Na današnji dan prije 45 godina, 11. travnja 1977., umro je u mjestu Omonvill la Petite francuski pjesnik Jacques Prevert, poznat kao ‘pjesnik Pariza’.
Prévert je rođen 4. veljače 1900. godine u Neuillyju sur Seine, a njegovi književni počeci vezani su uz nadrealizam. Ipak, široj javnosti najviše je poznat po pjesmama konvencionalno-lirskog ugođaja, od kojih su mnoge opjevane – kao Barbara i Uvelo lišće.
Utjecaj nadrealizma razvidan u njegovim prvim pjesmama (Pokušaj opisa večere glava u Parizu, Francuska – Tentative de Description d’un Dîner de Têtes à Paris-France, 1931) koje se odlikuju subverzivnom uporabom jezika. Slična su ikonoklastičnoga, premda sentimentalnijega, duha i njegove potonje pjesme.
Koristio je kalambure, riječi iz uličnoga žargona, nepravilne rime, asonance, nabrajanja i antiteze kako bi naglasio značaj sitnih događaja kojima se nadahnjivao, ali i motive poput romantične ljubavi, antimilitarizma, antiklerikalizma, sućuti za društvene marginalce i kritike društvene nepravdi općenito, prožimajući satiru i osjećajnost.
Mnoge je njegove pjesme uglazbio Joseph Kosma, mađarsko-francuski kompozitor. Tekstovi tih šansona skupljeni su u zbirci Riječi – Paroles, (1945) te su stekle veliku popularnost, napose u izvedbama Édith Piaf i Yvesa Montanda.
Prévert je pjesnik neposredne osjećajnosti. U njegovu pjesništvu prevladava dvojni osjećaj – razumijevanje za individualni život i ljudsku intimu te revolt prema onima koji onemogućavaju ljudsku sreću.
Autor je više filmskih scenarija, kao suradnik Marcela Carnea, isprva također u anarhoidnom i društvenokritičkom duhu (Zločin gospodina Langea – Le Crime de M. Lange J. Renoira, 1936; Smiješna drama – Drôle de drame M. Carnéa, 1937), potom s naglašeno literariziranim dijalozima, simboličkim aluzijama i fatalističkog ugođaja: Obala u magli (Quai des brumes, 1938), Dan se rađa (Le Jour se lève, 1939), Večernji posjetitelji (Les Visiteurs du soir, 1942) i Djeca raja (Les Enfants du paradis, 1944), svi M. Carnéa, te Remorkeri (Remorques, 1939) i Svjetlost ljeta (Lumière d’été, 1943) J. Grémillona.
Ostale značajnije zbirke pjesama: Pripovijesti (Histoires, 1946), Prizor (Spectacle, 1951), Veliki proljetni bal (Grand bal du printemps, 1951), Čari Londona (Charms of London, 1952), Kiša i lijepo vrijeme (La Pluie et le Beau Temps, 1953), Stvari i druge stvari (Choses et autres, 1972).