Srećan Božić, Hristos se rodi!

Svi kršćani slave Božić kao opću slavu, jer je to dan rođenja najsvetijeg djeteta u povijesti čovječanstva, dan rođenja Spasitelja. Dolaskom sina Božjega među ljude na zemlji počinje i nova era u povijesti čovječanstva.
Božić se praznuje tri dana kao uspomena na dan rođenja Isusa Krista. To je praznik rađanja novog života, praznik djece i djetinjstva. Pravoslavni vjernici koji poštuju Julijanski kalendar, danas slave Božić – rođenje Isusa Krista, najradosniji kršćanski blagdan.
U kršćanstvu Božić označava dolazak Boga na zemlju, čija je misija spasenje ljudskog roda i predstavlja ispunjenje obećanja da Bog neće napustiti čovjeka, već će mu poslati Spasitelja. Za Božić se ljudi, umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa “Hristos se rodi” i otpozdravljaju sa “Vaistinu se rodi”.
Patrijarh srpski Irinej je u ponoć u Hramu Svetog Save, u prisustvu velikog broja vjernika i visokih državnih i vjerskih dužnosnika, počeo služenje božićne liturgije. Služenju liturgije prisustvovali su predstavnici kršćanskih vjerskih zajednica, a oko Hrama okupio se veliki broj Beograđana. Patrijarh Irinej zapalio je u sinoć Badnjak u beogradskoj Crkvi Svetog Aleksandra Nevskog.
Božić je, uz Uskrs, jedan od dva najveća kršćanska blagdana. To je dan kada se slavi rođenje Hristovo i kada je duh malog Isusa sveprisutan među ljudima, donoseći im mir i praštanje. Pripreme za Božić počinju 40 dana prije 7. siječnja, kada počinje Božićni post koji predstavlja pročišćenje duha i tijela pred najradosniji događaj u pravoslavlju.
Božić je blagdan čitave obitelji i zato bi njezini članovi tijekom blagdanskih dana trebali biti zajedno. Vjernici koji slave Božić dan počinju unošenjem nenačete vode, dočekivanjem položajnika, odlaskom u crkvu na službu i pričest, te prvim mrsnim doručkom.
S obzirom na mesijansku službu Krista, koji je, prema Svetom pismu “… radi nas ljudi i radi našeg spasenja sišao s nebesa i postao čovjek …” njegovo rođenje je najradosniji događaj u povijesti ljudskog roda.
Božić u kršćanskoj religiji predstavlja najradosniji, a pored Vaskrsa i najznačajniji sveti blagdan, ustanovljen još od apostolskih vremena.
Proslava Božića za Srbe, Ruse i pripadnike jeruzalemske patrijaršije počela je točno u ponoć između 6. i 7. siječnja. Proslavu rađanja novog života, djetinjstva i roditeljstva prate najljepši vjerski običaji i obredi. Kako navodi sveti Ivan Zlatousti, Božić je izvor svih kršćanskih blagdana, jer da nije bilo Kristova rođenja, ne bi bilo ni krštenja, ni uskrsnuća, ni drugih. Ili kako kaže Njegoš: Nema dana bez očnog vida, niti prave slave bez Božića. Jer, ono što su “oči za tijelo i tjelesni život, to je Kristovo rođenje za dušu i za sveukupni smisao ljudskog i vasionskog življenja i općeg postojanja”.
Simboli Božića je slama, koja predstavlja jasle u vitlejemskoj pećini u koje je položen novorođeni Isus, zatim novčići koji u slami simboliziraju zlato kojim je darovan Isus. Orasi u slami iu ćoškovima sobe simboliziraju to da Bog vlada nad sve četiri strane svijeta, dok kađenje kuće predstavlja simbol smirne i tamjana kojima je, također, darovan Krist. Proslavu Božića obilježava i položajnik, gost na Božić, a najčešće je to muško dijete ili mladić, a položajnik se prima kao sam Gospodin – koji svojim rođenjem u sve domove ljudske donosi mir i dobru volju.
Neizostavni simbol Božića je i Badnjak, koji predstavlja grane kojima je založena vatra po Isusovom rođenju. To je i simbol Isusa Krista koji je u naponu svoje snage, silom svoga Božanstva, raskinuo lance ropstva grijehu, preporodio čovjeka iu njemu razbuktao plamen ljubavi prema dobru, vrlini – prema Bogu, najvećem dobru, omogućivši mu spasenje od grijeha, zla i vječne smrti – smrti duhovne, kao što i mlad cerić, odnosno hrastić, silinom svojom razbuktava vatru na ognjištu i jarkim plamenom obasjava čitav dom.