Država je prema definiciji institucija koja privolom naroda ima ovlast primjene legalne sile nad građanima. Legalnost primjene sile dobija putem volje građana na izborima. Ako Cikotić bude izabran to bi značilo da građani BIH u najvećem dijelu daju dotičnome , kao državnom ministru sigurnosti, pravo primjene legalne sile na cijelom teritoriju BIH.
Problem s Cikotićem je taj što se neki građani još uvijek sjećaju kako izgleda kada on dobije neko pravo od države. I kad postane Selmo Država.
Neki još osjećaju bolove od njegove legalnosti. Neki još traže ostatke svojih familijima po “oslobođenim prostorima Prostora Džihada”.
Budući da su građani Bugojna građanski orijentirani i jako im je stalo da se zločini istraže, te im je nebitna nacionalnost za očekivati je da svim građanima Bugojna smeta činjenica da će Selmo, koji je mnogim Bugojancima noćna mora , postati ministar.
Osim toga u Bugojnu vlada SDA , a politika SDA je da žele “živjeti jedni s drugima a ne jedni pored drugih”.
Taj život življenja jednih s drugima očituje se u svakodnevnici Bugojna. Bošnjaci pozivaju Hrvate da se vrate, skupa s njima stoje na prosvjedima kada Hrvati traže da im se kažu lokacije pobijenih logoraša. Nema Bošnjaka Bugojna koji ruke nije dao da se zločin nad Hrvatima otkrije. Takorekuć grad je to za Nobelovu nagradu za mir. A ne kao tamo neki fašistički Stolac.
U svakom slučaju pitanje je zašto vlasti u Bugojnu već nisu najavile referendum o otcjepljenju od BIH bude li ministar sigurnosti BIH čovjek zbog kojeg je mnogo bugojansko dijete zaplakalo. A mnogo i danas traži svoje očeve i majke.
Da ne govorimo o ocima i majkama koji traže pravo da saznaju za grob svog djeteta.
OHR tvrdi da nema ništa protiv tog da ministri smrti postaji ministri sigurnosti danas.
OHR je tu da čuva mirovni sporazum i jača povjerenje među narodima. Navodno. Osim kada daju ovakve izjave.
Za koje bi im se sada trebalo opsovati. Al to nije kažu, pametno.