Petkovićeva odvjetnica Vesna Alaburić je pojasnila kako u vrijeme za koje se njen branjenik tereti da je sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu (UZP), takvog pothvata uopće nije bilo prenosi Dnevnik.ba
Naime, u prvostupanjskoj je presudi utvrđeno kako je već početkom 1993. godine Petković bio dijelom UZP-a s namjerom stvaranja etnički čistog prostora Herceg Bosne i njena pripajanja Hrvatskoj. Alaburić je te teze potpuno demontirala i dokazala zbog čega su to lažni konstrukti. Također, dokazala je kako je HVO u suštini samo reagirao na napade ARBiH koja je natjerala brojne Muslimane da dezertiraju iz HVO-a i izdaju svoje suborce Hrvate.
Etničke mape nepromijenjene
Izlaganje obrane otvoreno je objašnjavanjem konteksta u kojem su se zbivali događaji iz 1993. godine koji su vodili ka izbijanju sukoba između Hrvata i tadašnjih Muslimana.
„Etnička mapa mora biti promijenjena ako se želi dokazati da je negdje bilo etničkoga čišćenja. Dovoljno je da ona bude i privremeno promijenjena, pa da se dokaže da je riječ o etničkom čišćenju“, rekla je Alaburić reagirajući na dio prvostupanjske presude u kojem se govori o zločinačkom planu etničkog čišćenja Goprnjeg Vakufa/Uskoplja u siječnju 1993. godine.
„Tema etničkog čišćenja je vrlo značajna za ovaj predmet. Preseljenje nekoliko ljudi ne čini masovno preseljenje te se posljedično ne čini ni zločin etničkog čišćenja. Moguće je da se dogodi zločin deportacije a da se nije dogodilo etničko čišćenje. Raspravno vijeće je modificiralo tužiteljev predmet“, pojasnila je Alaburić u svom dvosatnom izlaganju.
U presudi, veli, postoji nered u definiranju pravnih stajališta i teško ih je povezati. Tako je recimo za zločine ubojstava u Prozor i Jablanica osuđen isključivo Jadranko Prlić, predsjednik civilnog HVO-a.
Odvjetnica je ustvrdila i kako je Vijeće potpuno ignoriralo tužiteljev slučaj i formiralo svoj vlastiti. Vijeće je donijelo presudu potpuno protivno tužiteljevom slučaju. Time je prekoračilo granice optužbe i to je nedopustivo u kaznenom pravu. To je sasvim dovoljan razlog da presuda bude ukinuta.
„Naše su osnovne teze da nije postojao zločinački plan etničkog čišćenja Muslimana. Do lipnja ’93. nije promijenjena etnička mapa ni u jednom mjestu Herceg Bosne i to ćemo dokazati. 30. lipnja ’93. nisu vlasti Herceg Bosne ničim izazvane odlučile intenzivirati plan etničkog čišćenja kako tvrdi sudska većina. Toga dana HVO je izgubio teritorija i toga dana trebale su biti poduzete hitne sigurnosne mjere jer je prijetila opasnost da HVO izgubi kontrolu nad cijelim teritorijem mostarske regije“, istaknula je odvjetnica Milivoja Petkovića.
Etničko čišćenje podvala
Vijeće, nažalost, dodala je, nije direktno reklo da je etničko čišćenje preduvjet da BiH bude organizirana kao višeetnička država u kojoj bi jedna od jedinica bila i s hrvatskom većinom.
„Zbog tog se mi ne možemo o tomu ni očitovati, ali je ta tvrdnja implicirana u cijelom tekstu presude. Ova implikacija naprosto nije točna. Herceg Bosna je osnovana krajem ’91. godine. Vijeće nije smatralo da njeno osnivanje predstavlja početak plana etničkog čišćenja. BiH je po svim planovima međunarodne zajednice trebala biti organizirana kao država s više federalnih jedinica od kojih bi jedna bila s hrvatskom većinom. Ni tada a ni kasnije nitko nije smatrao da organiziranje BiH kao složene države nužno podrazumijeva bilo kakvo etničko čišćenje. Smatrati da su predstavnici međunarodne zajednice kreirali planove implicirajući etničko čišćenje na nekom prostoru naprosto nisu razumne. Nitko ne može presuditi da zalaganje za izgradnju BiH kao složene države znači i pristajanje na planove etničkog čišćenja“, rekla je Alaburić.
Ključna teza Suda je da postoji samo jedan jedini zločinački cilj – dominacija Hrvata putem etničkog čišćenja Muslimana. Za ovaj zaključak ne postoji niti jedan dokaz. Vijeće je razloge takve odluke, dodala je, obrazložilo na način da su lideri navodno vjerovali kako je nužno etnički očistiti teritorij koji smatraju Herceg Bosnom.
„Ova se tvrdnja temelji na dva dokaza. Prvi dokaz je transkript jednog razgovora od 27. prosinca ’91. Tu nema ni riječi o etničkom čišćenju. Drugi je dokument knjiga Ante Valente i ni u njoj nema ni riječi o etničkom čišćenju. Stoga ovaj zaključak smatramo potpuno nerazumnim. Smatramo da nitko temeljem tih dokaza ne bi mogao zaključiti da su lideri Herceg Bosne smatrali da je etničko čišćenje nužno’, izjavila je Alaburić.
Tvrdi se, također, i da su Hrvati početkom ’93. odlučili provesti zločinački plan etničkog čišćenja. No, dokazi iz tog vremena ne sadrže niti jednu riječ o etničkom čišćenju.
„Nemoguće je zaključiti da je od siječnja ’93. postojao plan o etničkom čišćenju Muslimana“, rekla je Alaburić, osvrćući se na teze da je već u tom periodu u Gornjem Vakufu/Uskoplju počinjen zločin etničkog čišćenja.
„U Gornjem Vakufu uopće nije bilo etničkog čišćenja, niti događaja za koje bi se čak moglo i pomisliti da je riječ o etničkom čišćenju. HVO je tamo napao četiri sela koja su branjena. Vijeće je zaključilo da je nekoliko civila iseljeno iz Hrasnice i Duše. Prilažemo dokument ARBIH u kojem oni govore o evakuaciji stanovništva iz Hrasnice i Uzričja. Nesporno je da je nekoliko civila otišlo iz sela Hrasnice i Uzričje, otišli su u Bugojno a odveo ih je UNPROFOR. Svi ostali stanovnici su ostali u Gornjem Vakufu. Jedini mogući razumni zaključci su da etnička mapa u siječnju ’93. nije promijenjena. HVO akcije nisu bile tada poduzete s ciljem etničkog čišćenja Muslimana. Stoga odredbe presude generala Petkoviću za UZP jednostavno trebaju biti ukinute“, rekla je Alaburić.
Muslimanska izdaja
„Od kraja siječnja do početka travnja ’93 ništa se ne događa. Sama ta činjenica dovoljno kazuje da u to vrijeme nema nikakvog plana etničkog čišćenja Muslimana u Gornjem Vakufu/Uskoplju. Muslimani naprosto nisu otišli iz općine Gornji Vakuf/Uskoplje. U travnju ’93. nema zločina ni u Mostaru. Etnička mapa u Mostaru se ne mijenja u korist Hrvata niti na štetu Muslimana i zbog tog se ne može govoriti o namjeri i postojanju plana etničkog čišćenja u Mostaru. Zbog toga Petkoviću presudu po UPZ odgovornosti treba ukinuti“, rekla je.
Obrana Milivoja Petkovića ne spori da se Stupnom Dolu u Varešu dogodio zločin.
„No, ne može se tvrditi da su ti zločini napravljeni s namjerom da se izvrši etničko čišćenje Muslimana. To priznaje implicitno i tužiteljstvo. Petković za to treba biti oslobođen“, istaknula je.
Obrana Milivoja Petkovića govorila je i o izdaji muslimanskih vojnika HVO-a prema svojim dojučerašnjim suborcima. Također, obrana je dokazala da je postojao plan ARBIH da u određenom trenutku muslimanski vojnici HVO-a se okrenu protiv svojih suboraca Hrvata.
„Sud je znao da su muslimanski vojnici dezertirali iz HVO i prešli u ARBiH, Vijeće je znalo da je HVO zbog te izdaje izgubio kontrolu nad dijelom teritorija mostarske regije, znalo je da je ARBiH kanila spojiti Mostar sa Konjicem i Jablanicom, znalo je da su vlasti Herceg Bosne poduzele aktivnosti kao reakciju na napad 30. lipnja ’93.. Sve je to već utvrđeno. Smatramo da samo temeljem tih utvrđenja svako razuman bi zaključio da nije razumno smatrati da mjere poduzete 30. lipnja ’93. jedino za cilj imaju etničko čišćenje Muslimana“, naglasila je obrana.
U to vrijeme, podsjetili su, ARBiH provodi niz teških napada na HVO u Bugojnu, Busovači, Maglaju, Novom Travniku, Travniku, Varešu, Vitezu, Kaknju…
„Tužiteljstvo tvrdi da su te operacije ARBiH kulminirale u masovnom napadu u lipnju ’93 na Kakanj, Travnik i Zenicu. To je potpuno točno“, rekla Alaburić.
„Ubijajte kriminalce-ustaše“
Govoreći o napadu ARBiH na Hrvate u Konjicu, obrana je istaknula dokument iz travnja ’93 u kojem se govori da ”posao u Konjicu treba završiti što prije”, a onda sa svim brigadama krenuti u napad u dva pravca. Prvi je prema Jablanici i Mostaru a drugi prema Rami. To je navedeno u dokumentima ARBiH.
„To govori da ARBiH krenula u osvajanje područja koja su do tad bila pod kontrolom HVO-a. ARBiH je uspjela izbaciti HVO s mnogih područja i hrvatska populacija s tih područja bježi. To piše sama ARBiH“, pojašnjava obrana.
Dana 13. lipnja ’93. ARBiH osvaja Kakanj i ofenziva je nastavljena. Arif Pašalić je 30. lipnja ’93. pozvao svakog građanina koji može nositi pištolj ili kamen da započne s ubijanjem kriminalaca-ustaša.
„HVO je imao informacije o događajima ne terenu. Petković krajem lipnja ’93. pokušava o svemu obavijestiti međunarodnu zajednicu, generala Moriona i druge. U srpnju ’93. ARBiH osvaja Kostajnicu, hrvatsku enklavu u Konjicu, Fojnicu, Bugojno i Doljane u Jablanici. U listopadu osvaja neka mjesta u Varešu, u studenom ulazi u Vareš. Iz mapa vidimo kako ARBiH osvaja srednju Bosnu. Na kraju središnja Bosna ima dvije hrvatske enklave. Hrvati su protjerani iz tih mjesta. Isto je u regiji Mostara gdje je ARBiH s Muslimanima iz HVO zauzela veliki dio teritorija“, rekla Alaburić.
ARBiH kontinuirano širi svoj prostor. Akcije HVO-a su zapravo reakcije na planove ARBIH koja je jedina mogla imati zločinačke planove.
Muslimanski plan zauzimanja Stoca
„HVO je bio jedina multietnička vojska u to vrijeme. HVO je formiran kao zajednička vojska Hrvata i Muslimana Herceg Bosne. ARBiH je kontinuirano bila u kontaktu s Muslimanima u HVO-u. Dokument iz lipnja ’93. godine govori o nacionalnom sastavu brigada. Bilo je postrojbi i s preko 50 posto Muslimana. Muslimani u HVO nisu nikad bili diskriminirani na bilo kakav način. Dokumenti ARBiH govore da Muslimani iz HVO u određenom trenutku pređu u ARBiH. Postojao je poseban plan informiranja Muslimana u HVO-u. Izričito je bilo naređeno da se zauzme Stolac ‘s našim ljudima u HVO-u’“, pojašnjava obrana.
Također, obrana navodi kako 30. lipnja ’93. ARBiH osvaja teritorij sjeverno od Mostara u suradnji s Muslimanima iz HVO-a.
„Hitne mjere su morale biti provedene i bivaju provedene. Nitko razuman ne može zaključiti da mjere koje su vlasti Herceg Bosne tada poduzele nisu posljedica akcija na terenu. Posebno se ne može zaključiti da je to dio zločinačkog plana etničkog čišćenja“, rekla je.
Odvjetnica Alaburić podsjeća i kako je HVO smatrao da je u savezu s ARBiH sve do 30. lipnja ’93.
„U vrijeme za koje Sud tvrdi da je postojao plan UZP-a, u stvari je vrijeme kad se pokušava uspostaviti zajedničko zapovjedništvo HVO-a i ARBiH (prvih šest mjeseci ’93. op.a.). Petković stalno govori o tom kako se HVO i ARBiH trebaju zajedno boriti protiv zajedničkog neprijatelja. Petković ARBiH naziva ‘našim saveznicima’ početkom ’93. Tada piše postrojbama u srednjoj Bosni da ‘ne želimo da eskaliraju problemi s Muslimanima’. Stalno traži da se problemi s ARBiH rješavaju dogovorom“, ističe odvjetnica.
Jurica Gudelj Dnevnik.ba
wpDiscuz