Voice of BiH

Sinoć se na javnom servisu Federacije, u emisiji Pošteno, razgovaralo, ili se barem trebalo razgovarati, o hrvatskom kanalu, o nacionalnom hrvatskom kanalu, o kanalu na hrvatskom jeziku, o dezintegrirajućem kanalu, javnom servisu Hrvata u BiH, hadezeovskom kanalu i konačno o propasti nekad uspostavljenih hrvatskih medija. Već duže vrijeme ova pitanja potresaju BiH. Borci za građansku BiH tvrde da je Hrvatima, posebice onim izvan Sarajeva, dobro ovako kako im je sada, te da hrvatski jezik imaju i na BHT i na FTV. Inače ovi glasni antinacionalisti najbolje znaju kako je kome i šta kome treba u BiH. Drugi se ne miješaju previše, a Hrvati ne odustaju od borbe za svoja prava. Zašto bi onda ovo bio predmet oštrih polemika i, nerijetko, još žešćih uvreda na račun Hrvata? Ako se uopće može govoriti o argumentima koji se iznose ovim povodom onda bi oni mogli biti poredani na slijedeći način.
_________piše: Sanja Vlaisavljević l poskok.info
 
Hrvatima ne treba odvojeni RTV servis jer imaju na postojećim servisima jednaka prava
(Deklarativno se može ustvrditi da se na oba servisa sa sjedištem u Sarajevu čuje hrvatski jezik, pojavljuju novinari sa hrvatskim imenima, a ne fali ni gostiju Hrvata. Gledatelji mogu čuti i informacije iz zapadne Hercegovine podjednako kao i iz Viteza ili Kiseljaka. Kada su, ne tako davno, bili navijački izgredi sa tragičnim posljedicama u Širokom Brijegu gledatelji u emisijama kreiranim u Sarajevu su mogli slušati o fašisoidnoj mladeži iz Širokog. Javi se u sarajevskim dnevnicima i pokoja novinarka iz Mostara, kao što to sinoć bijaše Anita Zovko, a iza nje obasjana svjetlošću uličnih lampi i reflektora blještala je džamija. Dovela  je ona i gosta vatrogasca i Hrvata pritom, pa su na otvorenom prostoru pričali o problemima u Mostaru. Postavlja se  sada samo od sebe pitanje: Što će Hrvatima nacionalni servis i to sa sjedištem u Mostaru kada se uvijek kada to zatreba može javiti uživo u emisije na BHT ili FTV koji Hrvat s lica mjesta? Čisti nacionalizam je pitanju, reklo bi se, koji ako mu se pruži prostora može odvesti i u fašizam, ne daj Bože!)
Nema novaca za hrvatski kanal
(U BiH nema novaca ni za kakvu veću investiciju. No da li je ovo dovoljan razlog da Hrvati odustanu od ideje svog nacionalnog servisa. Ako BHT i FTV imaju prekobrojne suradnike i uposlenike koji su ionako teret ovim servisima, zašto novac namijenjen njima ne bi bio preusmjeren na uspostavu traženog servisa? Zašto ne izračunati koliko je novaca za potencijalne hrvatske servise propalo kroz neplaćanje pretplate? Ako je istinit podatak da svega 24% Hrvata plaća pretplatu za postojeće servise, onda su možda postojeći servisi mnogo veći gubitak novca nego što bi bilo uspostavljanje novog servisa. Ako je ne tako davno jedan ugledni novinar sam samcat mogao da pokrene svoju TV zašto po istoj analogiji to ne bi mogao Hrvatski narod ili eto njih 76%? Uostalom, faktična nemogućnost ne može osporiti principijelno pravo, a oko njega se sada sporimo!)
Srbi od svoje pretplate neće dati Hrvatima ni feninga za njihov kanal (pa će to očito morati Bošnjaci-građani)
(Ova tezi bi trebala imati najjači nacionalistički učinak. Dakle, iako vam Dodik podržava vašeg Čovića, neće vam dati novac. Aktualna srpska politička podrška je samo guranje Hrvata u propast. A možda bi ipak bilo dobro pustiti Hrvatima da sami dođu do tog zaključka, ma koliko bolan bio? Ili možda i to bolje vide i znaju sarajevski antinacionalisti tvrdeći ovo u emisijama javnih servisa?)
Hrvatski jezik se već koristi na televizijskim servisima
(Evo i dokaza. Razgovaraju hrvatski novinar uposlen na FTV Vlado Marić i hadezeov političar Marinko Čavara u emisiji „Odgovorite ljudima“. Kaže Marić Čavari: „Što će vam kanal na hrvatskome jeziku? Evo ja sasvim slobodno govorim čisti hrvatski jezik!“ Odgovara hladno Čavara: „Da, ali vi niste kanal.“ Ako prihvatimo tvrdnju nehrvata da je hrvatski jezik u upotrebi na postojećim servisima i da  je sasvim dovoljan za zadovoljenje hrvatskih nacionalnih interesa, onda prema istom principu treba prihvatiti i zahtjev Hrvata prema nehrvatima da je uvođenje hrvatskog  RTV servisa zadovoljenje bh. nacionalnog interesa.)
Hrvati za petnaest godina nisu uspjeli da proizvedu nijednog dobrog novinara, pa što će im onda još i čitava medijska kuća
(Ovo je rečenica koju smo u spomenutoj emisiji čuli od pjesnika i novinara i dakako nehrvata. Kakav je status Hrvata na javnim servisima u Sarajevu možda se baš vidi iz ove, ako smijem pomisliti, nacionalističke tvrdnje. Nego baš bi bilo zanimljivo istražiti kojeg to izvansarajevskog hrvatskog novinara uvažavaju sarajevski građanski novinari.)
Javni servisi su mediji svih građana podjednako
(Milan Šutalo sinoć ustvrdi da je općepoznato da je FTV godinama bio esdepeov medij. I danas se prepričava razgovor efteveovog hrvatskog novinara Darjana Babića i Šefa, urednika iz sjene i političara Lagumdžije, a u kojem Šef diktira nesretnom Babiću šta treba da kaže i kako prilog treba da izgleda. Ovakvih veselih klipova nije bilo dok je jedan mudriji esdepeov novinar uređivao političke emisije na FTV, ali je zato ovaj stalno isticao kako je esdepeovac, a Lagumdžija je bio zvijezda njegovih emisija. I eto, kako dođe Šef na vlast nestadoše brojne monstruozne figure sa FTV, kojima su godinama bila ukrašavana imena njegovih političkih neistomišljenika.)
Hrvatski kanal je dodatna dezintergracija društva koje poslije teškog rata nikada nije uspjelo da se reintegrira
(Ovu antologijsku tvrdnju sinoć na FTV je rekao esdepeov političar i Hrvat za pokazivanje pride, Ante Domazet. Dakle, najavio je on kako će se SDP ozbiljno pozabaviti ovim „dezintegrirajućim zahtjevom“ Hrvata, ali i da neće dozvoliti da se partijski napori integracije BiH potkopaju. Nego, malo se zaboravio Domazet da je negiranje hrvatskih prava i zahtjeva, podjednako koliko i srpskih, snažan dezintegrirajući faktor u BiH. Pa možda upravo zato za sve ove godine i nije došlo do reintegracije BiH. Hm, ipak je BiH malo širi pojam od Sarajeva.)
Spomenimo na kraju još i ovo. Ugašen je prije godinu dana „Voice of Amerika“ na  hrvatskom jeziku.  Postojao je dakle odvojen američki program na hrvatskom jeziku u okviru onoga što se zvalo: „Glas Amerike na jezicima bh. naroda“. Eh, pa zašto je ukinut program na hrvatskom jeziku? Čitam obrazloženje: „U međuvremenu, Hrvatska je ušla u NATO i našla se na ulaznim vratima Europske unije. Mnogi američki analitičari smatraju Hrvatsku vodećom zemljom i pozitivnim primjerom u jugoistočnoj Europi. Nakon gotovo dva desetljeća hrvatski program Glasa Amerike se odjavljuje u vrijeme kada Hrvatska započinje novo poglavlje europske integracije.“
Stoga, evo nam dobre pouke: čim BiH bude vodeći pozitivni primjer makar u najužoj regiji neka bude ukinut hrvatski servis u BiH, a do tada, da bi jednom BiH ipak postala pozitivan primjer, treba dozvoliti Hrvatima njihov RTV servis. Još nešto se može naučiti od Glasa Amerike: možete emitirati američki program na hrvatskom jeziku (kao što je to bio slučaj), bošnjački program na hrvatskom jeziku (kao što je to sada možda slučaj) i hrvatski program na bosanskom jeziku (kao što bi to sutra mogao biti slučaj ako uvažimo ravnopravnost sva tri naroda). Poenta nije na kojem se jeziku emitira program, nego ko ima pravo, mogućnost i slobodu da ga kreira.