Published On: Mon, Aug 26th, 2013

Prijedlog ukidanja Federacije – ideja na kojoj se raskrinkava lažni sarajevski patriotizam

Zalazeći Moon uveo je u  politički diskurs  “demokratske” Daytonije jedno novo pravilo. Pravilo ograničene političke slobode. Njegov ekspertni tim građanima Federacije zabranio je osnovno ljudsko pravo – pravo na slobodan politički stav. Čovjek koji je pune četiri godine sramotio prvi amandman američkog Ustava u mladom američkom rezervatu- Bosniji, bosanskim i hercegovačkim Indijancima je odredio šta smiju misliti a šta ne. Što se smije predlagati a što je zabranjena zona. Nitko od zaštitnika ljudskih prava, eurofila, slobodarista, feminista i feministica, bosanskijeh pussy riotica,  humanista, akademika, napredno “liberalne” NVO dojenčadi, nije bacio  jaje, ni kuhano nit svježe, u  Moonovo tužno oko. Njegova ekspertna skupina dočekana je kao grupa uglednih ljudi iako u njoj sjedi i Zubak, lik koji nije bio mala faca u fašistodinozločinačkoj kakafuj Herzogbosniji. Oni radna intelektualna grupa razmišljaja je također u datim Moonvim granicama promišljanja. Vrhunski odrađen politički teror jedne strane ambasade. Kojoj je pljeskao saraj patriotluk.. Baš neki čudan patriotski čin. Stranci ti kroje Ustav a ti navodni patriot aplaudiraš k’o lud političkom egzibicionizmu zalazećeg i propalog diplomate koji je u Bosnu i Hercegovinu vratio na platformu. Na kojoj pluta pune 4 godine. Izgubljena i jadnija nego je bila ikad. Tužna i osušena. Točno kao službena grimasa Patricka Moona. 

_____piše: Nikola Zirdum l poskok.info

 

Svi prijedlozi koji su bili na tragu unitarizacije Federacije tako su ušli u paket Moonovog pokušaja. Moonov pokušaj s druge strane zabranio je raspravu o gorućem problemu koji razdire Federaciju  – međunacionalnom odnosu Hrvata i Bošnjaka. Koji je nakon Moona kudikamo gori. Što je valjda i bio cilj stranih kolonizatora: Produljenjem krize maksimalno produljiti prisutnost američke diplomacije u BIH , i usput omogućiti Austrijancima da preko lopovčića Inzka i operativca mu Lijanovića austrijskoj banci vrati što je pokrao. Preko džepova građana iste te Federacije. Koji nisu dužni vraćati Lijanovićeve dugove. Ali eto Moon i Inzko misle da jesu.

Priča o promjeni Ustava Federacije išla je od starta u bizarnom smjeru.

Moonove spinjare prvo su napale županije, kazavši kako su skupe i kako previše troše. Lijanović, mešetar s Trna koji, barem dok je Inzka tu, nikada neće biti uhićen, kao papagaj je ponavljao da bi se ukidanjem županija uštedjelo 400 milijuna maraka godišnje. Što je laž gotovo  ravna laži da je meso koje prodaje Jerina industrija domaće, zdravo, nehormonizirano i svježe.

Kad se utvrdilo da su upravo  županije te koje  financiraju najveći dio obveza u zemlji, i održavaju prividni socijalni mir  na način da snose sve vitalne stupove društva od policije, školstva, socijale, sudstva, do  zdravstva stalo se s tom propagandom. Svi su stali. Samo Jeri nitko nije rekao da prestane pričati gluposti. I on ih, onakav tupav, i dan danas priča.

Kad se otkrilo da Federacija ima viška love, i da u zajebanciji sama sa sobom otvara blesave institucije poput instituta za nuklearna istraživanja, valjda u želji da  liči na sve jake islamske zemlje,  te da ključ priče o uštedi leži baš u njenom ukidanju najednom je utihnuo opaki Mooon a zabezeknuto Sarajevo ušutjelo je kad je s hrvatskih medija, posebice s fašistoidnog Poskoka došao prijedlog ukidanja Federacije i jačanja države kao najjednostavniji potez rješavanja cijele priče.

Odjedanput oni koji godinama govore o jačanju države šute, dok Hrvati predlažu prijenos federalnih ovlasti na državu. Bošnjački političari koji su do jučer govorili o jačanju države najedanput nisu za ukidanje FBIH i prijenos ovlasti tog entiteta na državni nivo.

Dok oni koij su do jučer bili prozivani za antidržavno djelovanje – Hrvati, predlažu jačanje države.

Odgovor na pitanje “Zašto bošnjački lideri nisu za gašenje Federacije i jačanje države” ujedno je odgovor Patricku Moonu, naivnoj američkoj kaubojčini koja je popušila lažnu sarajevsku građansku priču.

Kada Moon shvati , zašto oni koji se prividno kunu u državnost Bosne , odbijaju razgovarati o jačanju iste te državnosti možda tada i skapira šta je malo Lagumdžijinih roštilja napravilo od njega, “uglednog američkog diplomate”.

Nikada u povijesti američke diplomacije, niti jedan američki dužnosnik, nije bio tako izmanipuliran, iskorišten, i potpuno stavljen u funkciju jedne proste nacionalističke politike kao što je jadni Moon četiri  pune godine naivno i ljigavo služio bošnjačkom nacionalizmu. Nikada ,  američka diplomacija na tlu Europe nije dovodila radikale i talibane na vlast osim u slučaju FBIH gdje su omogućili neoustašama iz HSP-a  da mimo volje hrvatskog naroda budu predstavnici istog. Nešto slično Hitler je omogućio Paveliću u endehaziji , budući da isti nikada nije bio izabran voljom hrvatskog naroda.

Najtužnije je što on Patrick Tužni, to , vjerojatno, ovakav kakav jest, nikada i neće shvatiti.

Odgovor pak pa na to pitanje vrlo je jednostavan i govori puno: Ukidanjem Federacije, ojačala bi država, samim time oslabila bi uloga RS-a, ali bi ujedno nestala mogućnost Bošnjacima da politički maltretiraju malobrojnije na 51% BIH. Cijena jačanja države jeste odustajanje od majorizacije nad Hrvatima. Što je kolač koji će razbuktali bošnjački nacionalizam koji se u novijoj inačici zadovoljio sa 51% bošnjačke Bosne, teško prihvatiti.

Na razini države je naime paritet i dalje na snazi. Na razini Federacije na snazi su amandmani koje su uveli visoki predstavnici, kriminalci prije Inzka, a koji su potpuno obesmislili priču o ravnopravnosti naroda u BIH.

Stoga političkom Sarajevu nije u cilju da ostane bez tih poluga moći. Jednostavno je furka na Banjaluku prejaka. Ma koliko god Saraj šutio o tome…

Čovićev prijedlog koji je odaslao danas u medije, a koji je na tragu ove priče, nije ništa drugo nego šah toj istoj politici. Na koji će političko Sarajevo teško moći dati lucidan odgovor.

Jednostavno ojačana država  BIH  sa znatno više ovlasti državne Vlade i sa autonomnom pokrajinom Srpskom puno je više država od bipolarne i slabe BIH vlade sa dva jaka entiteta. Odbijanjem takvog prijedloga pada u vodu cijela postdaytonska domovinska naricaljka bošnjačke povlaštene i sve bogatije buržoazije kojom godinama ucjenjuju vlastiti i sve gladniji narod plašeći ih prvim susjedima. Koji nisu ništa drugo nego građani BIH s jednakim pravima i obvezama kao i Bošnjaci.

Bliži se dan kada će isti taj bošnjački narod konačno i zakucati na vrata…

No ovaj put njima. Koji ga, dok kupuju svojoj sda/sdp dječurliji stanove po svijetu,  drže u vječnom statusu quo. U zemlji koja se svakim danom polako ali sigurno gasi čekajući neko čudo s Istoka, ili Zapada, koje će ugasiti Srpsku, ušutjeti Hrvate i dati Bosnu Bosancima…

Čudo koje nikako da dođe.