Muhammad Yunus je očito postao meta mrzilačke kampanje. Ovaj 73-godišnji ekonomist zaslužan je za podizanje milijuna ljudi iz siromaštva uz pomoć svog pionirskog koncepta – mikrofinanciranja – podviga za koji je nagrađen Nobelovom nagradom za mir. I zbog toga je još i teže objasniti zašto ga Vlada njegove vlastite države pokušava uništiti.
U posljednjih nekoliko godina Yunus je uklonjen s čelne pozicije banke koju je osnovao, istraživan je zbog porezne prijevare i izvrgnut napadima od strane premijerke. A ovaj tjedan koalicija islamističkih skupina povezanih s Vladom izvest će tisuće ljudi na ulice Dhake kako bi prosvjedovali protiv Yunusa, piše Independent.
Postavlja se pitanje, zašto je čovjek poznat kao “bankar siromašnih” na meti tolikog gnjeva?
Unatoč svojoj dobi, profesor Yunus je energičan čovjek. Živi u Bangladešu, ali većinu godine provodi putujući kako bi promovirao i uspostavio društvena poduzeća koja bi poticala na uporabu mikrokredita (dodjela malih novčanih iznosa onima koji nisu u mogućnosti dobiti novac od tradicionalnih kreditora).
Sudbonosni izlet u politiku
Yunusove nevolje počele su s njegovim kratkim, ali sudbonosnim izletom u politiku tijekom razdoblja krize u Bangladešu 2007. godine. Privremena vojna Vlada, ali i neučinkovite političke stranke koje su vodile zemlju nisu pokazivale znakove da su blizu postizanja rješenja.
U otvorenom pismu u jednim bangladeški novinama Yunus je zato objavio mogućnost formiranja vlastite političke stranke s naglaskom na iskorjenjivanju korupcije. No stranka nikada nije osnovana, a dvije godine kasnije sekularna Liga Awami pobijedila je na izborima, vrativši na vlast Sheikh Hasinu koja je bila u pritvoru za vrijeme kratkotrajne vladavine vojske.
Strah od Yunusove popularnosti
Yunusova odluka da intervenira u vrijeme kada je vojska hapsila desetine političkih lidera, naljutila je Hasinu, koja je ovaj potez protumačila kao Yunusov pokušaj da je potisne, pa čak i da ugrabi vlast.
Kasnije te godine Hasina, kao premijerka, započela je kampanju koja ciljala na profesora i Grameen banku – žilu kucavicu sheme mikrofinanciranja. U prosincu 2010. Hasina je optužila Yunusa da tretira banku kao svoje osobno vlasništvo, kao i za “sisanje krvi iz siromašnih” prekomjernim naplatama. Nekoliko mjeseci kasnije, nakon nekoliko godina pokušavanja, Vlada je uspjela ukloniti Yunusa s pozicije direktora banke, navodno jer je prošao dob za umirovljenje.
Kampanja protiv Yunusa počela je privlačiti pažnju. Javne osobe i humanitarci diljem svijeta ističu kako je Yunus meta sve agresivnijih napada koji si politički dirigirani. Profesor je čak dobio potporu tadašnje američke državne tajnice Hillary Clinton.
Usprkos tome, u rujnu ove godine protiv Yunusa i njegovih sedam socijalnih poduzeća pokrenuta je istraga zbog izbjegavanja poreza u milijunima dolara. Yunus je optužbe odbacio. No, tu se nije stalo. Nedavno je objavljeno kako će Grameen banka biti stavljena pod kontrolu središnje banke. “To će biti katastrofa. Svi u Bangladešu znaju da će propasti svaki posao koji je pod kontrolom Vlade. Zašto oni to žele napraviti banci”, pita se Yunus. “Banka se”, ističe, “nalazi u vlasništvu siromašnih žena, financira se njihovim depozitima. Banka bi trebala biti pod kontrolom tih žena. Uvijek sam htio da to tako bude”.
Zajmovi siromašnim ženama
Naime, Yunus je osnovao ono što će postati Grameen bankom 1976. godine. Kao profesor ekonomije običavao je odlaziti među najsiromašnije stanovnike sela Jobra u blizini svojeg sveučilišta. U tom je razdoblju shvatio kako bi životi siromašnih zajednica mogli biti radikalno poboljšani posudbama malih novčanih iznosa ljudima. Počeo je izdavanjem malih kredita onima koji su bili toliko siromašni da nisu mogli dati nikakvu garanciju. Samo su žene bile primatelji tih prvih kredita. 42 od njih, koje se bave pletenjem košara u selu Jobra, primile su zajam u iznosu od 14,50 funti. Iznosi su mali, ali posljedice dramatične. Ubrzo to je postala tako uspješna shema da su čak i prosjaci mogli dobiti kredit.
Sve je bilo bazirano na sustavu solidarnih skupina koje bi se zajedno prijavile za kredit i djelovale kao sujamci. Iz banke kažu kako su na taj način oko 50 milijuna zajmoprimaca u Bangladešu podigli iz siromaštva.
I kako je popularnost profesora Yunusa rasla, tako i su rasle i opasnosti koje mu je Vlada smještala. Ovaj tjedan tako se protiv Yunusa organiziraju demonstracije zato što je 2012. godine davao izjave u kojima je podržavao prava homoseksualaca. Prema riječima organizatora, prosvjed će se održati u čak 600 gradova. “Yunus se mora ispričati za podupiranje homoseksualnosti ili mora biti procesuiran jer je govorio protiv Kurana i islama”, kazao je jedan od organizatora.
Nevolje su se samo nizale. 2001. godine u jednom članku uWall Street Journalu ističe se kako je kamatna stopa na Grameenove kredite bila previsoka i da je dužnicima trebalo dugo da je vrate, te da je Yunusov model neodrživ. 2010. dr. Qazi Kholikuzzaman Ahmad, bangladeški ekonomist i predsjednik državnog tijela koje nadzire mikrofinanciranje, opisao je mikrokredite kao smrtnu zamku za siromašne, tvrdeći da lakoća kojom ljudi mogu dobiti kredit u sistemu vodi kao neodgovornom zaduživanju.
No, možda jedan od najglasnijih protivnika koncepta mikrokredita Milford Bateman, savjetnik za gospodarski razvoj i autor knjige “Why Doesn’t Microfinance Work?”, naziva mikrokredite “jednima od najštetnijih intervencija u posljednje vrijeme”.
Visoka stopa povrata
Usprkos svemu, Yunusovih je pristaša daleko više nego protivnika. Na summitu o mikrokreditiranju ranije ovog mjeseca okupilo se gotovo 800 delegata iz 69 zemalja kako bi čuli Yunusa. “Mikrokreditiranje funkcionira jako dobro diljem svijeta. Bangladeš ima najveći broj dužnika od bilo koje zemlje. Uvijek smo imali stopu povrata veću od 97 posto. U New Yorku imamo 14.000 dužnika, sve žene, a otplatna stopa je 99,04 posto”, objašnjava Yunus.
wpDiscuz