Kad talijanska premijerka Giorgia Meloni – ikona europske desnice, katoličkog suverenizma i večere bez ugljikohidrata – u Tirani izjavi da Zapadni Balkan nije periferija Europe, nego njezino srce, onda to, braćo i sestre, nije floskula.
To je, kako bi se reklo u diplomaciji, nabacivanje.
Jer ne govori to Meloni ni iz sentimentalnosti, ni iz navike, ni jer joj je Balkan posebno drag – nego zato što Europa puca po šavovima, a Balkan se – gle čuda – još nije raspao. Barem ne u cijelosti. To ga kvalificira kao “stabilnog partnera”.
Drugim riječima:
Europa se davi u vlastitim vrijednostima, a mi joj izgledamo kao šlauf.
Pitanje nije zašto je rekla, nego zašto sad.
Odgovor: jer je pred vratima izborna godina u EU, jer rastu populizmi, jer Macron i Scholz više ne izgledaju kao “lideri”, nego kao ljudi koji čitaju iz blesimetra.
U toj slici, Meloni je jedina koja – iako tvrda – izgleda stabilno. I zna računati.
A Balkan, s 18 milijuna ljudi, ima tri stvari koje Bruxelles voli:
-
jeftinu radnu snagu,
-
glasače koji sanjaju Schengen,
-
i lidere spremne na sve – osim odgovornosti.
Što nam zapravo poručuje?
“Vi ste srce Europe”, kaže Meloni.
Što zapravo znači:
“Nama treba novo tkivo. Vi niste idealni, ali kucate, imate ritam, a naš mišić više ne pumpa.”
To je politički Tinder u formi samita.
Europa je otvorila aplikaciju, i Meloni je “swipeala desno” na Balkan.
Samo što Balkan, kao i obično, sjedi u pidžami, ne zna što želi, i pita:
“Što ako nas samo iskoriste?”
Pa naravno da hoće, zlato. To i je poanta integracija.
Što ćemo sad?
Ništa. Ništa ćemo.
Jer ovdje ionako svi čekaju da im Bruxelles pošalje papir.
Ili Schmidt dekret.
Ili Plenković signal.
Nitko ne čita Melonijeve poruke – jer Balkan ne zna što bi s komplimentom koji ne dolazi uz kredit.
wpDiscuz
