Humanistica Sanela Jenkins u razgovoru za portal Klix.ba otkriva šta je to što je čini sretnom, govori o svom odnosu sa Sarajevom i BiH, svojoj djeci i slavnim ljudima sa kojima svakodnevno sarađuje. Kako kaže, dok je živa, borit će se za pravdu u BiH.
Već 20 godina ne živite u Sarajevu ali ste česta gošća grada u kojem ste rođeni. Koliko se Sarajevo promijenilo od rata?
Istina je, ne živim u Sarajevu već duže vrijeme, ali nikako se ne bih mogla nazvati gošćom… Ja jesam Sarajka, taj grad je dio mene i moje duše. Kako ste rekli često sam tu jer sam dio njega i Sarajevo je dio mene. Moji roditelji, prijatelji i najljepše uspomene u mom su gradu. Ne bih mogla napustiti Sarajevo zauvijek. Svaki put kada dođem prijatno se iznenadim. Mislim, mada vi to možda ne primijećujete, da se dosta pozitivnih stvari desilo u Sarajevu nakon okončanja agresije. Volim misliti pozitivno i primijećivati lijepe stvari. Grad se dosta izgradio, nije izgubio svoju ljepotu, vrvi od mladih ljudi koji će jednog dana biti nositelji naše BiH. Volim prošetati Ferhadijom, sresti drage ljude i vidjeti nova lica… Lijepi, srdačni, pametni i pristupačni ljudi su ono što Sarajevu daje poseban šmek. To se nije izgubilo i zato će Sarajevo uvijek biti grad kojeg će ljudi voljeti. Ljudi su najveće bogatstvo jednog grada i zato smatram Sarajevo jednim od najbogatijih gradova na svijetu.
Kroz mnogogobrojne humanitarne organizacije i projekte direktno ste uključeni u dešavanja i promjene u BiH. Koliko vas humanitarni rad ispunjava i šta je to što vas čini ponosnim najviše?
Na žalost, ekonomska osnova u BiH još uvijek je na, blago rečeno, klimavim nogama. Ljudi u mojoj zemlji dosta su se napatili tokom agresije kada je i privreda uništena, što je i bio jedan od ciljeva agresije… Shvatam da je za progres potrebno vrijeme, ali ipak smatram da to u BiH još uvijek ide presporo. Trenutno sam u poziciji da na neki način mogu pomoći svom narodu. I to i činim. Najmanje što mogu uraditi je djelovati kroz Fondaciju. Prioritet su naravno bolnice, bolesna djeca, djeca bez roditeljskog staranja, edukacija, kao i pomoć povratnicima. Humanitarni rad sam sama ja. Naprosto, to je dio mog života i uvijek ću se baviti pomaganjem drugima. Na žalost zahtijeva za pomoć je mnogo a Fondacija ne može svima izaći u susret. To me rastužuje. Klinika za istraživanje ratnih zločina koju sam osnovala pri UCLA Univerzitetu u Los Angelesu je drugi segment mog rada koji je baziran na promjene u BiH. Želim da svaki ratni zločinac izadje pred lice pravde i odgovara za ono što je učinio. Dok sam živa boriti ću se za pravdu u BiH.
Nedavno ste sa Jovanom Divjakom, humanistom i bivšim generalom ARBiH posadili drvo prijateljstva. Sjećate li trenutka kad ste prvi put sreli Jovu?
Gajimo ljubav prema istoj zemlji, Bosni i Hercegovini. Djelimo slične vrijednosti. Ni sama nisam znala šta da očekujem od susreta sa tim čovjekom. Iznenadio me je umjetničkom dušom u tijelu vojnika. Sve ono što je učinio za BiH tokom agresije, a nakon toga i njegov humanitarni rad su odlike velikog čovjeka i dovoljne da postane jedan od mojih prijatelja. Sjećam se prvi put susreta s njim, u jednom bečkom hotelu. Ko je pročitao njegovu knjigu našao je i opis tog susreta iz čika Jovinog ugla.
Poznajete mnogo slavnih ličnosti. Da li sa njima ikada razgovarate o BiH i Sarajevu?
Naravno, treći segment mog rada za pomoć BiH je lobiranje u svijetu slavnih, ekonomski i politički moćnih ljudi. Želim BiH predstaviti u svijetlu kakvom zaslužuje da bude predstavljena. Česta tema su prirodne ljepote, arhitektura, kulturno i historijsko naslijeđe i bogatstvo, uspjesi bh. pojedinaca u raznim oblastima… Veliki broj slavnih ličnosti, a mojih prijatelja, redovno uživa u bosanskim specijalitetima koji se spremaju u mojoj kući. Bosna i Hercegovina je zemlja velikih potencijala i želim da moćni ljudi budu svjesni toga, također, fenomenalna turistička destinacija. Ipak, upoznati su i sa dešavanjima koja su pogodila moju zemlju tokom protekle agresije. Neki od njih već su posjetili BiH a mnogi planiraju…
Planirate li se možda u budućnosti vratiti u BiH i živjeti u Sarajevu?
Žena sam koja ima jako puno poslovnih obaveza. Često putujem sa kraja na kraj svijeta. Volim sebe nazvati građankom svijeta. Ipak, Sarajevo je moja ljubav. Još uvijek ne planiram tako daleko unaprijed, ali nikada se ne zna.
Imate dvoje djece. Koliko su vezani za BiH i Sarajevo? Koliko govore našim jezikom?
Govore bosanski jezik tečno kao i engleski. Cijele godine se čeka kraj škole, jer se odmah kreće za Bosnu gdje se provodi čitav raspust. Ako hoćete preciznije, većinom u Hercegovini. Vole provoditi vrijeme kod mojih roditelja i sa svojim drugarima. U mojoj kući u Californiji rade žene iz BiH i tamo se govori bosanski.
Koja je vaša poruka mladim ljudima u BiH?
Vjerujte u našu Bosnu i Hercegovnu. Zapamtite: istina je na našoj strani, a budućnost naše zemlje je u vašim rukama. Preuzmite odgovornost!