Pored političke, povijesne, komemorativne i obiteljske, Domovinski rat oduvijek je imao i duhovnu dimenziju. Hrvati već stoljećima polažu nadu u Djevicu Mariju, “najvjerniju odvjetnicu Hrvatske”, a Sveta Mati Slobode izgrađena je kao noviji prilog bogatome nizu hrvatskih marijanskih svetišta.
Slika hrvatskog branitelja u općoj predodžbi hrvatskih građana obično uključuje i krunicu, s kojom su nebrojeni mladići iz svih dijelova Lijepe naše od 1991. do 1995. godine kretali u rat, gajeći nadu u obranu domovine. Mnogi su s krunicom oko vrata i poginuli, a mnogi zahvaljuju Bogu što su u ratnome vihoru sačuvali život. Vjerski plodovi koji izviru iz događaja povijesnoga značaja kao što je bio Domovinski rat nemjerljivi su u ljudskim terminima, pa ipak – postoje neki smjerokazi, ovozemaljski biljezi njihove važnosti.
Jedan od njih nedvojbeno je i središnja crkva zagrebačke Župe Duha Svetoga – idejno osmišljena u jeku rata 1993., a dovršena na prijelazu tisućljeća, 2000. godine – Sveta Mati Slobode.
Metaforika rata
Zamišljena kao zavjetna crkva posvećena Majci Božjoj, opjevanoj zaštitnici Hrvata, zadaća povjerena ovoj crkvi neraskidivo je vezana uz čuvanje sjećanja na Domovinski rat i njegove žrtve. Nastala na mjestu gdje je narod molio krunicu, po ideji don Petra Šimića, a u realizaciji arhitekta Nikole Bašića, Sveta Mati Slobode svoje ime nosi po zamisli kardinala Franje Kuharića, preuzetog iz molitvenika Raj duše Katarine Zrinske iz 1560. godine, u počast povijesnome kontinuitetu hrvatske predanosti marijanskim zavjetima.
Bogatstvo simbolike utkano u arhitekturu Svete Mati Slobode gotovo je neiscrpno. U razgovoru sa župnikom don Danijelom Vidovićem otkrivamo neke od javnosti slabije poznatih pojedinosti o mnogobrojnim umjetničkim motivima, slikama hrvatskoga mučeništva i uništenja sakralnih objekata Katoličke crkve za vrijeme agresije JNA i srpskih vojnih formacija na razoružanu, slobode i mira željnu Hrvatsku.
Kenotaf žrtava
Najveći spomen na Hrvate poginule u tijeku rata u Svetoj Mati Slobode nalazi se iza oltara, u praznome grobu zvanome kenotaf, na visokim zidovima ispisanim imenima 15392 palih u Domovinskome ratu.
Impresivni zidovi prošarani nepreglednim nizom imena, prezimena, inicijala imena očeva poginulih te godina rođenja i smrti, a među kojima se nalazi i ime don Danijelova oca, sa sjeverne i južne strane obrubljeni su dvama citatima. Na južnome dijelu stoji misao Božidara Prosenjaka: “Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti. Mi ćemo ga držati”.
Na sjevernoj strani nalazi se navod iz Ivanova evanđelja: “Ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre, ostaje samo; ako umre – donosi obilat plod”, koji ne odražava samo usud Isusa Krista, nego i sudbinu hrvatskih branitelja i svih poginulih za više, kršćanske vrijednosti: ideale mira, slobode i ljubavi prema vlastitu domu.
Neprolaznost uspomene
Na reljefu Kuzme Kovačića koji se prostire ispred kenotafa, a iza oltara dominiraju likovi Krista i Marije, oko kojih nalazimo simbole i znakove svih žrtava Domovinskoga rata: otkrivenih i neotkrivenih jama i masovnih grobnica, rasutih kostiju koje evociraju vizije proroka Ezekijela o skeletima koji će jednom oživjeti. Vrhom reljefa proteže se natpis Martyribus pro patria Croatia in Christo resurrecturis (“Mučenicima za domovinu Hrvatsku, koji će jednom uskrsnuti”).
Na krajnjim granicama reljefa smještene su panorame ratnim plamenom zahvaćenih simbola hrvatskoga sjevera i juga – Vukovar i Dubrovnik, pripovijeda don Danijel. Oko Krista i Marije nalaze se duše poginulih hrvatskih ratnika, koji se, lebdeći nad opustošenim gradovima, nadaju vječnome životu.
Ulaz u Svetu Mati Slobode ukrašavaju vitraji ispunjeni konveksnim kuglama s natpisima kao što su Hrvatska Dubica, Bilje, Siverić ili Drežnik Grad. To su mjesta čije su crkve u ratnome paklu oskvrnute; spaljene i uništene.
Posebno bih volio pozvati sve koji žele sačuvati sjećanje na Domovinski rat i njegove žrtve da posjete našu crkvu, i mlade, učenike i škole, kako bi se ono što se dogodilo otelo zaboravu, navodi don Danijel, otkrivajući kako mnogi dolaze već i sada, ali bi ta brojka mogla biti i veća.
Crkva, čuvarica uspomene
Sveta Mati Slobode ne čuva samo uspomenu na Domovinski rat – ona jest Domovinski rat, zamrznut i neprolazan u vremenu.
Kako je svaka katolička crkva, na neki način, odsječak vječnosti na Zemlji u kojemu se prošlost, sadašnjost i budućnost stapaju u jednu točku, tako i Sveta Mati Slobode zauvijek proživljava patnju svih žrtava rata čija imena sjaje na zidnim površinama njezina kenotafa.
Kao čuvarica kolektivne nacionalne memorije, upućujući na vječnost, crkva je ipak ukorijenjena u konkretan povijesni trenutak: u Svetoj Mati Slobode, to je trenutak koji budi osjećaje ponosa nad dostojanstvom, humanošću, junaštvom i pravednošću, tuge zbog svih žrtava i nade u uskrsnuće.
*ČLANAK JE REALIZIRAN U SKLOPU PROJEKTA ”MINUTA ZA DOMOVINU”
‘’Minuta za domovinu’’ zamišljena je kao serija novinarskih članaka o herojima i bitnim obljetnicama Domovinskog rata. Cilj projekta je njegovanje uspomene na ljude koji su podnijeli žrtvu za domovinu i na događaje koji su bili presudni u bitci za neovisnu Hrvatsku. Ideja je građane potaknuti da, čitajući o važnim obljetnicama, odvoje minutu svoga vremena za prisjećanje na heroje i na dane ponosa.