Prosvjedi u Ukrajini, koji su počeli krajem studenog zbog odustajanja administracije tadašnjeg predsjednika Janukoviča od potpisivanja sporazuma s EU, te njegovog okretanja prema jačanju ekonomskih i političkih veza s Rusijom, nakon tri mjeseca pretvorili su se iz unutarnje političke krize u veliku međunarodnu geopolitičku igru koja može imati dugotrajne regionalne i svjetske posljedice.
Posljednji događaji u i oko Ukrajine pokazuju kako će Rusija svoje strateške interese nastojati očuvati drugačijim sredstvima nego su to činili do sada. Putinove odluke o mogućem korištenju vojne sile, zatekle su zapadne političare koji nisu očekivali ovakvu radikalizaciju od strane Rusije. Putinu je dobro poznato kako se zapadne sile teško snalaze u takvim situacijama, kao i činjenica da ni jedna zapadna sila trenutno ne može dobiti podršku svoje javnosti za bilo kakvu vojnu intervenciju ili vojnu pomoć bilo kome u svijetu, što je najbolje pokazao sirijski slučaj prije nekoliko mjeseci. U ovome trenutku zapadne sile nemaju dovoljno dobar odgovor na poteze Rusije koja će i ovu krizu iskoristiti kako bi pokazala svoju međunarodnu moć, a posebice snagu sprječavanja bilo kakvih promjena u svojem bližem susjedstvu, te kako bi ukazala na nemoć zapadnih sila.
Rusija će učiniti sve kako bi pokazala da nova vladajuća ili buduća politička garnitura u Ukrajini nisu u stanju voditi državu, te rješavati njezine bitne probleme, a posebice ne ako su im glavni saveznici EU i SAD. U tom kontekstu, Putinovo uvođenje vojne sile u cijelu igru se može tumačiti kao odigravanje jakog poteza na kojeg zapadne sile nemaju odgovora, a ne kao početak opće ruske vojne invazije na Ukrajinu. Putinove namjere, kako se čini sada, nisu ratničke, već geopolitičke s ciljem uspostave dobre polazne osnove za kasnije diplomatske i političke poteze u ukrajinskom slučaju, ali i strateške s obzirom na unutarnja ruska očekivanja. To, dakako, ne isključuje i ograničenu uporabu vojne sile kroz podršku ruskim građanima na Krimu ili u istočnoj Ukrajini, a sve s ciljem pokazivanja nemoći zapadnih sila.
Ova strateška igra ima i svojih opasnosti koje se mogu pojaviti prilikom mogućeg sukoba između ukrajinskih i ruskih vojnika, odnosno naoružanih skupina koje podržavaju jednu ili drugu stranu, što nije tako nevjerojatno ukoliko ova situacija potraje duže vrijeme. Takav razvoj događaja dodatno bi zakomplicirao i ovako vrlo složenu situaciju, ali bi u konačnici opet išao više na ruku Rusiji nego zapadnim državama jer bi tada dobila dodatno opravdanje za svoje vojne poteze. U svakom slučaju, geopolitičke igre oko Ukrajine i utjecaja na njezinu politiku će se sigurno nastaviti i to, na žalost, na štetu njezine stabilnosti, ekonomskog oporavka i ukupnog poboljšanja života njezinih građana.