i u tu svrhu iskoristi sva raspoloživa sredstva.
12. Prima se znanju da kršenja ljudskih prava ili zlouporabe međunarodnog humanitarnog prava, uključujući i one koje se odnose na seksualno i rodno zasnovano nasilje, mogu biti rani pokazatelj mogućnosti genocida i u tom smislu pozdravlja napore UN da poboljša svoj kolektivni odgovor na buduća kršenja ljudskih prava i zlouporabe međunarodnog humanitarnog prava.
13. Zahtijeva od generalnog tajnika da osigura veću suradnju između postojećih mehanizama za sprječavanje genocida i drugih teških međunarodnih zločina kroz rano upozoravanje, kako bi se pomoglo u otkrivanju, procjeni i reagiranju na izvore napetosti i točke rizika ili identifikaciji ranjivih populacija, i potiče generalnog tajnika da nastavi Vijeću sigurnosti predočavati informacije i analize za koje vjeruje da mogu doprinijeti sprječavanju genocida.