Published On: Uto, lip 1st, 2021

Prema poimeničnom popisu, u Drugom svjetskom ratu ubijen je 7631 stanovnik općine Prijedor

 Što od strane nacističkog okupatora, što od strane ustaškog režima.

Međutim, na taj nezapamćeni teror Kozarčani su odgovorili podizanjem općenarodnog antifašističkog ustanka, kojega je kao glavni organizator vodio rođeni Prijedorčanin Mladen Stojanović, prijeratni liječnik i aktivist KPJ.

Sam doktor Mladen pao je u toj borbi kao žrtva kvislinških bandi, no Prijedor je nakon prvog oslobođenja 1942. godine, osnivanja partizanske avijacije i golemih žrtava za vrijeme »Operacije Kozara« konačno dočekao oslobođenje 7. rujna 1944. godine. Ovo oslobođenje za stanovnike grada nije značilo samo prekid neposredne opasnosti, već i ekonomski razvitak do tada vrlo  siromašne zemlje.

Period poslije Drugog svjetskog rata označila je ekspanzija u svim vidovima života.

Obnavljaju se stari industrijski kapaciteti i otvaraju novi. Bivši pogoni keksa, pilane, mlinovi, krojačke radnje, prelaze iz privatnog u društveno vlasništvo. Kulturna društva, prijedorske ulice i trgovi dobivaju imena i spomenike partizanskih heroja Mladena Stojanovića, Esada Midžića, Mire Cikote, Rade Bašića i drugih, u spomen na zajedničku borbu svih naroda Bosne i Hercegovine.

Nažalost, ova vojna pobjeda nije značila kraj trauma.

Devedesete godine prošloga stoljeća donose potpuni krah socijalističkog društvenog uređenja, a uvođenje tzv. parlamentarne demokracije i višestranački izbori na političku binu izbacuju, u nedostatku bilo kakve lijeve političke platforme, neprijatelje demokracije i baštinike ideologije od koje je Prijedor 1944. godine oslobođen.

Osim Srebrenice i Sarajeva, nijedna druga općina za vrijeme jugoslavenskih ratova devedesetih godina prošlog stoljeća nije pretrpjela masovne gubitke kao Prijedor.

Jučerašnji datum, 31. svibnja 1992. godine, u Prijedoru je označio jeziv uvod u trogodišnju epizodu u kojoj će život izgubiti 3.176 civila.

Putem gradske radio postaje nove prijedorske vlasti naredile su Prijedorčanima nesrpske nacionalnosti da na svoje kuće izvjese bijele plahte, te da na svojim nadlakticama pomoću bijelih traka izraze svoju inferiornost.

Likvidacije civila po etničkoj osnovi koje su ubrzo uslijedile nisu bile jedina metoda kojom su se poništavale tekovine socijalističke revolucije.

Restauracija kapitalizma i simbiotička djelatnost genocidne i privatizacijske politike u Prijedoru je dosegla uistinu groteskne razine.

»Kozarski vjesnik« koji je počeo izlaziti usred Drugog svjetskog rata, u proljeće 1942. godine, kao glasilo lokalnog partizanskog odreda »Mladen Stojanović«, u razdoblju apsolutne moći Srpske demokratske stranke 1992. godine postaje pamflet kojim se promovira etničko čišćenje grada. Hangari tvornice Keraterm i rudnika Omarska tada nisu samo lišeni svog proizvodnog potencijala, već su i korišteni za internaciju žena, muškaraca i djece, nad kojima su se provodili najsvirepiji zločini.

Ovim putem izražavamo punu podršku drugovima i drugaricama iz inicijative »Jer me se tiče« koji su danas u Prijedoru s bijelim trakama rukama, obilježili »Dan bijelih traka«, kako nevine žrtve ne bi prešle u zaborav. Prošle godine jedna od bijelih traka našla se oko ruke spomenika najistaknutijeg stanovnika Prijedora u čitavoj njegovoj povijesti, Mladena Stojanovića. Time se njegovom liku nastojao dati novi/stari politički značaj, kojeg persona kao što je on svakako ne može sam po sebi imati u etnički očišćenom, ekonomski devastiranom i revizionizmom prožetom društvu.

Partizanske heroje, koji su u postsocijalističkim »republikama« poželjni jedino ukoliko su »ispravne« nacionalnosti,* nužno je simbolički, a ponekad i bukvalno, označiti »bijelim trakama«, jer oni u državama zasnovanim na bratoubilačkom klanju i otimanju društvene imovine (koja je bila rezultat njihove borbe) mogu biti samo nepoželjni uljezi, baš kao i nevini ljudi koji su 1992. natjerani nositi trake.

Biti antifašist znači ne prepustit nevine prijedorske žrtve zaboravu, kao i boriti se protiv suvremenih političkih struja koje nose odgovornost za njihovu smrt.

Da naše tvornice nikada više ne budu grobovi onima koji su ih stvarali!

Smrt fašizmu / Sloboda narodu!

– stoji u objavi Antifašističkog vjesnika

*Ovo dokazuje slučaj Esada Midžića, narodnog heroja ubijenog od strane ustaša. Midžićev spomenik u Prijedoru uništen je radi njegovog muslimanskog podrijetla, a škola koja je nosila ime po njemu sada nosi ime Sv. Save
*Srpska strana osporava navode o bijelim trakama
guest
nije obvezno
0 Komentari
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x