Bio bih znatiželjan da vidim što bi se dogodilo kada bih na nedjeljno jutro otišao na crkveno okupljanje i učinio bilo koju od ovih stvari… Mogu samo zamisliti!
Drago mi je što Isus nije jednodimenzionalna figura čistih nogu i valovite frizure. Drago mi je što nije mekani, blijedi čovjek žalosna izgleda kao na mnogim poznatim slikama koje sam vidio. On je mnogo krući, nježniji i složeniji od toga.
Često sam se pitao bi li ili ne bi Isus došao u naše crkve danas. Nažalost, nisam siguran da bi mu se sve svidjele i mislim da bi ga naposljetku iz njih izbacili. Sasvim iskreno, volim to kod njega.
Ovo je pet stvari koje je Isus rekao, a zbog kojih bi ga izbacili iz današnjih crkvi:
- Namjerno je provocirao ljude
Isus je bio ljubazan i suosjećajan prema bolesnima, ranjenima, onima koji su dotakli dno i onima koji su ga tražili. Imao je poruku svoga Oca i govorio je istinu. Međutim, postojala je jedna grupa ljudi za koju Isus nije mario ako ih uvrijedi, a to su bili farizeji. Činilo se kao da je gajio neku vrstu svete osvete da pokrene ove uspavane duše. S njima se žestoko sukobljavao.
U njegovom govoru, koji smo nazvali „Sedam opomena književnicima i farizejima“, Isus im kaže:
„Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj?“ Matej 23,33
Isus se nije prenemagao s riječima i nije se činio previše zabrinutim da bi mogao povrijediti nečije osjećaje. On također pismoznance i farizeje naziva licemjerima i bijelim grobnicama koje su lijepe izvana, a ružne iznutra. To boli. Ne bih želio da su te riječi upućene meni.
Koliko često u crkvi okolišamo umjesto da direktno govorimo o nekim stvarima, bojeći se da ćemo povrijediti nečije osjećaje? Isus je govorio jasno. Pa zašto se mi meškoljimo kada smo suočeni sa sukobima i neugodnim situacijama u crkvi?
- Bogatom čovjeku je rekao da sve da siromahu
Ljudi su obično spremni učiniti i dati sve… sve dok nije u pitanju ono što im je najdraže, poput novca i vremena. U razgovoru s bogatim, mladim vladarom, Isus ga nije samo upitao, On mu je rekao da sve svoje posjede da siromasima.
„Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: ‘Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.’“ Marko 10,21
Volim ovaj dio: „Isus ga zavoli“. Isus je dao taj zahtjev iz ljubavi prema tom čovjeku. Znao je da taj čovjek nikad ne bi bio slobodan bez tog čina žrtvovanja.
Sviđa nam se ideja umiranja sebi. Želimo podići svoj križ i zanijekati sebe. Evanđelje po Mateju 16,24-26 izgleda lijepo na umjetničkim slikama, ali to je vrlo stvaran i vrlo težak zahtjev koji je Isus dao za naše dobro kako bismo oslobodili svoje srce za njega. Isus želi da budemo uz njega. Pronađimo što nam stoji na putu intimnosti s njim.
- Suprotstavio se crkvenim nasilnicima
Ovo pronalazim dopadljivim i dragim u vezi našeg Isusa. Isus je imao žestoku ljubav za grešnike koji su zlostavljani od strane crkve. Jednom je stajao između razjarene gomile i žene uhvaćene u preljubu te iscrtao liniju u pijesku. Usred vjerskog nasilničkog ponašanja, on se sagnuo i crtao prstom po zemlji.
Drugom prilikom, Isus je prisustvovao ‘luksuznoj večeri’ u kući jednog farizeja, kada je ‘nemoralna žena’ upala i prekinula ih. Plakala je na njegovim nogama, ljubila ih, prala ih svojom kosom te ga pomazala. Isus je zastao i posvetio joj pažnju, u potpunosti primajući dar koji je ona nudila – žrtvu ljubavi i ranjivosti. Farizeji to nisu shvatili i kritizirali su je, ali ju je Isus prihvatio i dao joj mir koji je tražila.
„I okrenuvši se k ženi, kaza Šimunu: ‘Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću — vode za noge moje ti ne dade, a ona mi je suzama noge oblila i kosom ih glave svoje otrla. Cjelova mi ne dade, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glavu ne pomaza, a ona mi pomašću pomaza noge. Zato su joj, kažem ti, oprošteni mnogi grijesi — jer uzljubi mnogo. A komu se oprašta malo, malo ljubi.’“ Luka 7,44-47
Isusa nije bilo briga što su ti ‘moćni’ farizeji možda mislili. Odbio je igrati po njihovim nepoštenim pravilima. Umjesto toga, izabrao je ljubav u ovom dubokom trenutku. Možemo li se s milošću suprotstaviti crkvenim nasilnicima? Teško je kad si brojčano slabiji, ali sjetite se toga koga branite. Vrijedno je rizika.
- Isprevrtao je stolove
Sjećate se kada je Isus očistio hram i bio jako ljut jer su pretvorili kuću njegovog Oca u mjesto korumpiranog poslovanja? Njegova sveta ljubomora izazvala je ove riječi:
„I uđe Isus u Hram Božji i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. I mjenjačima isprevrta stolove, a prodavačima golubova klupe. I reče im: ‘Pisano je: Dom moj zvat će se Dom molitve, a vi ga učiniste špiljom razbojničkom!’“ Matej 21,12-13
To je naš hrabri, strastveni i da, ljutiti Spasitelj. Oh, što bih dao da mogu u crkvi isprevrtati neke stolove (naravno, hipotetski govoreći).
Tko je odlučio da kršćani trebaju biti krotki i slabašni ljudi koji izbjegavaju sukobe i iz daleka pristupaju teškim razgovorima? Moramo biti spremni da ispravimo ono što nije u redu u crkvi i u našem svijetu, čak i ako to podrazumijeva neugodne razgovore. Samo naprijed, isprevrćite malo.
- Bio je beskućnik
Od posuđenih jaslica do brutalnog križa, Isus nije imao zemaljski dom koji je mogao nazvati vlastitim.
„I reče mu Isus: ‘Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.’“ Matej 8,20
Ljudi su dolazili k Isusu i željeli ga slijediti. On ih je prihvatio, ali ih je upozorio da će ako krenu za njim, morati napustiti udobnost svog doma. Ovo nije odgovor koji neki žele čuti.
Možete li napustiti vašu udobnost, sigurnost, pa čak i vašu obitelji i sam vaš život kako biste slijedili Isusa?
„Radikalna poslušnost Kristu nije laka… Ona nije utjeha, zdravlje, bogatstvo i prosperitet u ovom svijetu. Radikalna poslušnost Kristu jest rizik gubitka svih tih stvari. No na kraju, takav rizik pronalazi svoju nagradu u Kristu. I on je više nego dovoljno za nas.“ – David Platt
Isus je slamao stereotipe i granice koje su stajale između ljudi i evanđelja. Jednostavno ga ne možemo oblikovati na svoju sliku.
Isus je bio i jest veličanstveno prkosan, skandalozan, divan i duboko osoban. Možemo li učiti od Isusa i prihvatiti ‘divlju narav’ naših srca, umjesto da igramo na sigurno? Možemo li voljeti svim srcem i živjeti slobodna srca, umjesto da dozvolimo srcu da spava? Put kojim smo pozvani da idemo jest nepoznat i pun potencijala, rizika, punine i razdraganosti.
Autorica: Esther Laurie; Prijevod: Aleksandar J.
Izvor: Novizivot.net
wpDiscuz