Suverenistički pokreti posljednjih godina doživljavaju ekspanziju diljem svijeta, umrežavajući se kroz zajedničke političke ciljeve. Iako ih nominalno ujedinjuje nacionalizam i protivljenje globalizaciji, njihova suradnja postaje sve transnacionalnija, s jasnim ciljem – preoblikovanje svjetskog ideološkog poretka u smjeru konzervativnog populizma i ograničenja liberalnih demokratskih principa.
Trump kao poveznica globalne desnice
Inauguracija Donalda Trumpa u siječnju 2025. godine postala je središnje okupljalište suverenističkih lidera i ideologa. Među prisutnima su bili argentinski predsjednik Javier Milei, talijanska premijerka Giorgia Meloni, britanski desničarski populist Nigel Farage te predstavnici njemačke Alternative za Njemačku (AfD). U sjeni službenih događanja, održani su sastanci ključnih stratega globalne desnice, uključujući Stevea Bannona, sina bivšeg brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara i niz utjecajnih konzervativnih influencera.
Zanimljivo je da upravo Trump, zagovornik politike „Prvo Amerika“, okuplja lidere čije su političke platforme često antiameričke. No, ovaj paradoks objašnjava se zajedničkim interesima: borba protiv imigracije, afirmacija nacionalnog suvereniteta i odbacivanje liberalnog globalizma premošćuju tradicionalne geopolitičke razlike.
Strategije: Nacionalizam i „hipervećinska demokracija“
Prema istraživanju politologa Thomasa Grevena sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu, globalna radikalna desnica usvojila je strategije poput Bannonove „Flooding the Zone with Shit“ („Zatrpavanje zone smećem“), koja se temelji na preplavljivanju javnog prostora dezinformacijama, provokacijama i kontroverznim izjavama kako bi se oslabio politički protivnik.
Uz to, ove stranke koriste koncept „hipervećinske demokracije“, prema kojem se demokracija svodi isključivo na volju većine, pri čemu se pravosudne institucije, mediji i građanska društva percipiraju kao prepreke suverenoj vlasti. Viktor Orban, primjerice, svoju vladavinu temelji na narativu da „izabrana vlast mora vladati bez ograničenja“, pri čemu se odbacuju kritike europskih institucija i neovisnih medija.
Financiranje: Privatni kapital, države i EU
Za financiranje političke borbe, koriste različite izvore. U SAD-u, milijarderi poput Elona Muska i braće Koch osiguravaju značajnu financijsku potporu konzervativnim pokretima. No, istovremeno, zapadne države često nehotice financiraju radikalne desničarske stranke kroz političke subvencije.
U Njemačkoj, na primjer, AfD dobiva značajan dio svog budžeta iz državnog proračuna, dok Europski parlament osigurava resurse za međunarodnu suradnju populističkih stranaka. Dodatno, Rusija i Kina optužene su za financiranje europskih i američkih desničarskih mreža u cilju destabilizacije liberalnih demokracija.
Je li uspon nezaustavljiv?
Početkom 2025. godine, suverenisti bilježe izborne uspjehe u SAD-u, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Velikoj Britaniji. No, prema Grevenu, njihova snaga ovisi o sposobnosti zadržavanja unutarnjeg jedinstva i mobilizacije biračkog tijela.
Iako se ove mreže temelje na zajedničkim ciljevima, njihove unutarnje podjele često ostaju nevidljive dok su u oporbi. No, dolaskom na vlast, neslaganja oko ekonomske politike, odnosa prema autoritarnim režimima poput Kine i Rusije te razlika u pristupu globalizaciji mogu uzrokovati unutarnje sukobe.
Budućnost suverenista ovisit će o njihovoj sposobnosti prilagodbe i koordinacije, ali i o odgovoru liberalnih demokratskih institucija. U trenutku kada političke, pravosudne i medijske institucije prestanu djelovati kao balans moći, otvara se prostor za model neliberalne demokracije u kojem je snaga većine jedini relevantan politički princip.
Iako su globalne suverenističke mreže danas jače nego ikada, pitanje je koliko će njihova ekspanzija biti održiva i kako će političke elite na to reagirati. /POSKOK
wpDiscuz
