STRAH OD OPĆEG BOJKOTA: “Misteriozna” Schmidtova grupa pravnika navodno radi na non-paperu koji bi Christianu vratio autoriet a građanima pravo na izbore

Korištenje bonskih ovlasti nije rješenje niti praksa s kojom treba nastavljati, bila je jedna od čestih uzrečica i Europske komisije i samog OHR-a. Otvoreno joj se suprotstavlja danas i Rusija i Srpska. Hrvati su neodređeni. Svjesni da su slabi nadaju se da će OHR konačno presjeći sa svojim pogubnim odlukama i konačno jednom biti korektni prema BIH i njenom ustavu.

Svako potezanje bonskih ovlasti i nametanje novih odluka moglo bi naići na novi žestok otpor u Srpskoj. No što ako Schmidt odluči donijeti odluke koje Čović neće moći odbiti? Hoće li time oslabiti Dodika i Srpsku?

Prema našim informacijama Schmidt upravo priprema takvo nešto.  Pokušat će prisiliti Srbe da priznaju njegovu odluku te da  iziđu na izbore nakon nje. Uvjet za to je da uspije privoliti Hrvate da iziđu  na izbore. A sve putem nametanjem privremenih pravila izbornog zakona kojima bi uskladio izborni proces s odlukama Ustavnog suda i ESLJP, barem u nekoj minimalnoj i privremenoj mjeri.

Ukratko Hrvatima koji već prijete općim bojkotom ponudio bi privremene mrvice u zamjenu da oni zauzvrat prisile Dodika da se vrati u institucije i prizna Schmidta kao autoritet. Što bi samim izlaskom po novim pravilima i učinili.

Ovaj pristup, uljećanja OHR-a u sustav, nakon nedogovora, međutim, nije  nikakva novina u BIH. A SDA taj scenario ne priželjkuje ovaj put. Žele sve po starom i neustavnom i poručuju Srbima i Hrvatima “Bujrum, ostanite u kućama”.

Taj scenario pak OHR ne želi gledati. BIH u kojoj Bošnjaci izlaze na izbore prema neustavnom zakonu dok Hrvati i Srbi ignoriraju izbore smatrajući ih neustavnima, kraj je BIH. Pa čak i kada bi Bošnjaci našli nešto hrvatske i sprske oporbene sitneži koja bi zaigrala SDA-ovo hairli izborno kolo.

OHR-ov posljednji pjev

Svi problemi u ovoj zemlji nastajali su, uostalom nakon apelacija i potom presuda Ustavnog suda i onda bi obično, pošto nije bilo dogovora oko implementacije presuda , Visoki Predstavnik donosio svoja rješenja. Koja su bila sve samo ne rješenja. Recimo Petritsvh je implementiraju presudu u slučaju Izetbegović Alije, odlučio srušiti Ustav FBIH i ravnotežu snaga unešenu u taj ustav. Ta odluka nikakve pak veze nema s presudom u slučaju Izetbegović. Unošenje Srba u Ustav FBIH moglo se uraditi na razne načine. Nigdje Ustavni sud BIH nije dao ovlasti Petritschu da mijenja odnose snaga u Domovima naroda, način izbora, da uvodi trećinu u klubovima kao dovoljnu za imenovanje Vlade, te da Bošnjacima da 11 ministara u Vladi a Hrvate svede na 5. Ta odluka je bila čisto pokazivanje mišića nad Hrvatima i udovoljavanje SDA-u.

Ako je cilj ovog austrijskog rušitelja bio ojačati Srpsku te zavaditi Bošnjake i Hrvate uspio je. Tamo pak u Srpskoj nije unio značajnijih promjena. Vijeće naroda i nacionalnu križaljku u Vladi Srpske koju opet nadziru Srbi, budući da je gospodin u Srpskoj ispoštovao njen ustav i ostavio ga identičnim – građanskim.

Potom su ta Peritscheva rješenja postala predmet novih apelacija Ustavnom sudu. A za pljačku Hercegovačke banke i uništenje Hercegovina Osiguranja još uvijek nije optužen.

U suštini presuda Ljubić jeste ispravka manjeg dijela ukupne gigantske nepravde koju je prema Hrvatima uradio zloglasni Petritsch 2001 godine kada je potpuno urušio ravnopravnost dva naroda u FBIH te Bošnjacima otvorio mogućnost prodora u hrvatski klub Doma naroda smanjivši mu značajno broj zastupnika u hrvatskom klubu. Kao posljedica  direktne Petritscheve vratolomije u hrvatskom  klubu rastao je iz godine u godinu postotak SDA botova. A SDA je iz dobrog federalnog partnera sve više postajala partija koja Hrvatima uvjetuje ponašanje i propisuje dopuštene izjave, kao uvjet “nepreglasavanja i nestvaranja novih Alijansi i Platformi”

Tako se federalno partnerstvo pretvorilo u feudalno oktroiranje. A uzurpacija hrvatskih pozicija u FBIH pravdala se verbalnom akrobacijom tipa “Nismo mi vama nametnuli Komšića, vi ste krivi jer smo morali radi tog što ste taj dan kazali to, to i to”. Tako je 2011 kao povod uzeta jedna rečenica, 2015 druga, 2018 treća. Zasjeli u poziciju moralnog kamatara i s moćnom prevlasti koju im je ustupio Petritsch, Bošnjaci od 2001 ne odustaju da FBIH pretvore u bošnjačku državu s ukrasnim Hrvatima tipa Ivo i Željko Komšić a potom će se posvetiti naseljavanju a potom i uništenju Srpske.

Slamska spasa iz Ustavnog suda BIH

Odlukom ustavnog suda po predmetu Ljubić, odlučeno je da klubovi naroda pripadaju tim naroda a ne drugim narodima. Te da Domovi naroda nisu zrcalo volje kantona nego zrcalo volje većinskih konstitutivnih naroda i nekonstitutivne manjine u domu Ostalih.

Treba li napominjati da je Petritsch svojom odlukom Bošnjacima, uz pravo na uzurpiranje hrvatskih predstavničkih mjesta, potpuno poklonio na upravu srpski klub?  Što nije ništa drugo nego potpuno ismijavanje provedbe odluke po apelaciji Alije Izetbegovića. Hrvati i Bošnjaci u RS-u barem su dobili autentično vijeće naroda dok su srpski klub u FBIH kao i srpski potpredsjednik toliko “srpski” da sutra ne bi reagirali sve da SDA predloži zabranu srpskog jezika u školama na prostoru FBIH.

I klub Nacionalnih Manjina u Federaciji BIH i njegovu sudbinu u FBIH danas gotovo nitko u BIH ne spominje: Iako je i on potpuno dat na upravu SDA-u. Nitko ne spominje da su svi zastupnici i Srba i nacionalnih manjina u klubu Ostalih na tlu Federacije BIH, izabrani ne voljom Srba ili pak voljom pripadnika tih istih manjina u FBIH nego voljom  SDA i njenih satelitskih stranaka.

Dakle najbrojniji Bošnjaci u FBIH koji u samoj FBIH čine preko 75% stanovništva ne potiru samo Hrvate, negoi  Srbe, koji čine svega par promila stanovništva te uz njih  još malobrojnije manjince.

Ovo je najvažniji dio priče koji se morao pojasniti strancima da shvate što je to SDA i kako ta stranka uporno ismijava multietnički duh BIH na koji se toliko poziva. A ne se fokusirati samo na prava Hrvata Jer napad je najbolja obrana i obranom prava malobrojnijih od sebe u FBIH, braniš i svoje pravo i jačaš si vlastiti politički ugled.

Ovaj argument HDZ zastupnici međutim pred stranim emisarima u BIH gotovo nikako ne koriste kad pojašnjavaju hrvatsku obespravljenost,  no on je strahovito važan argument i nevjerojatno moćan primjer kod dokazivanja orkestriranog bošnjačkog političkog lakrdijaštva i rušenja ustava naše zemlje. 

*Vijeće manjina u BIH inače oglasilo se nedavno priopćenjem i dopisom, deklaracijom, preko državnog Parlamenta BIH u kojem traže da im se omogući da sami biraju svoje predstavnike u klub Ostalih. I među njima nije bilo niti Sejdića niti Finzija.Što je složit ćete se, jako znakovito. Oni se javljaju uglavnom u SDA zahtjevima i u SDA emisijama. Na SDA stanicama. I to kada ih Sabija nazove.

Schmidtova grupa

Bilo kako bilo, Schmidt pred sobom trenutno ima izazov: Okušati svoj autoritet na tlu BIH ili ne.

Autoritet koji mu je od prvog dana poljuljan, zahvaljujući Inzkovoj zakonodavnoj čajanki. Koju mu je  pri odlasku ostavio u amanet.

Stoga je izgleda krenuo u ofenzivu.

Naime, iz pouzdanih diplomatskih izvora doznajemo da je tzv. visoki predstavnik u BIH Christian Schmidt, formirao vlastitu peteročlanu skupinu pravnih eksperata, njegovih vlastitih prijatelja. Njemaca, od koje je  zatražio a potom i navodno dobio lako iprovodivo rješenje kojim bi mogao presjeći trenutni izborni gordijski čvor u BIH.

Te osigurati BIH građanima da im se omogući kakav takav izborni proces na koji bi izišle sve strane “u postupku”.

Svaki član te grupe navodno je  dobio  zadatak ponašati se kao zagovornik jednog od ustavnih konstituenata  u BIH. Jedan je stvar promatraio iz pozicije BH Srba jedan je branio ideje Hrvata, treći je igrao ulogu branitelja bošnjačkih interesa i unitarističkih ideja a četvrti je  bio  “ostali”. Peti je međutim predstavljao neutralnu osobu koja je promatrala stvar iz pozicije države BIH,  njene stabilnosti i napretka te naravno interesa EU. Ali možda i Njemačke?

Neki tumače da je to zapravo bio i Schmidotv unaprijed zamišljeni plan  kada je prije nekoliko tjedana pogazio sve šanse za Neumski sporazum poručivši Bakiru Izetbegoviću da ništa u Neumu potpisivati ne mora i da će izbora jednostavno biti.

Očito je da je nekakvo rješenje Schmidt tada već imao pred sobom.

Amerikanci su mu sigurno zamjerili za Neum. I vjerojatno vijećaju tko je zapravo stajao iza tog. No hoće li se s ovim rješenjem Schmidt  izvući od američke nemilosti? Hoće li mu Ameri koji nisu neutjecajni u OHR-u oboriti sad zauzvrat njegovu inicijativu?

I do kada će BH narodi i građani plaćati ratove ega velikih sila nad njima?

No Papirus

Na non paperu koji  je Christianu Scmidtu ovih dana navodno dostavljen,  i to u svojoj trećoj verziji, saznajemo da bi Schmidt trebao potpisati  par jednostavnih naputaka koji uopće neće zadirati u Ustav.

Izmjene su uglavnom  fokusirane na izmjene pravila CIK-a i Izbornog zakona i to samo onih dijelova koje je Ustavni sud BIH izbrisao iz prava na literarno postojanje.

Pri tome se naglašava da su te izmjene “privremene i da vrijede dok ih Parlament BIH sam ne izmijeni”.

Schmidt želi ovim  pristupom  poslati poruku svim građanima BIH da djeluje neutralno i nepristrano i to  kao ustavni moderator, te da ne zadire u Ustav kao prethodnici mu; da ne glumi sultana gdje sultan nije  i da to prepušta legalnim domaćim snagama.

U ovom slučaju konkretno OHR osim vlastitog obraza i autoriteta spasio bi izborni proces, odvukao bi zemlju iz krize, prisilio bi Dodika da ne igra na kartu bojkota izbora s Hrvatima  te bi pritisnuo izabrane predstavnike u vlasti  da već sutra izabrani zakonodavni parlamenti sami ponovno mijenjaju pravila CIK-a i Izborni zakon i to bez novih apelacija ka Ustavnom sudu.

Iako smo pokušali dobiti više informacija o dokumentu koji je  navodno Schmidtova grupa pravnika predložila VP-u na usvajanje  isti nismo mogli dobiti na uvid. No naš izvor tvrdi da je isti vidio.

CIK pogodi…

Iz onog što nam je priopćeno izdvajamo kao najvažnije sljedeće detalje:

• Schmidt će u izbornom zakonu ukinuti Petritschevo pravilo jedne trećine kod imenovanja Vlade FBIH te vratiti pravilo od  polovice zastupnika iz hrvatskog i bošnjačkog kluba za formiranje Vlade FBIH. Broj zastupnika bi pak ostao isti. Dakle ustav se ne dira.

Ovo znači da  će, u slučaju da se ova informacija realizira, biti potrebno mininalno 9 zastupnika u svakom od klubova za formiranje Vlade FBIH.

• Schmidt bi, prema našim informacijam trebao ukinuti diskriminatorna pravila CIK-a  u kojima se kandidat mora nacionalno izjasniti kako bi pledirao na neko mjesto u izbornom ciklusu.

Ovim pravilom osoba iz reda Ostalih primjerice, moći će pledirati na funkciju hrvatskog člana Predsjedništva. Ukratko Komšić više neće morati isticati da je Hrvat, što on i nije budući da je pripadnik Ostalih.

• Ukida se i  identično diskriminirajuće pravilo CIK-a da kandidat iz nekog kantona koji pledira na mjesto u hrvatskom ili bošnjačkom ili srpskom klubu Doma naroda, ili klubu Ostalih, mora ujedno biti pripadnik te iste nacije ili nacionalne manjine.

Ukratko bit će omogućeno Bošnjacima Goražda da budu zastupnici u hrvatskom klubu Doma naroda ako to odluči skupština Goražda a na to mjesto neće više nužno moći ići samo Edin Fejzić.

• Ukida se nadalje diskriminatorno pravilo CIK-a koje je mjesto prebivališta stavilo kao uvjet i ograničenje kandidature. CIK je naime iz samo njenu znanih ustavnih odredbi propisao pravilo da samo osobe s prebivalištem u RS odnosno FBIH , mogu biti kandidirane na mjesta u RS odnosno u FBIH, dok osobe koje su protjerane van BIH prije tog moraju otvoriti prebivalište u BIH. Ustav ničim nije ograničio prava BH građana kod kandidatute mjestom prebivališta. Sva ta pravila uveo je CIK. Te dijelovi izbornog zakona.

Ovom odredbom pokojni Svetozar Pudarić bez promjene prebivališta mogao bi sutra biti kandidat za člana predsjedništva koji se bira u Srpskoj.

Sljedeći dio je tek zanimljiv..

• Prema našem izvoru usvojio bi se navodno i nekakav zahtjev Vijeća nacionalnih manjina BIH da sami biraju svoje predstavnike. (Nismo znali da taj zahtjev uopće postoji!)
  Delegati u klub Ostalih koji predstavlja nacionalne manjine u BIH na izbore bi dakle izlazili na posebnim manjinskim listama i za njih mogu glasati samo osobe koje se prije izbora CIK-u prijave kao Ostali.

Ovo otprilike znači da bi BIH dobila  manjinske liste, lista nacionalnih manjina kao u svim drugim državama svijeta. U tu skupinu ulaze osobe koje tvrde da nisu nacionalne manjine nego su ostali, te građani BIH koji izraze nepripadnost niti jednom od konstitutivnih naroda. 

Jasno je da Schmidtova grupa računa i s opcijom da se možda te odredbe dugo neće mijenjati pa žele načiniti što pravedniji sustav i prema manjicima, na način da ih više ne majoriziraju većine u BIH predstavničkim tijelima  a o čemu je među samim BH političarima, nažalost bilo jako malo govora.Tako bismo konačno u klubu Ostlaih mogli gledati stvarne predstavnike manjinske zajednice u BIH a ne SDA kadrove.

Jasno je i da Schmidt želi udovoljiti većini presuda Europskog suda za ljudska prava te donekle udovoljiti odluci Ustavnog suda BIH u predmetu Ljubić iako joj se uopće značajno niti ne približavaju.

Ove odluke su prvenstveno posvećene Ostalima, i diskriminiranima a što se tiče Hrvata ne vraćaju naime niti milimetarski Dom naroda u onaj ustavni okvir koji je jasno propisao Ustav i  potom presudio Ustavni sud.

Ovom odlukom se onemogućava,  tek  do određene mjere doduše,  daljnja zloporaba Doma naroda od strane SDA i njihovih antidaytonskih satelita, čime očito ljudi oko Schmidta misle da bi mogli privoliti Hrvate na izlazak na izbore.

Princip je sljedeći: Kad neka odluka Ustavnog suda ide u korist Bošnjaka natovari im duplo poklon no kada ide više njih u korist Hrvata, daj im mrvice i nadaj se da će reći da su siti.

Jasno je da cijeli proces Schmidt i ljudi oko njega želi dovesti privremeno u red zaobilaznim putem koji očito smatraju  praktičnijim, ilitiga njemačkim pristupom: Zakompliciraj koliko možeš.

Ako se ovaj prijedlog uopće smije tumačiti kao prijedlog koji je već na stolu, prema njemu bi  Dom naroda i dalje  ostao mjesto u koje bi Bošnjaci mogli prodirati u tuđe klubove.

I to je zapravo sramotno. Jer je odluka Ustavnog suda BIH više nego jasno i jako je čitka. A prijedlog HDZ-a koji je Venecijanska komisija odobrila kao pozitivan označen je kao prijedlog koji posve udovoljava presudama i Ustavnog suda BIH i ESLJP. Što će reći da Inzko već pred sobom ima prijedlog ako bilo što želi nametati.

Posebno će Bošnjacima biti omogućeno daljnje prodiranje u srpski klub  jer za njega OHR nema zakonske osnove za pravljenje manjinske srpske liste, pošto su Srbi u FBIH proglašeni konstitutivnima.  I to sada čini dodatnu komplikaciju. A za koju je upravo kriv OHR koji je Srbe u FBIH uveo kako ih je uveo.

Umjesto da ih je uveo onako kako je već uveo Hrvate i Bošnjake u RS – kroz vijeće srpskog naroda koje bi imalo pravo podizati nacionalni veto na odluke Vlade i na Zakone Parlamenta FBIH.

I dalje  bi SDA uz uzurpaciju srpskih i manjinskih prava mogla uzurpirati i  šest mjesta  u hrvatskom klub Doma naroda. No ne bi ga mogla zloporabiti u mjeri u kojoj je to činila do sada.

Ukratko Edin Fejzić iz Goražda i dalje bi mogao biti tamo delegiran no malicioznost njegovog izbora više ne bi bila toliko pogubna po Hrvate u FBIH.

Ostaje na kraju samo pitanje kako je Schmidtov tim odlučio riješiti pitanje izbora članova Predsjedništva BIH.

Oko ovog problema kako saznajemo ne postoji suglasnost i Schmidt ga za sada potpuno odbija tvrdeći da je neustavan i da bi ga  Venecijanska komisija isti tren odbacila kao neustavan. No njegovi eksperti se ne slažu.

O čemu se radi?

Schmidtov tim želi i izbor članova Predsjedništva omogućiti  bez vlastitog zadiranja u Ustav.

Dva su aspekta ovog problema.

1. Omogućavanje pripadnicima nekonstitutivnih i i građanima s prebivalištem u “krivom entitetu” da se kandidiraju na ove funkcije.
2. Majorizacija Hrvata u FBIH koja se događa protuustavnim djelovanjem bošnjačkih stranaka kod ovog izbora,

Kako nam je pojašnjeno rješenje prvog aspekta pokušalo bi se pronači tako da Visoki Predstavnik jednostavno ukine diskriminatorni naputak CIK-a u kojem stoji da se za mjesto hrvatskog odnosno bošnjačkog člana Predsjedništva mogu kandidirati samo Hrvati odnosno Bošnjaci u FBIH.  Ukida se famozna neustavna CIK rečenica “kandidat iz reda naroda”. Uz taj naputak ide i dokidanje naputka o prebivalištu.  Jedini uvjet ostaje BH državljanstvo.

Tom odlukom bi se odjednom na tri mjesta u Predsjedništvu mogli kandidirati svi građani BIH bez obzira na prebivalište i naciju.

To znači da bi i Bošnjaci bi mogli pledirati na mjesto hrvatskog člana predsjedništva pa čak i Bošnjaci iz Srpske.  No i ljudi poput g. Jakoba Finzija i g. Derve Sejdića. Zvuči kao antihrvatska odluka. No nije.

Naputak se , naglašavamo, ne bi dodavao u Ustav nego bi jednom rečenicom u izbornim pravilima CIKA bilo naglašeno, citiramo:

“Kod kandidature za hrvatskog, srpskog,bošnjačkog člana Predsjedništva od stupanja na snagu odluke Visokog Predstavnika, pripadnost određenoj naciji,  prestaje biti nužan uvjet njihove kandidature” što znači da bi CIK nakon ove odluke VP-a morao dopustiti svim građanima BIH bilo koje etničke pripadnosti ili nepripadnosti a koji se požele kandidirati, pravo nominiranja na izbornim listama. I to za sva tri mjesta u Predsjedništvu neovisno od tog gdje oni živjeli i kojoj naciji pripadali”

Što ovo u suštini znači? Ova odluka bi omogućila primjerice Hrvatu iz FBIH da se kandidira za srpskog člana u Srpskoj kao i Srbinu iz RS da se kandidira za bošnjačkog ili hrvatskog u FBIH kao i Bošnjaku ili Manjincu u FBIH da se kandidira za hrvatskog ili srpskog ili bošnjačkog člana.

Iako zvuči čudno no ova odluka je posve u skladu s presudama svih sudova u BIH i EU.

Pripadnost naciji ili pak nepripadnost niti jednoj naciji, kao i mjesto prebivališta više ne bi predstavljalali bilo kakav uvjet kandidature. To je rasistička odredba koju ustavopisac nije niti napisao u Ustavu no OSCE eksperti su kod razrade Izbornog zakona upravo vidjeli etničku pripadnost kao uvjet svih prava.  Izborni pobjednik bi prema novim pravilima postao onaj kandidat, BH državljanin, s bilo kojeg kraja planete da dolazio, koji  bi pobjedom unutar FBIH ili na tlu RS a osvojio najveći broj glasova. A ne onaj tko ima odgovarajuća krvna zrnca za to.

Iz ovog zaključujemo da bi Bošnjaci nakon ove odluke mogli imati dva člana Predsjedništva u FBIH. Jednog Bošnjaka kao hrvatskog člana i jednog Bošnjaka kao bošnjačkog člana.

No sada dolazimo do drugog aspekta ove problematike kojoj je navodno doskočio Schmidtov tim a kojoj se Schmidt izrazito još uvijek protivi:

Kako bi se ubuduće izbjegla neustavna manipulacija bošnjačkim glasovima koja se tri puta dogodila u slučaju Komšić, i kako bi se omekšali odnosi među Hrvatima i Bošnjacima jedno od rješenja koje se nudi jeste da taj izbor ostane identičan kao do sada s tim što bi se omogućila praksa opoziva pojedinog člana Predsjednštva svakom  narodu koji bi se smatrao preglasan. Ukratko uvelo bi se pravo ukidanja mandata izabranom predstavniku putem Doma naroda ili NSRS.

Ovaj dio je važan i za Bošnjake kojima je do sada dva puta SDA “izabrala” bošnjačkog člana predsjedništva s manje od 25% izbornog bošnjačkog legitimiteta. 

Bošnjački klub bi tako , ako procjene da “pobjednik” s relativno najviše glasova u trci za bošnjačkog člana Predsjedništva ne uživa povjerenje bošnjačkkog naroda, morao osigurati  većinu glasova unutar bošnjačkog kluba u Domu naroda, te bi tome članu predsjedništva izglasao nepovjernje. Izabrani član poslije tog ne bi mogao nastaviti s obavljanjem dužnosti pa čak niti biti inauguriran.

Osnova za ovaj mehanizam leži u činjenici da direktno izabrani predstavnik nekog naroda nije izabran u drugom krugu, što otvara mogućnost njegovog nelegitimiteta. Postojeći sustav omogućuje kandidatu s 10% potpore biračkog tijela da uđe u zgradu Predsjedništva. U slućaju Komšić, on je ulazio i s manje. Sa svega 0.1 % legitimiteta Hrvata u BIH među kojima je  po ustavu morao pobijediti i u čijem je klubu u Domu naroda morao uživati moć veta. No on tu moć , najvažniju ovlast koju mu je ustav dao, nema već treći mandat. I nitko ne dovodi u pitanje njegovu ustavnost?!

Pravnu osnovu za svoj mehanizam uskrate mandata pojedinom izbornom “pobjedniku” Schmidtov tim vidi u odredbi Ustava koji parlamente srpskog, hrvatskog i bošnjačkog naroda  postavlja iznad pojedinog člana predsjedništva, i to  kao autoritete pri isticanju najvažnije presjedničke ovlasti – prava na veto.

Pravni mehanizam je sljedeći:  

Nacionalni parlament (NSRS, Klubovi Hrvata ili Bošnjaka u domu naroda FBIH) imaju pravo osporiti mandat svakom sebi podređenom članu Predsjedništva u bilo kojem trenutku njegovog mandata i to kroz odluku o dokidanju prava na moć predsjedničkog veta  u tom domu.  Ta odluka automatski postaje znak Ustavnom sudu  da pojedini  član više ne uživa punu sposobnost vršenja ustavne dužnosti, te bi mu Ustavni sud zabranio daljnji rad u Predsjedništvu.

Ova odluka doista ima ustavnu osnovu jer doista pojedini član Predsjedništva ne može se smatrati legalnim , ustavnim niti sposobnim za vršenje dužnosti ako mu nadređeni parlamenti naroda koji on nominalno predstavlja, i koji uživaju jači legalitet i legitimitet u narodu, uskrate u dvotreinskoj većini, pravo na najvažniju predsjedničku ovlast.

Matematički problem ove odluke je što bi u tom  slučaju Bošnjaci mogli opet uzurpirati jednu trećinu zastupnika u hrvatskom klubu Doma naroda i tako obraniti neki novi fenomen Komšić na postojanje u Predsjedništvu.

Od istog izvora saznajemo da je Schmidtov tim  zapravo tražio način kako da se Schmidt  najlakše a opet “legalno” riješi Dodika.

Tim je  pokušao  osmisliti legalan pravni instrument preko kojeg bi sutra putem neke nove makar nategnute većine u NSRS delegati iz RS mogli smijeniti Dodika.

I tu je došlo do sukoba želja, mogućnosti i logike.

Netko od Schmidtovih suflera očito ne želi osigurati Hrvatima da sami biraju člana Predsjedništva i da crpe punu demokratizaciju i da biraju relaksirano između više kandidata, baš kako to desetljećima čine druge dvije političke nacije u BIH nego se u slučaju Hrvata  želi ostati na  dvije trećine u klubu Hrvata kao uvjetu za smjenu nekog novog nametnutog Komšća dok se s druge strane u slučaju srpskog člana Predsjedništva želi osigurari da taj proces bude što lakši pa se inzistira na jednoj polovini skupštine u RS.

Prilično providna namjera ljudi oko Schmidta u kojoj strani krojači očito pokazuju da ne prestaju s praksom promatranja BIH kao zajednice poželjnih i nepoželjnih naroda.

Pri čemu smo kako vidimo Hrvati i Srbi loši. Srpskoj oporbi se želi omogućiti što lakše rješavanje Dodika dok se hrvatskom narodu želi osigurati što teža smjena Komšića.

Naš izvor uvjeren je da se očito ide na pomoć oporbi u RS-u s nadom da će Oporbenjaci u Srpskoj sutra biti dovoljno koalicijski jaki i da će moći maknuti Dodika.

Opet bilo bi više nego pristrano da se u FBIH ostavi kao uvjet za opoziv hrvatskog odnosno bošnjačkog člana predsjedništva 2/3 zastupnika u klubovima Hrvata odnosno Bošnjaka a u Srpskoj istovremeno nametne 1/2 zastupnika u skupštini Srpske kao uvjet za opoziv srpskog člana Predsjedništva.

Stoga je izvjesnije da bi kao uvjet za opoziv svih triju članova predsjednika Schmidt mogao svesti na 2/3  u sva tri  parlamenta koja su  predsjednicma nadređena za isticanje ove najvažnije predsjedničke ovlasti. No ako bude iti malo korektan taj postotak će dovesti na 1/2 u svim parlamentima.

Podsjećamo predsjednički veto, svaki član Predsjedništva crpi iz tri različita parlamenta. Srpski iz skupštine RS, jer predstavlja sve građane RS, pošto je taj entitet uređen prosto građanski, hrvatski iz hrvatskog a bošnjački iz bošnjačkog kluba Doma naroda PS FBIH.

Bošnjački “jao”

Naravno probošnjački blok stranaka itekako je upoznat s ovom inicijativom i trenutno preko svojih ljudi u OHR-u čine sve da do nje ne dođe. Preko njih je ova informacija i iscurila van.

• Bošnjaci naime imaju potpunu kontrolu CIK-a, i njegova probošnjačka pravila, imaju neustavan probošnjački izborni zakon koji im odgovara i jedino što žele je  da se proglasi neustavan probošnjački izlazak na izbore.
• Legalizirali bi ih naravno pozivom OHR-a. A posljedice neizlaska Srba i Hrvata na takve izbore ih ne zanimaju.

Kraj države

Ukratko Schmidtu ovih dana nije lako.

Ima težak izbor pred sobom.

1. Nastaviti predstavljati OHR kao odanog slugu bošnjačkog nacionalizma
2. Dići ruke od svega i gledati što će se dogoditi u BIH ako dva naroda ne iziđu na izbore
3. Pokušati nametnuti privremeno rješenje kojim bi se barem u iduće 4 godine izbjegla potpuna blokada  i izvjesna disolucija države. Usput se nadati da se zbog tog rješenja neće stvoriti nova antidržavna pobuna kao ona posle Inzkovog.

poskok.info