Published On: Sub, velj. 23rd, 2019

GORAŽDE TI HRVATSKI GRADE: Kako je kanton bez Hrvata postao inkubator za leženje izaslanika u Dom naroda

Krajem listopada 2018. godine rasprava o Odluci Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP) potpuno je zauzela javni prostor. Od svih paničnih poziva na zbijanje redova u 12.765-tu po redu „Obranu Bosne“ najviše se isticao vapaj Goražda. Politički lideri iz Bosansko-podrinjske županije su najavljivali da će blokirati izbor izaslanika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH ako im se ne svidi odluka SIP-a o raspodjeli mandata po županijama.

Od čega su strahovali u Bosansko-podrinjskoj županiji, tj. Goraždu i okolnim selima koja zajedno čine „kanton“? Pa strahovali su od toga da ne izgube najpoželjnijeg poslodavca u kantonu – Dom naroda Parlamenta F BiH.

Naime, u Goraždu, malom istočno-bosanskom gradiću na Drini udaljenom oko 90 minuta katastrofalne ceste od Sarajeva, perspektive nisu baš sjajne. Iako industrijsko središte s nekoliko tvornica o kojima se priča kao velikom investicijskom uspjehu i ovaj uspjeh ima svoju mračnu stranu. Te tvornice su ustvari „sweatshopovi“ njemačke metalske industrije u kojima su plaće industrijskih radnika jedva malo veće od minimalca. U njima se obavljaju poslovi koji traže dosta ručnog rada i bili bi preskupi da se obavljaju u Njemačkoj dok ih Goraždani, kojima udaljenost od velikih središta ne daje neke velike mogućnosti za bolje plaćeni posao, rade za nekoliko stotina KM.

Međutim, ako ste iz Goražda morate imati jednu stvar i nemati drugu stvar da se „dočepate“ najbolje plaćenog posla u državi. Stvar koju morate imati je malo visprenosti i „poduzetničkog duha“ da podjelom paketića od 20 deka kave, kutije keksa i litar mutavca skupite par stotina glasova i upadnete u županijsku skupštinu BPK. Onda je potrebno da se iskažete i u „stvari koju nemate“. A to je obraz. Zaboravite kako ste se izjasnili na prethodnim popisima, kako ste se busali u hrabra bošnjačka prsa i ponosili bosanstvom i u kućici formulara u SIP-u upišete poželjnu naciju. Najčešće se izjasnite Srbinom ili Hrvatom, ali i Ostali imaju dobar koeficijent prolaznosti. Uz malo kockarske sreće postajete izaslanik u Domu naroda.

Kanton koji je trebao dati nula izaslanika postao ključan u otimačini ustavnih prava Hrvatima

Na fotografiji: Hrvati kantona Goražde.

Potpuna nekoherentnost izbornog sustava i politikantska priroda odluke SIP-a je najvidljivija na slučaju Goraždanskog inkubatora koji leže izaslanike. Da je ispoštovan meritum Odluke Ustavnog suda BiH (predmet „Ljubić“) iz Goražda se ne bi u Dom naroda birao nitko. Objasniti ćemo što je razlog da je to tako trebalo biti:

  • U Bosansko-podrinjskoj županiji prema popisu 2013. žive 24 (slovima: dvadeset i četiri) Hrvata. Među ta 24 Hrvata je i Hrvat Edim Fejzić s obitelji. Od ukupnog broja Hrvata u Federaciji BiH (497.883) to je 0,005% i naravno da matematički Bosansko-podrinjska županija nije trebala dati niti jednog od 17 Hrvata u Domu naroda.
  • U Bosansko-podrinjskoj županiji prema popisu 2013. živi 885 Srba. Među tih 885 Srba je i Srbin Mirsad Dizdar s obitelji. Od ukupnog broja Srba u Federaciji BiH (56.550) to je samo 1,57% i naravno da matematički Bosansko-podrinjska županija nije trebala dati niti jednog od 17 Srba u Domu naroda.
  • U Bosansko-podrinjskoj županiji prema popisu 2013. živi 22.313 Bošnjaka. Od ukupnog broja Bošnjaka u Federaciji BiH (1.562.372) to je samo 1,43% i naravno da matematički Bosansko-podrinjska županija nije trebala dati niti jednog od 17 Bošnjaka u Domu naroda.

Središnje izborno povjerenstvo (SIP) je naputkom propisalo neustavnu odredbu 1/1/1 i poklonilo Bosansko-podrinjskoj županiji izbor 3 izaslanika. U Dom naroda Parlamenta Federacije BiH su tako izabrani Hrvat Edim Fejzić, Srpkinja Daliborka Milović i Bošnjak Nijaz Musić.

Međutim tu nije kraj. U dodatnom pripetavanju „pojavili“ su se i još jedan Srbin (Velemir Tanović), jedan Bošnjak koji je nedostajao u Zapadnohercegovačkoj županiji (Senad Čeljo) i jedan „ostali“ (Sejad Tatarin). I eto nas na 6 izaslanika iz Bosansko-podrinjske županije od ukupno 55 izabranih u Dom naroda (11% izaslanika u Domu naroda je iz Bosansko-podrinjske županije). Umalo je bio i sedmi izaslanik iz Bosansko-podrinjske županije, ali se izgleda nešto zakompliciralo sa „srbovanjem“ Mirsada Dizdara.

Pri izboru izaslanika (Bošnjaka i Hrvata) u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH (koji se biraju u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH) ključnu ulogu su imali izaslanici iz Bosansko-podrinjske županije. Senad Čeljo (Stranka za BiH) se priključio osmorici izaslanika bošnjačkog naroda iz SDA i time je osigurana većina u klubu Bošnjaka (9 od 17) i osiguran izbor 3 izaslanika iz SDA u Dom naroda na državnoj razini. Hrvat Edim Fejzić je bio „jezičac na vagi“ da u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH uđe Hrvat iz DF-a Zlatko Miletić.

Goraždanska priča

„Goraždanska priča“ je politički fenomen (opaska: podsjetiti se na vic o Fati fenomenu). 100% zastupnika Goraždanske priče iz županijskih skupština (Edim Fejzić, Sejad Tatarin) postali su ujedno i izaslanici u Domu naroda (2 od 2).

Edim Fejzić (po zanimanju „Hrvat“) „hrvatuje“ već treći mandat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH: jednom kao pripadnik Lijanovićeve stranke, jednom kao pripadnik „dijaspore“ (Stranka dijaspore), a sada kao pripadnik „Goraždanske priče“.

 

Sejo je „ostali“. Kako je Sejo „ostali“ ne znamo. Iako mu prezime sugerira pripadnost poznatom osvajačkom narodu Tatara mongolsko-turkijskog porijekla koji je u ove krajeve navraćao pod Džingis-kanom neki kažu da je Tatarin vrlo često bošnjačko prezime i da je Sejo „ostali“ samo za SIP. Postoji mogućnost da je ipak stvarno etnički Tatarin i da je Sejina familija zadržala svoju tatarsku samobitnost iz vremena prodora mongolsko-tatarskih hordi u Europu (1235.-1290.). Neki kažu da se Sejo hvalio da ima neke rodbinske veze s poznatom tatarkom Irinom Shayk tako da mu je Ronaldo jedan vakat bio i zet.

Zaključna razmatranja o inkubatoru

Kada goraždanski etno-biznismen uloži nekoliko hiljada u svoju političku karijeru tada prihodi nisu ograničeni samo na plaću u Domu naroda (koja nije mala), već se otvara i potpuno novo tržište – trgovine utjecajem. Bolje to, nego štancati bolcne i navlačiti semeringe za 500 KM.

Ima jedna županija, zove se Bosansko-podrinjska. Mala po broju stanovnika, ali velika po broju izaslanika.

Poskok.info

Pošalji ovaj članak prijateljima: