Predsjednik HSPF-a Martin Mikulić komentirao je za Dnevnik.ba stravičan zločin koji je prije 25 godina počinjen nad Hrvatima u Križančevom selu od pripadnika Armije RBiH.
Mikulić smatra da je ovaj zločin svjedok apsurda u pravosudnim institucijama BiH.
“Danas, kada obilježavamo 25. obljetnicu stravičnih zločina u Križančevom selu koje su počinili pripadnici Armije RBiH nad Hrvatima, zapravo svjedočimo apsurdu utjelovljenom u pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine”, rekao je.
Predsjednik HSPF-a podsjeća da za ovaj monstruozni zločin nitko nije odgovarao.
“Znamo da za ovaj monstruozni masakr ni nakon 25 godina još uvijek nitko nije odgovarao. U posljednje vrijeme vidimo neke pomake po tom pitanju, ali taj kazneni predmet je formiran prije čak 12 godina. To je čista sprdnja s pravdom i ogromna sramota pravosudnih institucija ove države”, naveo je.
Ovakav odnos prema hrvatskim žrtvama otežava proces pomirenja, smatra Mikulić.
“Teško je pored takvog odnosa prema žrtvama govoriti o procesu pomirenja jer iskreno pomirenje može doći tek kada svi zločinci budu odgovarali za svoja zlodjela. Tek pravosudni epilozi svih počinjenih zločina predstavljaju minimum poštovanja prema svim nevinim stradalnicima”, kazao je.
Mikulić navodi i da samo istina može pomiriti tri sukobljena sjećanja.
“Drugačije ne možemo doći do istine, a jedino istina može pomiriti tri sukobljena kolektivna sjećanja koja se moraju iskristalizirati kako bismo došli do prave slike o ratu u BiH, a ne iskrivljenih narativa u kojima su jedni činili zločine a drugi tek imali ‘izolirane incidente'”, kazao je i zaključio kako istina nema alternativu.
“Istina nema alternativu, stoga je na nama da se za nju izborimo”, rekao je predsjednik HSPF-a.
Podsjetimo, u Križančevom Selu danas je obilježena 25. godišnjica zločina nad Hrvatima u tom mjestu kojeg su počinili pripadnici tzv. Armije RBiH 22. prosinca 1993. godine u akciji “Krvavi Badnjak”. Zločin nad 64 hrvatska branitelja i civila najveće je stratište Hrvata u BiH koje nije kazneno procesuirano ni pred Haškim tribunalom, a ni Sudom BiH u Sarajevu.
U napadu tzv. Armije RBiH 22. prosinca 1993. na Križančevo Selo ubijena su 34 vojnika HVO-a, međutim, kasnije se ustanovilo kako je taj broj porastao na 64 budući da je još 30 Hrvata iz tog mjesta odvedeno u pravcu sela Počulica pod bošnjačko-muslimanskom kontrolom. Za nešto manje od dva mjeseca, pod pritiskom UNPRFORA-a njihova mrtva tijela su vraćena u plastičnim vrećama UNCHR-a, izamasakrirana. O stupnju ozljeda tih, trideset razmijenjenih Hrvata, najbolje svjedoči činjenica kako je dr. Tibold koji je vršio identifikaciju izgubio svijest.
I. Crnjac / Dnevnik.ba