Zamislite da ste voljeli. Živjeli zajedno. Dijelili kruh, jastuk, umor, račune i tišinu. A onda, kad ta osoba ode – netko vam napiše da to nije bilo dovoljno.
Tako otprilike izgleda birokratska poezija u Hrvatskoj 2023. godine, gdje vas ni smrt ne može osloboditi od potrebe za „valjanim dokumentom“. Umirovljenica iz Splita pokušala je ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu, jer je, kako kaže, godinama živjela u izvanbračnoj zajednici. Dvaput je odbijena. Jer je voljela – prerano.
Naime, prema tumačenju Zavoda za mirovinsko osiguranje, njezina zajednica s pokojnikom nije “važila”, jer je prestala prije 28. ožujka 2008. – datuma koji se očito u hrvatskom zakonodavstvu tretira kao nova era svijesti, nešto između Gregorijanske reforme i ukidanja SMS poruka.
Tko nije ljubio poslije 2008. – neka ne traži
I tako dolazimo do komične tragedije hrvatskog sustava: da bi ljubav bila pravovaljana, treba se poklopiti s rokom važenja. Na benzinskoj pumpi zove se to datum isteka. U ljudskim odnosima – izgleda isto. Samo bez etikete.
Umirovljenica je podnijela žalbu, i naravno, ponovno bila odbijena. Jer nije imala „ispravno dokazano“ da je živjela s pokojnikom. A dokazivanje ljubavi – to vam je kategorija koja očito nije predviđena Zakonom. Osim ako nemate rješenje Općinskog suda, potpisano, ovjereno, dostavljeno u tri primjerka. I još, naravno, dok je dotični živ.
Sad se ipak, eto, piše novi Zakon o mirovinskom osiguranju, koji bi – pazite sad – ukinuo to vremensko ograničenje. Jer, kako veli Ustavni sud, malo je neustavno da se pravo na mirovinu određuje po tome jeste li voljeli prije ili poslije točno određenog datuma.
Iz Sindikata umirovljenika Hrvatske poručuju: „Podnesite novi zahtjev kad zakon stupi na snagu.“ Kao da govore: „U međuvremenu, molimo vas da budete tiho siromašni i pristojno obespravljeni.“
Dok čekamo da zakon postane razuman, podsjetnik: ako ste živjeli u izvanbračnoj zajednici i želite to dokazati – morate imati rješenje suda. Jer država ne priznaje uspomene, zajedničke račune, fotografije, ni činjenicu da vas susjedi i poštar pamte kao par. Priznaje samo papir.
A kad taj papir stigne, možda ćete već imati – novu bolest, novu administraciju, novi razlog za žalbu. Ali hej, barem ćete znati: u Hrvatskoj, niti ljubav nije izvanparnična ako se od nje očekuje išta više od tišine.
wpDiscuz
