Hala Šejkovača kod Sanskog Mosta u ovom trenutku je zasigurno najtužnije mjesto u Evropi. U tu halu se, nakon kompletiranja, ovih dana dopremaju posmrtni ostaci žrtava pronađenih u masovnoj grobnici u rudniku Tomašica kod Prijedora, najvećoj masovnoj grobnici pronađenoj u Bosni i Hercegovini, gdje je do sada otkriveno, kako nam je potvrđeno, više od 430 žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, od čega je 275 kompletnih tijela.
Slike užasa iz Tomašice ovih dana su obišle svijet i iznova ga zapanjile razmjerima zločina koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini tijekom agresije i genocida u toj zemlji od 1992. do 1995. godine piše Anadolija
Muk užasa
Zašto? Pitaju to nevine žrtve kojima još nije dozvoljeno ni grob da imaju. Pitanje je ovo koje se nameće i nakon što na podu hale Šejkovača vidite prizor na stotine ubijenih bivših radnika, poljoprivrednika, zanatlija, čestitih domaćina, majki, mladih… Uz njih je njihova odjeća: majice, hlače, košulje… Tu su i njihovi osobni predmeti, dokumenti, potvrde, svjedoci jednog života nevinih ljudi…
Zašto? To teško pitanje se uostalom nameće i nad svim nevinim žrtvama svakog zločina počinjenog tokom agresije i genocida u Bosni i Hercegovini.
Ekipa Andolije odgovore na postavljena pitanja ovdje, u Šejkovači, danas nije pronašla.
Tu je tek muk užasa kojeg nijedna ljudska riječ ne može opisati. Težak, opor miris tijela nevinih žrtava nadnio se nad Krajinu. Tu su ovog jutra bili istražitelji Međunarodne komisije za nestale (ICMP) i policajci, koji zajedno sa ljekarom, obavljaju obdukciju.
Dok smo kroz maglu prolazili pored starih mezara na putu do hale Šejkovača u Sanskom Mostu iznova se pitamo, kao i ostatak svijeta, do kad će Bosna patiti i kada će ovo sve jednom prestati.
Posao sa identifikacijom nevinih žrtava će se nastaviti i narednih dana i sedmica, ali će svakako završiti prije nego što odgovori na teška pitanja stignu do građana BiH. A ti odgovori su neophodni za nastavak života na ovom dijelu Zemlje.
Uz višedecenijsku upitanost Evrope je li umjetnost moguća i nakon holokausta, nameće se pitanje da li nakon Tomašice bilo koja ljudska riječ ima smisao!
Iz Instituta za nestale BiH su ranije potvrdili da se na lokalitetu rudnika Tomašica nalazi najveći broj ubijenih civila u BiH. Prostor u kojem se vrši ekshumacija prostire se na više od 3.000 kvadratnih metara, a istražitelji ga još šire. Svakodnevno bude pronađeno desetak novih posmrtnih ostataka.
Zakopano do 1.000 žrtava
Između ostalog, još se očekuje pronalazak i mještana Zecova, prijedorskog sela za koje se zna da je u njima ubijeno 17 djece i 15 žena.
Inače, ekshumacije na ovom lokalitetu rađene su i ranijih godina. Naime, 2004. godine ekshumirani su posmrtni ostaci 26 žrtava, 2006. godine 10 žrtava.
Također, na lokalitetu Jakarina Kosa još 2002. godine su pronađeni posmrtni ostaci 373 osobe za koje se vjeruje da su prethodno bili u rudniku Tomašica. Ove dvije grobnice povezane su na temelju DNK analize, jer su dijelovi tijela ubijenih civila pronađeni na obje ove lokacije.
Sada se pouzdano može govoriti da su lokalitetu Tomašice bili posmrtni ostaci najmanje 800 osoba, a, na osnovu izjava svjedoka, vjeruje se da je tu bilo zakopano i do 1.000 žrtava, što treba potvrditi nastavak iskopavanja.
Uz žrtve su pronađeni i dokumenti – lične karte, propusnice za kretanje po teritoriji tzv. srpske republike BiH, pasoši, svjedočanstva, fotografije, sitan novac i drugi lični predmeti. Prema dokumentima, kako je ranije potvrđeno iz INO BiH, može reći da je riječ o civilima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.
Uglavnom je riječ o stanovnicima Prijedora i okolnih mjesta, gdje je bilo najviše stradanja, to su: Rizvanovići, Čarakovo, Sredice, Bišćani i sam centar grada, kao i logori Keraterm i Omarska.
Neke od žrtava su ubijene na kućnom pragu, nije bilo bitno je li riječ o muškarcima, ženama, djeci i starcima. Drugi su odvedeni u koncentracione logore gdje su mučeni, ponižavani, pretučeni do smrti ili strijeljani.
Forenzičari su na mjestu iskopavanja ostataka civila Bošnjaka i Hrvata na lokalitetu Tomašica pronašli čahure metaka automatskog oružja, što implicira da su neke žrtve bile likvidirane u ili iznad jame.
Institut za nestale osobe (INO) je godinama znao za grobnicu u Tomašici, ali ne i tačno mjesto. Otkopavanjima je prethodila istraga koja je trajala više od dvije godine.
Dvije osobe srpske nacionalnosti su pomogne istražiteljima da napokon pronađu grobnicu. No, oni koji žive u blizini Tomašice tvrdili su da ne znaju ništa, a prije nego što je iskopavanje počelo, prenijeli su mediji, tu su čobani mirno čuvali ovce.
Članovi udruženja žrtava i porodice nestalih smatraju da ovo stratište nedužnih ljudi treba obilježiti na odgovarajući način, a pojedini su mišljenja da na ovom lokalitetu treba biti otvoren memorijalni centar. Također, smatraju da treba biti obilježeno i mjesto stradanja ljudi u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, Manjači…
Potraga za nestalima
Na području Prijedora još uvijek traga za velikim brojem žrtava. Prema evidencijama, riječ je između 1.000 i 1.200 žrtava. Do sada je ekshumirano 2008 žrtava. Porodice žrtava događaje u Prijedoru ’90-tih nazivaju etničkim čišćenjem i genocidom.
Haški sud osudio je 16 bosanskih Srba na ukupno 230 godina zatvora za zločine počinjene na području Prijedora.
Do sada je najveća otkrivena masovna grobnica bila Crni Vrh u istočnoj Bosni, u kojoj je pronađeno 629 tijela. U BiH se još traga za više od 8.000 osoba ubijenih tokom agresije na tu zemlju.
wpDiscuz