Internet kao društveni fenomen u kratkom vremenskom periodu uspio je izmijeniti mnoge društvene konvencije. Tako je danas sasvim prihvatljivo pozvati nekog na spoj putem Facebooka, a nekima nije strano ni prekinuti vezu preko chata. Da ne spominjemo niz primjera u kojima su ljubavne veze započele i trajale mjesecima iako se dvoje ljudi znalo samo “preko mreže”.
Osim takvih, internet je promijenio i druge konvencije ponašanja. Ono što je nekad bio Rimski forum, to je danas postala internetska sfera. Svi koji imaju pristup mreži imaju i pravo govora. Međutim, danas to pravo govora nikoga ne respektira već su ljudi svojom slobodom govora skloni znatno povrijediti druge ljude. Jedan od bitnih razloga zašto je to tako jest upravo to – imaju vremena za pripremu terena, skrivaju se iza ekrana, imaju svoj internetski alter ego i ne moraju “žrtvi” pogledati u oči. Također, često napadaju one o kojima znaju puno, a oni o “napadačima” ne znaju ništa, niti se mogu adekvatno braniti.
Psiholozi: Bujica zločestih i ljutitih internetskih komentara djeluje negativno na društvo u cjelini
Ne moramo navoditi niz konkretnih primjera novog ponašanja, dovoljno je pogledati što se na Facebooku piše o javnim osobama, kako je Pokojna Mileva, dežurna dušobrižnica balkanskih zvijezda osvojila srca “običnih smrtnika” ili jednostavno pogledati aktivističke pokrete u posljednjih nekoliko godina koji su krenuli od monitora osobnih računala.
Kao i sve, internet ima svoje dobre i loše strane. A sloboda govora i izražavanja svakako spada u one dobre, sve dok ta sloboda ne krši slobodu drugih ljudi i neutemeljeno, zavidno, ljutito i antipatično vrijeđa osjećaje drugih ljudi. “Shit happen'”, komentirat će mnogi “trolovi”, međutim, psiholozi ističu kako bujica zločestih i ljutitih internetskih komentara djeluje negativno na društvo u cjelini.
Kako ističe profesor Art Markman sa Sveučilišta u Teksasu, danas su online komentari nevjerojatno agresivni, a ne rješavaju niti jedan problem. “Naposljetku ti kao komentator nikako se možeš imati osjećaj kao da si nekome nešto rekao, kao da te netko čuo. Uz to, čovjek doživljava veliko negativno emotivno iskustvo koje ne rješava niti jedan problem ili frustraciju koji se samo gomilaju”, zaključuje profesor.
“Kad se razgovara s osobom lice u lice, kome se može predvidjeti monolog osim kod ljudi u filmovima? Čak i ako se naljutite na nekoga i to mu pokažete, od te osobe ćete istog trenutka dobiti odgovor u kojem će se otvoriti dijalog i postojati velika šansa da se taj problem odmah riješi. Tako se ljudi eventualno smire i slušaju što imaju za čuti u jednoj normalnoj konverzaciji”, ističe profesor.
“Mainstream mediji su se obogatili na tome što su učili ljude kako krivo komunicirati, dali su im Jerryja Springera”
S druge strane, profesor novinarske etike u Washingtonu, Edward Wasserman dio krivnje za društvenu jadikovku prebacuje i na medije. “Nažalost, mainstream mediji napravili su bogatstvo na tome što su ljude učili kako na pogrešan način komunicirati i to tako što su im dali Jerryja Springera, Crossfire i Billa O’Rilleyja. Ljudi razumljivo zaključuju da je njihov bijes izazvan politikom i na taj način se onda i formiraju nove društvene ideje”, ističe profesor Wasserman.
“U ovo električno doba vidimo da sve više poprimamo oblik informacije i krećemo prema tehnološkom produžetku svijesti. To je smisao naše izjave da svakim danom doznajemo sve više o čovjeku. Time hoćemo reći da smo kadri sve više poprimati druge oblike izražavanja, koji nas nadilaze”, predviđao je i sam Marshall McLuhan 1968. godine u svojoj knjizi “Razumijevanje medija”.
Naposljetku, i profesor Markman zaključuje sljedeće: “Takav način komunikacije šteti društvu i mentalnom zdravlju ljudi. Izmjena rečenica koja se odvija na internetu svejedno ne može zamijeniti razgovor uživo i takva diskusija ne može donijeti kompromis”.
Valja istaknuti i moć neverbalne komunikacije koja se odvija spontano i na podsvjesnoj razini tijekom verbalnog razgovora i koju nikako ne možemo iskusiti online. Htjeli mi to ili ne, svojim sugovornicima govorom tijela šaljemo poruke o tome slažemo li se zaista s njima ili ne, jesmo li samouvjereni ili pak izbjegavamo odgovoriti na “škakljiva” pitanja te još mnogo, mnogo toga više.
Svi mi želimo da se naš glas čuje
S druge strane, možda bi se društvo kao takvo trebalo više baviti pozitivnim stranama stvaranja “novog društva”. Pojavom interneta dolazi do jačanja individualizacije i potiskivanja nametanja mišljenja kolektiva. Više nije potrebno da svi jednako razmišljamo kako bismo bili dijelom određene građanske akcije. Upravo suprotno, potiče se i naglašava važnost svakog pojedinačnog mišljenja, bez obzira na to kakvo ono bilo i bez straha od odbacivanja od strane kolektiva. Upravo je to jedan od osnovnih razloga zašto se sve više mladih ljudi uključuje u globalni aktivizam.
Bez straha od odbacivanja, zanemarivanja i isključivanja vrlo je lako uključiti se u borbu za ciljeve u koje vjerujemo. Svi mi želimo da se naš glas čuje, ne samo na lokalnoj, već i na globalnoj razini, a upravo je internet sredstvo ostvarivanja tog cilja. Jedini problem i dalje leži u toj internetskoj “neciviliziranosti”, jer internetska zajednica je tek kultura koja se formira.
wpDiscuz