Najstariji Hrvat je Hercegovac sa 105 godina, pjeva gangu i ni na što se ne žali

Iako mu je sto peta na leđima, Andrija Prlić i dalje hrabro korača u život. ‘Ja živim i danas živim kako ja hoću’, kaže Andrija. Recepta za dugovječnost, kaže, nema. Andrija danas voli i zapjevati, no nije mu uvijek bilo do pjesme.  Iz rodne Hercegovine preselio se u Slavoniju jer je djeci htio omogućiti školovanje. Vrijedne težačke ruke zarađivale su u slavonskim poljima.
 
Njegova djeca danas su uspješni ljudi s vlastitim obiteljima. ‘Ima nas sto, snahe, unuci, ima nas preko sto i znamo se svi’, kaže Andrijin deveti sin Ivan.
Nakon smrti supruge, novu družicu nije tražio. ‘Jesam bio, al sam odustao zato što više ne mogu ni da stojim na nogama’, kroz smijeh će Andrija.
Kroz cijeli život vodila ga je samo jedna misao. ‘Ljubav je sve i ljubav me dovela do ovoga i u ljubavi danas živim i moje snahe i moji sinovi i moje kćeri’, kaže Andrija. (Dnevnik.hr)

Andrija Prlić (105) iz Velike Kopanice kod Slavonskog Broda u studenom ove godine proslavio je 105. rođendan i sada je najstariji Hrvat. Unatoč svojim godinama još uvijek je živahan i razgovorljiv.
 
Nema za druge recept dugovječnosti, osim svog vlastitog, a to je kaže puno raditi, biti pošten, voljeti svoje i u svemu biti umjeren. Pušio je do svoje 90-te godine i to najduže hercegovačku škiju, a vina se ni dan danas ne odriče, rekavši da ima jedno sedam dana da nije ništa popio jer mu se nešto ne da, a do tada svaki dan poslije ručka popio bi čašu crnoga vina prije poslijepodnevnog odmora.
 
Vjerujem da ću poživjeti još najmanje osam godina’
– Kako se ja trenutno osjećam još bi ovako mogao 100 godina, ali vjerujem da ću poživjeti još najmanje osam godina, a ako Bog da i više neću se protiviti. Dobro mi je, imam dobru djecu, snahe i unučad. Svi me vole i poštuju, nemam nikakve škole, ali sam zajedno sa svojom pokojnom Matijom od njih uspio napraviti poštene ljude i time se ponosim -kaže dida Andrija, dodajući kako se ne osjeća da je sam, jer je uvijek netko od njegove djece kod njega u posjeti.
 
– Imam dva unuka u Americi, kada poslovno dođu u Europu uvijek me dođu posjetiti, a ako ih posao spriječi onda me nazovu telefonom i jave mi se samo da me čuju kako sam – rekao je Andrija.
 
U ove blagdanske dane u njegovoj kući zatekli smo sinove Veselka, Ivana, snahu Ankicu i unuku Doris.
 
– Moja kći se školuje u Nizozemskoj, došla je jučer i rekla je tata idemo didi u Kopanicu. Biti ćemo jedan dan i vraćamo se u Austriju gdje živim i radim – rekao je Veselko.
 
Ivan i Ankica došli su iz Njemačke.
– Dolazimo u Hrvatsku uglavnom za praznike i tijekom godišnjih odmora i prvo nam je odredište kuća mog svekra. Radujemo se svakom susretu s njim i nadam se da će još dugo biti s nama – rekla je snaha Ankica.
 
Obitelj broji čak 100 članova
Andrija i Matija stekli su zajedno 12-tero djece, svi su osim jednog sina živi, najstariji sin ima 81, a najmlađa kći ima 54 godine.
 
– Ima nas, što djece, unučadi, praunučadi, snaha i zetova oko 100, velika smo obitelj i sve nas dida okuplja – rekao je Veselko.
 
‘Nikada nismo bili gladni’
– Bilo je teško ishraniti toliku djecu, a imam samo deset prstiju, ali nije bilo druge već raditi i priskrbiti ono najosnovnije, hvala Bogu nikada nismo bili gladni – rekao je Andrija koji drži da je bio strog ali pravedan roditelj.
 
– Ja nikada nisam pravio razliku među djecom, svi su mi jednaki, nisam ih tukao, ali sam tražio da uče školu i obavljaju kućanske obaveze, nekada im nije bilo pravo, ali mi to nisu smjeli reći – nasmijao se Andrija.
 
Ganga je neizostavna na slavljima
Prije šezdesetak godina došao je u Slavoniju s obitelji iz Hercegovine, iz svojih Sovića gdje je rođen i dan danas on, a i njegova djeca nisu prekinuli vezi sa zavičajem. Stoga se nerijetko u kući kada se okupe zapjeva i ganga, a tako je bilo i na proslavi njegovog 105. rođendana.
 
– Svima u Hrvatskoj za Novu godinu želim puno zdravlja, sreće i ljubavi i da vas Bog poživi – čestitka je dida Andrije Prlića. (24sata.hr)
 
grude-online.info