Piše: svi koje nije imenovao Visoki Nepredstavnik
Dakle, ako dobro razumijemo prema novim nametima o kojima se šuška u Glavnom Rijasetu OHR-a:
ne dođeš na sjednicu Doma naroda – ideš u zatvor.
Ne dođeš na suđenje Dodiku, a lijepo te čovjek zove, jer si ti taj koji je izmislio zakon – sve u redu, možeš i dalje nametati zakone, naravno.
Ovo više nije Bosna i Hercegovina. Ovo je skeč Monty Pythona koji se uporno emitira u realnom vremenu, uz glasnogovorništvo OHR-a i lajkanje „trojke“.
Schmidt, europski turist u funkciji Visokog Predstavnika bez visine i bez predstavništva, odlučio je da će biti kažnjivo ne pojaviti se u instituciji koju on sam pokušava razmontirati. U Parlamentu. A zašto bi se netko pojavljivao u zakonodavnoj farsi institucije kojoj sa strane nameće zakone netko tko to pravo nema?
Znači, kvorum je sada kaznena obveza. Ne dođeš – kazna. A ako dođeš i ne glasaš kako treba? Što onda? Počinje šerijatsko pravo u verziji Made in OHR?
I sve to u ime „funkcionalnosti“, „europskog puta“, i ostalih fraza koje se upotrebljavaju na OHR-ovom Putu Džihada, onda kad ne znaš što radiš, ali znaš da bi netko drugi to morao trpjeti.
Ajmo malo pravno
Dakle, prema Ustavu BiH (znate onaj papir što ga nitko više ne čita osim kad treba lagati da ga se poštuje), kvorum u Domu naroda zahtijeva tri predstavnika svakog naroda. Nema tri Srbina? Nema sjednice.
Ali Schmidt kaže: ima mene. Ja sam kvorum. Ja sam glas. Ja sam zakon. Ja sam Ustav. Ja sam 10. božja zapovijed.
U prijevodu: ja sam kolonijalni upravitelj u 2025. godini i smeta mi kad narod ne sudjeluje u farsi koju sam sam režirao.
Ovaj zakon, da skratimo, nema veze s pravdom. To je zakon napisan frustracijom.
Zakon koji je Schmidt sastavio ne kao Visoki Predstavnik nego kao nadrkani ilegalni profesor kojeg razred ignorira pa je počeo davati neopravdane izostanke – s kaznenim prijavama.
Znači, ako si srpski ili hrvatski delegat i ne želiš sudjelovati u rušenju Ustava – zatvor.
Ako si Visoki predstavnik bez mandata, bez podrške, i svakodnevno rušiš institucije – pljesak iz Sarajeva i trajna akreditacija.
Afera “koji klinac”
Jer stvarno, koji klinac, rekli bi mladi, iako s puno manje pristojnosti od ove kolumne.
Zašto je nepojavljivanje na sjednici (čitaj: legitimno političko sredstvo u parlamentarnoj praksi svijeta) kazneno djelo, a nepojavljivanje na sudu – gdje si autor zakona, tuženik te zove na teferič, optužen tvojim tefterom – samo stvar osobne slobode?
To zna samo čovjek koji piše zakone kao da su statusi na Facebooku.
Schmidt je, kako bi rekao narod, legenda. Legenda jedne postkolonijalne nadmenosti. Zakašnjeli habsburški orgazam nad Bosnom. Seronja ukratko.
Ali ne u smislu veličine. Više u smislu urbane legende – nešto što se prenosi šaptom i šprdnjom, nitko ne zna je li stvarno, i svi se malo boje. Nešto kao korona. S Van Der potpisom. Kao cjepivom koje prijeti.
Idi bolan u tri pizde materine, budalo
Jer stvarno, Schmidte, dosta je. Nisi ti Visoki predstavnik, ti si niski rezultat jedne loše ideje. Ti nisi donositelj mira, nego uređivač rasporeda na tabli gdje se više nitko ne igra. Ne pišeš zakone, nego frustrirane statusne osvetničke eseje. Ne vodiš državu, nego radiš scensku probu kolonijalizma bez ovacija.
I dok guraš kazne za kvorum, a šutiš na kvorume po optužnicama, dok izigravaš suverenost bez legitimiteta, i uvodiš red u državi čiji Ustav nisi ni pročitao, jedino pošteno što ti preostaje jest da uzmeš ono što si ponudio narodu, okreneš se prema Bruxellesu, i odeš u tri lijepe.
Stoga, ovako ljudski i iskreno:
Idi bolan, u tri pi*de materine, budalo.
I nemoj se vraćati bez mandata. Ili bar bez sramote. Nemoj se vraćati čak ni s mandatom.
Ukratko – Odvratan si bolan. Pogledaj se šta nam radiš od države i društva. “Frajeru”, riješi to s Putinom al ne preko naših leđa. Seronjo.
/POSKOK/
wpDiscuz
