Published On: Uto, lis 1st, 2019

Mit je da vidioci ne mogu lagati 38 godina, evo i zašto…

Često znamo čuti od branitelja međugorskog fenomena: “Ma nemoguće je da netko može lagati toliko godina…” Ili: “Djeca nisu mogla lagati…”

I to im je jedan od glavnih argumenata da su “ukazanja” u Međugorju autentična.

Tko imalo bolje poznaje međugorski fenomen, djelo fra Joze Zovke i otpuštenog fratra Tomislava Vlašića, zna da su od početka prisutne laži, bilo od  djece, bilo od fratara koji su “rukovodili” tom djecom. 

Primjera za njihove laži ima mnogo, a jedna od početka prisutna laž je idilična priča o “vidiocima” pastirima, “čuvarima i tražiteljima ovaca” po hercegovačkom kršu.

Vjerojatno je ta priča korištena od režisera međugorskog fenomena kako bi “ukazanja” u Međugorju bila slična onim od Crkve priznatim ukazanjima.

Što je istina na spram idilične priče međugorskih pastira koji su tražeći ovce postali “vidioci”?

Istina je da su umjesto traženja ovaca, tražili mjesto gdje će pušiti duhan kako ih roditelji ne bi našli.

Kako su nestali ili “zaboravljeni” zapisi Fra Zrinkovi

Prvi, koji je ispitivao vidioce od crkvenih osoba je fra Zrinko Čuvalo, u to vrijeme kapelan u župi Međugorje. Budući da je sumnjao u motive njihove šetnje, 27.06.1981., tri dana nakon početka ukazanja, Ivanku, Vicku i Mariju pita:

“Neka, neka, dok dođemo dotle, nego putem, osim što ste pričali, jeste li imali žvaku u ustima?”

Vicka odgovara: “Ma ništa nismo imali, ništa nismo, velečasni, nismo sigurno.” 

Fra Zrinko ih ne pita direktno, ali pitanjem o “žvaki” znamo na što je aludirao, pogotovo ako je kasnije i biskupa Žanića upozorio da su se djeca išla skrivati od roditelja kako bi pušili. 

Osim što su govorili neistinu kapelanu, mjesec dana nakon početka “ukazanja” istu neistinu pokušali su “prodati” i biskupu Žaniću.

U kratkom osvrtu “Istina o Međugorju”, biskup Žanić piše: 

Mjesec dana nakon početka „ukazanja“ otišao sam u Međugorje ispitati „vidioce“. Sve sam ih zakleo na križ da mi moraju govoriti istinu (snimljeno na magnetofonskoj vrpci). Prva je bila Mirjana: „Išle smo tražiti ovce i najednom…“ (kapelan u župi me upozorio da su išle pušiti, skrivale su to pred roditeljima). „Čekaj Mirjana, ti si pod zakletvom. Jeste li išle tražiti ovce?“ Stavila je ruku na usta, „oprostite, išle smo pušiti“. Pokazala mi je i sat na kojem se dogodilo „čudo“ jer su se kazaljke pomrsile. Uzeo sam ga, odnio uraru koji reče da je sat pao i dobio defekt. Vratio sam joj ga i rekao da nikome ne govori da se čudo dogodilo. Na kasetama koje je kasnije snimala vidio sam da je i dalje govorila da se čudo na satu dogodilo, i dalje je pričala kako su išle tražiti ovce.

I dan danas je tako. Njihova svjedočanstva počinju “čuvanjem ovaca” a ne “pušenjem duhana”. 

Kamo sreće da im je ovo jedina laž koja ima konstantu od 38 godina…

“Nikada nisu čuli za Lourdes i Fatimu”

Iako pastirska idila podsjeća na Fatimu, od samih početaka tvrde da prije ukazanja nikada nisu čuli za Lourdes i Fatimu.

Njihova svjedočanstva donosi i Darko Pavičić, novinar večernjeg lista, u svojoj knjizi “Međugorje – prvih sedam dana, cijela istina o ukazanjima”:

Autor donosi Mirjanino svjedočanstvo u prvome danu: „Tako da nikad nisam čula za Luordes, Fatimu, nisam ni znala da Gospa može doći na zemlju, da je ona na nebu i mi joj se molimo.“ (str. 19)

„Djeca nikad nisu čula za Lourdes i Fatimu“ (podnaslov na str. 23)

„Do toga trenutka nikada nije ni pomislila kako bi netko na zemlji mogao vidjeti Gospu. Naime, nikada do tada nije čula za druga takozvana ukazanja, pa je pretpostavila da je to bilo prvi put da se ona ikome ukazuje.“ (također autor piše o Mirjani, str. 24)

Oni danas tako “svjedoče”, ali iz razgovora Mirjane Dragićević i fra Joze Zovke od 27.6.1981. vidimo da to nije tako.

Na fra Jozino pitanje čita li kakvu svetu knjigu, Mirjana odgovara: “Čitala sam ono o Lurdu, baš kad su mi to pričali, interesiralo me strašno kako je bilo toj djevojčici.” Zatim je fra Jozo Zovko pita: “Kad je to bilo, u ovoj godini, je li?” A Mirjana odgovara: “Evo, sad prije nego što sam došla ovamo.”

Iako je fra Jozi Mirjana u privatnom razgovoru tada priznala da je čitala o Lourdesu, i fra Jozo Zovko i Mirjana 38 godina poslije tvrde drugačije.

Je li  moguće da netko 38 godina laže?

38 godina je prošlo, 38 godina ponavljaju jednu te istu laž. 

Ako su ljudi uvjereni da su vidjelice toliko “svete” a ne (samo)obmanute i uvjerene da iz njihovih usta proizlazi istina i samo istina, kako to da su im promaknule ove dvije laži?

Naš narod uobičava kazati: “Tko hoće koku, hoće i voku (vola)”.

Ako vidjelice 38 godina njeguju dvije sitine laži poput pušenja duhana, zašto je nemoguće da je cijeli međugorski fenomen samo nakupina sitnih laži koje su u jednom trenutku postale toliko velike i jake da su se raširile i postale, u katoličkom smislu, jedna svjetska laž?

Petar Stanić