Licemjerje bošnjačke političke elite u BiH postalo je jasno u trenutku kada su optužbe za genocid u Srebrenici postale središnji politički alat. Dok se s jedne strane Srebrenica izdvaja kao najveći genocid, s druge strane, događaji poput zločina u Grabovici, koji su, usprkos neospornim činjenicama, ostali bez odgovarajuće kvalifikacije, potpuno su zanemareni.
Naime, Grabovica je bila mjesto stravičnih zločina u kojima su ubijeni Hrvati, uključujući žene, djecu i starce, bez imalo obzira na njihov status. Iako su svi uvjeti za genocid bili ispunjeni, bošnjačka politička elita nikada nije bila spremna nazvati ovaj zločin genocidom. Umjesto toga, zločin je minimiziran ili ignoriran, a svi oni koji su tražili odgovornost za njega, često su bili omalovažavani.
S druge strane, kada je riječ o Srebrenici, koja je postala politička i ideološka ikona bošnjačke elite, sve je podignuto na razinu najtežeg zločina, bez obzira na povijest, kontekst i brojna pitanja koja ostaju otvorena. Bošnjačka elita nije voljna razmatrati da su iz Srebrenice, poput Grabovice, istovremeno izvlačene žene, djeca i starci. Sve to postavlja pitanje zašto se dopušta da jedan događaj, koji se također može dovesti u pitanje u kontekstu političkih manipulacija, postane simbol genocida, dok se drugi, koji je objektivno bio genocid, ignorira?
Ovo licemjerje bošnjačke elite ne samo da razdvaja narode u BiH, nego također stvara duboku političku nesigurnost i nespoštovanje temeljnih ljudskih prava. Dok se jedna strana koristi stradanjima za političku dominaciju, druga strana ostaje bez pravednog odgovora, bez obzira na sličnu sudbinu.