Nakon 45 dana ne zna se gotovo ništa o slučaju. Osim da je sedamnaestogodišnji Mile Soldo otišao na rođendansku zabavu, a u gluho doba noći završio u bolnici s frakturom čeljusti, nosne sluznice, dislokacijom čeljusti, polomljenim zubima i teškim potresom mozga, donosi emisija Provjereno Nove TV.
Otišao je s prijateljima, sve je bilo u redu, koliko se sjeća. Potom su ga dva sata kasnije pronašli na igralištu u lokvi krvi i ozljedama glave. Sve se zbilo u Širokom brijegu, gdje je hitna zaprimila poziv u 2 sata ujutro s objašnjenjem da je na mladića pala stativa.
”Bilo je modrica, ogrebotina, posjekotina bili su čak i zubi iz gornje čeljusti, donje čeljusti, hematomi, podlijevi i morali smo ga dalje smjestiti odvežen je na centar urgentne medicine u Mostaru’, rekla je za „Provjereno“ Marina Milić, liječnica u Hitnoj pomoći Široki Brijeg.
Međutim, u otpusnom pismu nije naveden uzrok ozljeda glave, a policija od samog početka slučaj tretira kao nezgodu.
U Širokom Brijegu, svi pričaju o slučaju, ali nitko ne želi javno ništa reći. Na zabavi je bilo prisutno pedesetak učenika, slučaj su počeli pratiti lokalni mediji, a pokrenuta je i Facebook stranica „Istina za Soldu“.
MARTINA MLINAREVIĆ SOPTA , nakon ovog događaja napisala je Facebook status:
‘Pa gdje ste vi, prijatelji navodni? Rajo, jarani, ekipo sa tog rođendana, generacijo? Nije na kobnom slavlju bio samo ovaj mladić i sve ostalo duhovi. Postoji li danas išta što se naziva prijateljstvo, ili fercerate samo u kretenskim smajlijima, stickerima, “swatka si, goriš kralju, bombaaa, lijepiiiii brat moj, srce, srce, iks de”? Gdje ste roditelji te djece što su bila svjedokom događaja? Kako možete spavati? Čega i koga se bojite?! Tajkunčića, ratnih profitera, lokalnih moćnika? Zar ne znate da prešutno sudjelujete u pokušaju ubojstva? Zašto ne odvedete svoju djecu ne da objasne, nego da NACRTAJU do u detalj čega su bili svjedoci, ako su bili? Jer se tako treba. Jer se tako živi, ako misliš da živiš ko čovjek, a ne hinja. Jer se drugačije NE SMIJE. Ne mogu, a da se ne sjetim kako smo jednom s deset godina ukrali nekom djedu par bresaka u voćnjaku pored puta i kako nas je ćaća kad je saznao htio sa lica Zemlje izbrisati i poslao nas kod tog djeda kasnije sa vrećićama punim kupljenih bresaka, vrećicama što su triput veće od nas bile, a u njima naš sram veći i od Svemira. Ne želim ni zamisliti na koju bi me banderu moj Cane okačio da nešto znam o ovom slučaju, a šutim. Jeste li svjesni boli ove majke? Koji vam je đavo i đe su vam muda? Na koncu, vjera i Bog, u kojeg se tako često kunete i na čija se djela ko fol pozivate?’, napisala je Martina Mlinarević Sopta.
wpDiscuz