“Bih više nije zemlja krajnje destinacije, već zemlja podrijetla suvremenih oblika radikalizma u cilju ekstremizma i terorizma. Ovakav, modificiran i strukturalno jači oblik radikalizma, ekstremizma i terorizma praćen je izrazito velikim statističkim brojem odlazaka mladića iz BiH i cjelokupnih obitelji u ratom zahvaćene zemlje. Ova faza može se nazvati kao svojevrsni oblik “ideološko emigracijskog terorizma”, kao oblika promjene boravišta zbog izvršenja ekstremističko-terorističkih akata”, analiziraju autori knjige.
Krajem prošle godine iz tiska je izašla knjiga ‘Rana detekcija radikalizma, ekstremizma i terorizma’, autora dr.sc. Sandija Dizdarevića i dr.sc. Kemala Brkića, profesora na Univerzitetu modernih znanosti i Visokoj školi Union u Mostaru.
Radi se o jednom od rijetkih znanstvenih uradaka autora iz BiH koji sa znanstvenog stajališta obrađuju temu pojave, otkrivanja i suzbijanja radikalizma, ekstremizma i terorizma u zemlji koju od prošlog rata, kako navode autori u knjizi pozivajući se na Vlade Azinovića i Muhameda Jusića, “krasi epitet” ‘zemlje pogodne kao krajnje odredište radikalnih osoba’. Autori kroz istraživanje otkrivaju sve nedostatke u policijsko-pravosudnog sustava u BiH u ranom otkrivanju ovih negativnih pojava te daju i konkretne preporuke za unaprijeđenje cjelokupnog sigurnosnog okruženja u BiH, na lokalnoj razini, a time i globalnoj sigurnosti, piše Dnevni list,
“Bih više nije zemlja krajnje destinacije, već zemlja podrijetla suvremenih oblika radikalizma u cilju ekstremizma i terorizma. Ovakav, modificiran i strukturalno jači oblik radikalizma, ekstremizma i terorizma praćen je izrazito velikim statističkim brojem odlazaka mladića iz BiH i cjelokupnih obitelji u ratom zahvaćene zemlje. Ova faza može se nazvati kao svojevrsni oblik “ideološko emigracijskog terorizma”, kao oblika promjene boravišta zbog izvršenja ekstremističko-terorističkih akata”, analiziraju autori knjige.
BiH kao pogodno tlo za ekstremizam
Doc.dr.Velibor Lalić sa banjalučkog Fakulteta sigurnosnih znanosti, u svojoj recenziji piše da je djelo značajan mehanizam u uočavanju ranih indikatora ponašanja koje za posljedicu imaju radikalizaciju, ekstremizam i terorizam. “S velikom dozom kritičnosti ukazuju na postojeće stanje i institucionalne slabosti u prikupljanju, dijeljenju, obradi i korištenju tih informacija. Njihov zaključak je da su prisutna normativna, institucionalna, pa i politička ograničenja za takve pristupe. Velika vrijednost ove knjige je što ukazuje na značaj prikupljanja informacija tamo gdje radikalizacija i ekstremizam nastaju – u lokalnim zajednicama”, piše Lalić.
Mr. Damir Bevanda, dipl.kriminalist, glavni inspektor OSA-e, također navodi da su autori dali veliki i originalan doprinos i poticaj daljnjim istraživanjima uloge pojedinih institucionalnih kapaciteta za suzbijanje terorizma, što je preduvjet za učinkovitost ukupne politike suzbijanja ovog negativnog fenomena. “Primjena predstavljenih sadržaja otvara u BiH nove horizonte u borbi protiv suvremenog terorizma i s njim povezanih fenomena radikalizma i ekstremizma”, smatra Bevanda.
Ahmed Kico, dr.sc. sigurnosnih znanosti i autor nekoliko znanstvenih i publicističkih knjiga i radova iz područja sigurnosti i geopolitike, smatra da su autori Dizdarević i Brkić uradili prestižno znanstveno djelo koje će omogućiti daljnja istraživanja ovog područja i boljem shvaćanju ovih fenomena kao i uloge pravosudnog sustava i sustava sigurnosti BiH u suprotstavljanju terorizmu. “…praktično iskustvo autora pokazalo je da izučavanje fenomena radikalizma, ekstremizma i terorizma nije samo sigurnosni problem već prvenstveno politički sociološki, psihološki, antropološki i povijesni”, piše u uvodniku dr.Kico navodeći i neke od rečenica autora knjige.
“Od zemlje koja je predstavljala pogodno tlo za destinaciju pojedinaca i grupa od ’96./’97. godine, BiH postaje zemlja u kojoj počinje proces indoktrinacije i radikalizacije domaćih bh građana, odnosno, pojedinaca i grupa. Ovakav proces indoktrinacije uvjetovan je brojnim čimbenicima kao posljedica globalnog sigurnosnog okruženja te pogodnom unutarnjom socijalno-psihološkom, i dijelom političkom, strukturom. Modus operandi indoktrinacije korištenih od pojedinaca i grupa imali su višestruki karakter s ciljem što duljeg konspirativnog djelovanja. Ovakve grupe pokazale su se kao vješti poznavatelji socijalno-psihološkog i pravno sigurnosnog okruženja u BiH”, navodi uvodničar riječi autora knjige.
Kako do učinkovitije borbe protiv ekstremizma?
Knjiga ‘Rana detekcija radikalizma, ekstremizma i terorizma’, autora dr.sc. Sandija Dizdarevića i dr.sc. Kemala Brkića, je zbir teorijsko-empirijskih istraživanja s više od 500 anketiranih policijskih službenika kroz 22 varijable, brojnim analizama zaknoskih propisa kao i razgovora s visokim bh. i inozemnim dužnosnicima iz područja sigurnosti, radikalizma, ekstremizma i terorizma.
U knjizi se poseban, ako ne i najvažniji, naglasak stavlja važnost ranog otkrivanja radikalizma na lokalnoj razini, gdje bi stratešku ulogu imale educirane županijske policijske službe. Upravo ovo su prve, od ukupno deset preporuka za unaprijeđenje cjelokupnog sigurnosnog sustava.
Preporuke su ujedno i odgovor na pitanje koje autori postavljaju već na početku knjige, a koji daju ujedno i odgovor na pitanje o nedostatcima cjelokupnog sustava kada je riječ o ovoj problematici. “Kako u BiH od policijskih agencija, državne te entitetskih razina, zahtjevati ranu detekciju ponašanja kada njihova organizacijska struktura onemogućava kontiunirano i sustavno djelovanje na najnižoj zajednici, poput lokalnih zajednica? Kakav je odnos policijskih agencija s razine BIH i lokalnih policijskih službi, odnosno, jeli zakonodavac predvidio kroz pozitivne zakonske propse, takve oblike suradnje?”, pitanja su autora na koje su pokušali iznaći odgovor.
Upozoravajući na nedostatnost cjelokupnosg sustava, autori ističu da, uzimajući u obzir da u BiH djeluje 16 policijskih službi i agencija s kombiniranim decentralizirano-centraliziranim sustavom rukovođenja, takav policijski sustav djeluje bez jasne međuinstitucionalne ovisnosti, nedovoljno definiranim sustavom koordinacije i nizom neriješenih i preklapajućih nadležnosti
“Ovakav trom, i nedovoljan učinkovit sustav policijskog ustrojstva izravno dovodi u upitnost rano otkrivanje ponašanja i nadležnosti između policijskih struktura i pravosudnih institucija i rano otkrivanje na lokalnoj razini i same policijske nadležnosti”, zaključuje se u knjizi.
Između ostaloga, Dizdarević i BiH navode, da ključnu ulogu u ranom prepoznavanju i izvješćivanju o svim društvenim zbivanjima kao i ovim fenomenima, ima patrolna pozorna djelatnost. “Danas je u BiH, praćenjem suvremenih trendova, veliki broj policijskih patrola motorizirano, pa čak i kada to nije nužno, a kao posljedice takvog modela navode stvaranje novog sustava rada ‘policajca iz auta’, gutkom osobnih kontakata s građanima, ali i gubitak povjerenja zajednice u policiju te, na koncu, djelovanje samo po prijavi građana”, ocjenjuje se.
Kao neke od preporuka autora za unaprijeđenje u cjelokupnog policijsko-pravosudnog sustava, autori ističu i potrebu formiranja operativno-analitičkih timova za borbu protiv radikalizacije, ekstremizma i terorizma u okviru Tužiteljstva BiH, kao i uspostavljanje jedinstvene baze podataka u Tužiteljstvu BiH, uspostavljanje sustava koordinacije istražitelja Tužiteljstva i operativno-analitičkog centra te uvođenje ranog obavješćivanja Tužiteljstva BiH.
“Ostaje puno toga nerazjašnjenog, nedovoljno izučenog, što nam daje jasne smjernice za što većim i intenzivnijim angažmanom na području sigurnosti. Radikalizam, koji još uvijek nema svoju znanstvenu utemeljenost, ostaje operativni pojam i fenomen kao posljedica koji može voditi u terorizam. Zbog toga, rezultati ovog istraživanja trebaju poslužiti kao motivacija i jasna smjernica za daljnje istraživanje, ne samo iz područja sigurnosnih znanosti, već i drugih”, zaključuju autori, piše Dnevni list.
Kako je BiH postala zemlja u kojoj počinje indoktrinacija radikalizma
Dolazak stranih boraca afroazijskog podrijetla u BiH tijekom proteklog rata predstavlja i početak uloge BiH kao krajnjeg odredišta za radikalne osobe. Autori Dizdarević i Brkić navode da se BiH nakon završetka rata i unutarnjim političkim i sigurnosnm procesima te zahvaljujući pozitivnom međunarodnom utjecaju, postaje zemlja koja nastoji usvojiti i prilagoditi s mnogim europskim standardima i demokratskim procesima.
“Ti procesi podrazumijevali su onemogućavanje stjecanja državljanstva BiH za osobe aftoazijskog podrijetla koje su se dovodile u svezu s ratnim događajima. Kao posljedica takvih procesa uslijedilo je oduzimanje 741 državljanstva koje je dodijeljeno na neregularan način, dok je dio radikalnih ekstremista dobrovoljno napustio BiH, a dio ih se prividno asimilirao. Takva asimilacija omogućila je stjecanje državljanstva putem drugih pravnih uvjeta, praćen prividnim konformizmom i prilagođavanjem. BiH tako postaje zemlja u kojoj počinju procesi indoktrinacije i radikalizacije domaćih bh građana, odnosno, pojedinaca i grupa…Vremenom, takve grupe postajale su homogene zajednice koje djeluju suprotno pozitivnim pravnim propisima BiH, uvodeći vlastite vjerske škole i ponašanja koja odstupaju od tradicionalnog bosanskohercegovačkog. Kao krajnja posljedica takvih grupacija, očita e kroz brojne primjere individualnog terorističkog djelovanja na području BiH, poput Bugojna, terorističkog napada na zgradu veleposlanstva SAD-a u Sarajevu, terorističkog napada na zgradu PS Zvornik, na vojnike OS BiH u Sarajevu, itd. Područje BiH ne predstavlja samo pogodno tlo za terorističke akte, već zbog promjene modusa u posljednje dvije godine iz BiH jer se na sirijsko i druga strana ratišta uputilo 350 osoba. Zbog ovakvih oblika migracija u cilju terorističkog djelovanja, BiH je izmjenikla KZ BiH”, pišu između ostaloga autori knjige ‘Rana detekcija radikalizma, ekstremizma i terorizma’.
Najčešći profil osoba sklonih radikalizmu u BiH
Neke od zanimljivosti knjige ‘Rana detekcija radikalizma, ekstremizma i terorizma’ je i pojašnjenje strukturalnih elemenata po kojima se može prepoznati religijski fundamentalizam. Prema autorima, to podrazumijeva političko sredstvo u kojem dolazi do zlouporabe religije kao vrlo moćnog sredstva ljudske manipulacije kao i način mišljenja kojim se vjeruje u “vlastitu istinu”, uz istovremeno onemogućavanje i poništavanje prostora za druge vjerske svjetonazore, uključujući i negiranje drugih svjetonazore unutar iste religije.
Autori, po osnovu spoznaja kroz istraživački i praktičan rad, kao i ranijih istraživanja u BiH, daju i neke od osnovnih karakteristika u ponašanju radikalista. Tako ocjenjuju da su među najzastupljenijim karakterisitikama osoba sklonih radikalizmu iz BiH: da su to pretežito osobe u dobi od 22 do 31 godne, podrijetlom iz manjih, ruralnih sredina, pretežito seoskih, lošijeg imovinskog stanja, u većem postotku neoženjeni, nezaposleni ili s privremenim radnim angažmanom. Mnogi od njih većinom su prije radikalizacije bile sklone različitim oblicima devijantnog, delikventskog i krimogenog ponašanja, verbalno agresivni, salbijeg obrazovanja, ekonomski ovisni u pravilu od roditelja dok u procesu radikalizacije ekonomski ovise od homogene skupine i bez riješenog stambenog pitanja.