Republika Sarajevo u raljama perfidnog građanskog nacionalizma iskezila zube hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću učitavajući mu svu svoju mržnju prema drugom i drugačijem. Ovo je još jedan jasan dokaz da će trebati itekako mnogo sapuna kako bi se oprao sav trulež nataložene mržnje koja se krije iza poruka svakomu tko makar i kroz metaforu takne ”građansku BiH”. A za takvu BiH trebat će više od jednog naroda, više od nekoliko asimiliranih Sarajlija i isto toliko podobnih ”dopisnika”, te više od dva predstavnika bošnjačkog naroda u Predsjedništvu.
Piše: Sanja Vlaisavljević
Pogledajmo u čemu leži šovinizam Zorana Milanovića.
Zoran Milanović veli:
“… Dakle, još jednom govorim – građanska država je daleki, daleki san, i to je lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem.”
Bošnjačka politička i intelektualno medijska scena odgovara:
„Jedino čišćenje koje je Hrvatska pomagala bilo je ono etničko“ (Kojović)
„On to i misli. Da smo mi prljavi. Da smo fizički prljavi i da nismo u potpunosti razvijeni ni kao ljudska bića ni kao narod. I govori to samo zato što govori o muslimanima. Odvratni rasizam.“ (Suljagić)
”Koliko kulturalnog rasizma, primitivizma i prostakluka ima u ovom iskazu predsjednika Hrvatske Milanovića o ustrojstvu građanske BiH.“ (Mustafić)
„Glasna šutnja svih onih koji vole ovu zemlju, čini ove institucije mogućim. Postoje momenti kada se postrani ostavljaju podjele, ideološke ili političke. Kada je važno ustati i reći-moja zemlja zove se Bosna i Hercegovina, suverena i samostalna država.“ (Mlinarević)
„Brzo će turistička sezona, kakva god da bude. Tad se valja sjetiti sapuna i parfema.“ (Cenić)
„Na stranu Milanovićev očit šovinizam prema Bošnjacima….“ (Šepić)
„Kao to su se patriote u i van Bosne uspjeli suprotstaviti velikohrvatskom rušilačkom Levijatanu, tako će se i danas suprotstaviti vama i sličnim vama koji rade protiv jedne evropske države čiji društveni modus je uzela EU za svoju zajedničku egzistenciju.“ (Ramić-Institut za istraživanje genocida iz Kanade)
„Milanovićeve izjave zaudaraju na šovinizam i ksenofobiju, a tu ni sapun ni parfem ne pomažu.“ (Džaferović)
„Milanović je Tuđman u malom izdanju, udari na BiH su temeljito strateški osmišljeni…Jadna i bijedna je tvoja politika naspram vječne i ponosne Bosne i Hercegovine.“ (Bećirović)
„Što se tiče aluzija u vezi s čistoćom, podsjećamo Milanovića da, za razliku od drugih, legalne vlasti u Bosni i Hercegovini nisu okaljale svoj obraz vršeći agresiju na susjedne države i učestvujući u udruženim zločinačkim poduhvatima i etničkim čišćenjima…Ne postoji sapun koji te mrlje može ukloniti.“ (SDA)
”Milanović je veći katolik od pape. Želi da dokaže da je on veći nacionalista od nekih HDZ-ovaca.“ (Mandić)
„Obriši stražnjicu papirom, isperi, istuširaj. Obraz operi izvinjenjem…Je li ovo rasizam-čista nacija? Da, rasizam na koji smo ponosni-jednostavno čisti smo i evropska nauka je to dokazala, da smo čisti rasisti…..“ (Hadžifejzović)
„Navodni miomirisi kulture i europejizma kojima se ponosi Milanović i zbog kojih smatra da ima pravo svima dijeliti lekcije, zapravo jesu smrad truleži šovinizma i fašizma koji se nalazi u njemu, iz njega progovara. I nema tog sapuna, a ni parfema koji mogu saprati takav smrad…“ (Komšić)
„Pozivam ga da preuzme odgovornost, oduzme ordenje osuđenim i osumnjičenim ratnim zločincima, a da poštovanje ukaže žrtvama i nagradi one koji su štitili ljudske živote i dostojanstvo svoga naroda, a ne kaljali njegov obraz…“ (Nikšić)
„Milanović sve više liči na Dodika, obojica imaju problem s BiH i NATO-om“ (Turković)
Nakon izjave predsjednika Hrvatske o konceptu građanske BiH, vidjesmo ukratko, oglasila se elita Republike Sarajevo. Medijsko politička, intelektualna i veleposlanička. Što je to naljutilo zagovornike čistog, a kakav bi drugačiji mogao i biti, građanskog koncepta iz „sporne“ izjave?
Nije ih naljutila rečenica da je „Dayton takav kakav je“ i da Milanović ne vidi „uopće načina da ga se promijeni bez nasilja“.
Nije ih naljutilo niti što se ogradio od moguće konotacije na rat. „Ne mislim na rat. Mislim naprosto na mentalno i svako drugo nasilje koje u BiH, to svatko zna, nikada nije prolazilo. I uvijek je izazivalo još veće nasilje“.
Nije ih naljutilo niti što je rekao da se bosanski sustav ne može „promijeniti bez volje konstitutivnih naroda“.
Nije ih naljutilo niti što je govorio o Srbima. „To su Srbi, koji imaju Republiku Srpsku, koja je donesena, to ne možete poništiti. Mogu ja o tome misliti što god hoću, prošlo je 25 godina. Imate Srbe, čiji predstavnici govore svašta, ali imaju nekakva prava.“
Nije ih naljutilo ni što je govorio o Hrvatima i njihovim pravima.„Imate Hrvate – da, Hrvati postoje, kao i Bošnjaci, postoje, ne možemo se praviti da ne postoje – koji su nezadovoljni u toj državi.“
Pitao se i je li tajna da su nezadovoljni svojim položajem. Je li zbog toga šovinist? „Je li to neka tajna? Jesam li ja nacionalist ili šovinist ako to kažem? To je sad problem onih koji se sa mnom ne slažu, što će to meni jako teško reći, mada će mi to reći, već i govore.“
Nije ih naljutilo niti spominjanje suglasja triju naroda o nekoj budućoj građanskoj BiH. „Neka se ne zanose da će bilo kakve strateške odluke o ičemu biti donošene bez suglasja triju konstitutivnih naroda, i to nije nikakav srednji vijek, i bez toga nema građanske države.“
Naljutilo ih što rekao da je građanska država „daleki, daleki san, lijepa stvar, ali prvo sapun, onda parfem“.
Eto ga. Tu je raskrinkan sav njegov fašizam, šovinizam, nacionalizam i sve što ide uz to. Zašto? Do građanske BiH treba napraviti red koraka pomisli i reče Milanović. A ti koraci jesu koraci sva tri naroda, a ne jednog. Zašto samo jedan narod i njemu odani asimilirani konformisti vide u tomu problem? Možda zato što sami polaze sa stajališta koja pripisuju Milanoviću. Ako uzmemo u obzir da je u cjelini izjave Milanović govorio o sva tri konstitutivna naroda onda se metafora „sapuna i parfema“ odnosila na sve podjednako.
No, ako pak samo jedan narod vidi problem u tomu, onda je Milanović rekao nedvosmislenu istinu. A istina je da neće moći proći nikakva građanska država dok se dobro ne operu i speru aspiracije jednog spram druga dva naroda. Dok se ne očisti vlastito dvorište od nametanja i diskriminacije. Dok se ne očisti sva prljavština građanskog nacionalizma koji razdire državu u cjelini. Poklič upućen Milanoviću „ne damo vam to mi građani BiH“, nije ništa drugo nego poklič ratnika koji i danas ratuje, upravo u trenutku dok se Milanović ograđuje od rata. Sapun je prijeki lijek za svu prljavštinu odnosa u BiH. Bez sapuna nema čistih odnosa i međusobnog uvažavanja.
Svi moraju na jednak način osjećati pripadnost BiH, a ako je ne doživljavaju kao svoju domovinu, onda je nešto prljavo u njoj. Ne, nisu oni prljavi zato što vide prljavštinu nego je prljavo to što im se nameće. A nameće im se asimilacija. Stapanje u amorfnu građansku cjelinu u kojoj suštinski vlada nešto sasvim negrađansko, duboko etničko: volja jednog naroda. Naroda koji sebe umjesto za dio uzima za cjelinu. A ostali mogu biti samo, eventualno skroman parfem na reveru tog jednog. Ukoliko ne pristanu na to, kao istrošenu bočicu će ih odbaciti.
I nije li dosta više priče o ugroženosti izvana? Tko to koga ugrožava izvana? Da to nije možda Milanović? Čime? Što je rekao „car je gol“. Pa i treba da bude gol. Krajnje je vrijeme. Kako je moguće da nitko, ama baš nitko izvan Republike Sarajevo nije vidio ništa sporno u Milanovićevoj izjavi? Jesu li svi zadojeni šovinizmom i rasizmom? Ako pak svi šute, a samo repubikanci galame, onda je jedan sapun uistinu malo, a o parfemu ne treba ni govoriti./HMS/