Hrvatska demokracija izrazito je osjetljiva na pitanja koja se tiču privatnog prostora. Doduše, stvar je to političke kulture. Frojdovski gledano, čovjekova intima je izrazito osjetljiva kad dođe u kontakt s javnim prostorom. Logično. Kao što čovjekovo tijelo nije stvar za javnost, tako su i njegove ideje dio tog kompleksnog sustava kojeg nazivamo „intimnost“. Neće čovjek sa svima podijeliti vlastite misli. On odlučuje, opet intimno, s kim će i na koji način izraziti dio sebe.
Upravo čovjekova privatna sfera, ako ćemo govoriti o problemu javnog i privatnog osvrćući se na feministički pristup, često je dio javnog, a da mi toga nismo ni svjesni. Upravo kad se privatno iznese u javno dolazi do čudnog, ponekad neugodnog osjećaja. Osjećaj neugodnosti vrlo vjerojatno se osjeća i tijekom ove rasprave oko inicijative „U ime obitelji“, koja je prikupila dovoljan broj potpisa za provedbu referenduma, ili da se privatno iznese u javno. Referendum koji će se održati 1. prosinca 2013. zauzeo je ogroman dio medijskog i javnog prostora. Ljudi se gledaju preko nišana, traži se krivac za ovakvo napeto stanje a koriste se i pogrdni termini kao što su „fašistoidni“, „zatucani“ i/ili „primitivci“. Navodno se prijeti smrću i nekim članovima inicijative, što je degutantno.
Spomenuo sam na početku kako je glavni krivac politička (ne)kultura u Hrvatskoj. Općenito politički sustav i način izražavanja političke elite u javnosti omogućili su medijima da stvore samo jedan pravac u kojemu je objektivnost nepostojeća stvar. Tako imamo veliki dio medija i novinara koji jednostavno ne mogu i/ili ne žele biti objektivni, ni u jednom važnom trenutku. Sreća je da imamo jedan Ustav i Ustavni sud koji koliko toliko pokušava ohladiti strasti kad su stvari ekstremno napete. Takvi mediji i političari brane „moral“. Nažalost, samo u jednosmjernom pravcu. Tim jednosmjernim moralistima kojima demokracija odgovara isključivo kad brani njihove interese nije shvatljivo kako je moguće da netko jednostavno razmišlja – drugačije.
Jednosmjerni moralizam postoji onda kad urednici jednog vrlo utjecajnog dnevnog lista odluče stati u obranu jednog dijela ljudi, bez da se ponašaju minimalno objektivno, kao što je to slučaj u ozbiljnim državama gdje se provodi izravna demokracija. Jednosmjerni moralisti u svom izvješćivanju nikad neće objasniti kako se trenutno gotovo identična inicijativa provodi u Švicarskoj. A možda to ni ne znaju. Tako je demokršćanska stranka lijevog centra (CVP) 3. svibnja 2011. lansirala inicijativu „Za brak i obitelj – protiv nepravde prema bračnim parovima“ čiji je cilj modificirati čl. 14 švicarskog Ustava i unijeti st. 2, koji glasi: „Brak je trajan suživot, reguliran zakonom, između muškarca i žene. Gledajući ekonomski, brak je ekonomska zajednica. Ne smije biti nepravde u odnosu na druge načine života, posebno što se tiče poreza i socijalnih osiguranja“. Cilj inicijative, kao što vidimo, nije samo zaštititi brak od ekonomskih nepravdi, nego je jedan od ciljeva definirati brak na isti način kao što to želi inicijativa „U ime obitelji – kao zajednicu muškarca i žene“. Incredibile dictu est! Nadalje, 3. studenog 2012. prikupljeno je oko 120 000 potpisa, što je dovoljno za raspisivanje referenduma. U Švicarskoj proces raspisivanja referenduma traje duže. Tek je 18. prosinca 2012. objavljeno u službenom švicarskom glasilu Bundesblatt (kao kod nas u Narodnim Novinama) da je inicijativa uspjela. Prije nekoliko tjedana, dakle gotovo dvije godine od početka prikupljanja potpisa, Federalno vijeće i Federalna skupština (izvršno odnosno zakonodavno tijelo) odlučili su poduprijeti inicijativu čiji će se ishod znati na referendumu vjerojatno već 2014.. Dakle, za razliku od Sabora i Vlade u Hrvatskoj, Federalno vijeće i Federalna skupština staju uz inicijativu koja je gotovo identična kao i ona od „U ime obitelji“.
I tu onda shvaćamo koliko su Švicarci „zatucani“ i „nazadni“, jer osim što su prikupili potpise, njihova izvršna vlast i zakonodavno tijelo su za inicijativu. Možda će, recimo, Nenad Stazić (potpredsjednik Sabora) prozvati švicarske kolege i reći da su „ustaše“ ili slično. Slično će možda reagirati Milanka Opačić (potpredsjednica Vlade) i izjaviti kako se zna „tko tamo sjedi“. Ili će se javiti Stručnjak, Peđa Grbin, koji će pokušati svim snagama dokazati Švicarcima kako je Parlament zadnje tijelo koje treba odlučiti o ishodu referenduma. Naravno, u normalnim zemljama takvi politički akteri izgubili bi radno mjesto te ih ne bismo više nikad ni vidjeli ni čuli.
Za razliku od Hrvatske, u Švicarskoj postoji pluralno društvo. U Švicarskoj imamo oko 38% katolika, 28% protestanata i preko 20% što agnostika što ateista. Bilo kako bilo, politički akteri i mediji u Švicarskoj nikad neće dopustiti takvo medijsko silovanje, bez obzira slagali se ili ne, a brojke potvrđuju da je sigurno puno viši postotak onih koji se ne slažu s inicijativom u Švicarskoj nego u Hrvatskoj. U Švicarskoj ne postoji jednosmjerni moralizam koji karakterizira npr. Jutarnji list i njemu slične medije. Normalno, svaki će dnevni list naginjati jednoj opciji, ali će to raditi neprozirno poštujući svaki stav i svaku osobu koja čita taj list. Ali u Švicarskoj dnevni listovi neće stajati uz one koje prijete smrću onima koji budu zagovarali inicijativu za brak kao zajednici muškarca i žene.
Imamo identično referendumsko pitanje i u Švicarskoj i u Hrvatskoj. Švicarska izravna demokracija se ne može uspoređivati s tradicijom hrvatske izravne demokracije, jer u Lijepoj Našoj ona ne postoji. Ipak, moramo na neki način natjerati moraliste da prestanu silovati narod. Jer, stvaramo podjele u društvu koje su pogubne, a za vrijeme ekonomskih i političkih kriza one mogu samo zadati kobni udarac cjelokupnom društvu.
Tko zna, možda će i Jutarnji list i drugi progovoriti o budućem referendumu u Švicarskoj? I objasniti kako će i tamo 2014. narod izaći i glasati za ili protiv inicijative o braku kao zajednici muškarca i žene. Možda će Jutarnji list i drugi ako dođe do drugih inicijativa u Hrvatskoj pokušati služiti ljudima kao informativni dnevni list, a ne kao lobistička grupa?
Korisni link za inicijativu „Za brak i obitelj – protiv nepravde prema bračnim parovima“ u Švicarskoj:
http://www.admin.ch/ch/d/pore/vi/vis404.html (službena stranica saveznih tijela Švicarske)
Ivan Pepić, Hrvatsko Slovo
wpDiscuz