Sumnjičav sam prema ideji da može postojati neka vladajuća struktura koja ne eksploatira umjetnost. Umjetnike se iskorištava kao što se iskorištava i radnike. Danas se to samo manje vidi
Spomenik Josipa Broza Tita u Kumrovcu, autora Antuna Augustinčića, jedne je prosinačke noći prije sedam godina eksplozivom srušen s postolja, a s torza brončane skulpture otkinuta je glava. Tom poznatom događaju prethodili su deseci sličnih vandalskih nasrtaja na antifašističke spomenike, a zatiranje umjetničke ostavštine prošlog vremena nastavilo se i nakon te sablažnjive dekapitacije Maršala. Ukupno je na području Hrvatske razbijeno 2.965 antifašističkih spomenika.
Na tu se činjenicu, koja se bez afektiranja može odrediti kao nacionalna sramota, nadovezao kipar Ivan Fijolić , izloživši u galerijskom prostoru Lauba ciklus od sedam monumentalnih skulptura inspiriranih poviješću narodnooslobodilačke borbe i javnim skulpturama koje su kao dio programa »instrumentalizirane umjetnosti« imale za cilj stvoriti »klasične prikaze sadašnjosti i veličanstvene borbe za sreću čovječanstva«.
Strah od gubitka radnog mjesta, u situaciji relativno visoke stope nezaposlenosti, ne pogoduje pozitivnoj diskriminaciji zaposlenih žena i ostavlja veliki prostor za poslodavce
Tražila sam posao u struci i pronašla ga u hrvatskoj privatnoj firmi. Razgovor za posao mi je već pokazao da se ne bi trebala zaposliti u toj firmi. Posao mi je hitno trebao i morala sam ga prihvatiti. Direktorica mi je na razgovoru rekla da mrzi žene koje hoće raditi i odgajati djecu te da, ako želim raditi kod nje, ne smijem ni u kojem slučaju ostati trudna.(…) Nakon pet mjeseci ostala sam trudna. Bilo me je jako strah. Bojala sam se da mi neće produljiti ugovor, ali me je bilo strah i reakcije direktorice pa sam skrivala trudnoću. Nosila sam širu odjeću i izmišljala svakakve izlike kojima sam objašnjavala svoj umor i mučninu.(…) Kad se shvatilo da sam trudna, direktorica mi nije rekla baš ništa. Uopće nije htjela razgovarati sa mnom. Naravno, ugovor mi nije produljen.«
Osobno je to iskustvo 28-godišnje ekonomistice koja je završila višu ekonomsku školu, jedne od ispitanica čija su osobna iskustva objavljena u znanstvenom istraživanju demografa Anđelka Akrapa i Ivana Čipina »Zaposlenost žena i fertilitet u Hrvatskoj«.
Jedna od glavnih hipoteza istraživanja, kako navode autori, bila je da u Hrvatskoj postoje razlike u fertilitetnoj motivaciji s obzirom na sektore u kojima su žene zaposlene. Struktura radnog vremena, ali i različiti uvjeti rada, pri čemu Akrap posebno ističe sve raširenije atipične oblike rada, ima značajan utjecaj na fertilitetnu motivaciju. Rad na određeno vrijeme u postojećim ekonomskim i društvenim uvjetima neosporno je vrlo restriktivan na fertilitetni učinak, a on je vrlo raširena pojava, osobito među ženama u mlađoj fertilnoj dobi.
Egzistencijalna neizvjesnost
Iako se u javnosti percipira kako je rad na određeno vrijeme isključivo vezan uz privatni sektor, to nije tako. Rad na određeno vrijeme postupno se sve više prakticira i u državnom sektoru i uglavnom se odnosi na mlađu radnu snagu. Pa je tako, svaka peta zaposlena žena, koja radi na određeno vrijeme, zaposlena u privatnom sektoru, dok je u državnom sektoru svaka osma zaposlena na određeno vrijeme.
Atipični oblici radnog vremena, koji se mahom odnose na mlađe žene, sami po sebi ili odgađaju ulazak u brak ili uvjetuju manji broj djece. Autori istraživanja podijelili su zaposlene žene u četiri skupine s obzirom na broj djece koje imaju – ni jedno, jedno, dvoje, troje i više. Najvažniji nalazi istraživanja su pokazali da žene koje nemaju djece češće rade na određeno vrijeme u odnosu na žene koje imaju djecu. Nadalje, tek 66 posto žena koje imaju jedno dijete žele imati još djece, a tek svaka peta žena koja ima dvoje djece željela bi imati više od dvoje djece. Žene koje imaju barem jedno dijete u većoj mjeri smatraju da rodiljni dopust sigurno nema utjecaj na daljnji posao i karijeru od žena koje nemaju djecu.
Najviši udio zaposlenih žena na određeno vrijeme imaju djelatnosti koje zapošljavaju relativno veliki broj žena, a to su ujedno i djelatnosti gdje veliki broj zaposlenih ima srednju stručnu spremu kao što je slučaj u sektoru trgovine. »Općenito, dugogodišnji rad na određeno vrijeme djeluje obeshrabrujuće na odluku o prvom, a da ne govorimo o sljedećem djetetu. Smatramo da nije potrebno dublje elaborirati kako dugogodišnji rad na određeno vrijeme u konkretnim hrvatskim, ekonomskim prilikama, oblikuje egzistencijalnu neizvjesnost i, naravno, djeluje obeshrabrujuće na odluku o rađanju prvog ili sljedećeg djeteta«, ističu demografi Akrap i Čipin.
I bez istraživanja u Hrvatskoj je poznata relativno raširena pojava rada na određeno vrijeme, osobitog mladih. Također je poznato da su se u relativno kratkom vremenu dogodile zamjetne promjene u strukturi radnog vremena u pojedinim djelatnostima a autori posebno ističu trgovinu i financijski sektor. Stoga, ističu kako je posebno pitanje struktura radnog vremena zaposlenih žena s malom djecom, prvenstveno znajući da radno vrijeme jaslica i vrtića ne prati radno vrijeme zaposlenih.
Bez demografske politike
Osim toga, poslodavci koji zapošljavaju veliki broj radnika taj problem ne prepoznaju ili smatraju da to nije njihova briga.
– Nisu tu potrebna velika sredstva za reorganizaciju poduzeća. Poslodavci mogu bez dodatnih izdataka omogućiti ženama s malom djecom da subotom i nedjeljom ne rade. To je pitanje pozitivne diskriminacije – veli Akrap naglašavajući kako je problem Hrvatske što nema demografsku politiku. Potrebna nam je, kako veli, dugoročna demografska politika oko koje će se postići konsenzus.
Hrvatska, poznato je, bilježi negativne demografske trendove. Situacija u visokorazvijenim zemljama, koje bilježe relativno povoljne demografske trendove, pokazuje da je nezaobilazno uključivanje poslodavaca u oblikovanje primjerenih uvjeta zaposlenicima koji podižu potomstvo.
No, autori istraživanja jasno ukazuju da strah od gubitka radnog mjesta, u situaciji relativno visoke stope nezaposlenosti, sam po sebi, ne pogoduje pozitivnoj diskriminaciji zaposlenih žena i ostavlja veliki prostor za poslodavce.
»Poznato je i da u Hrvatskoj postoje zakonski temelji za pozitivnu diskriminaciju zaposlenih žena s malom djecom, kao jednog od bitnih činitelja fertilitetne motivacije, ali ona je u privatnom sektoru gotovo nepoznata. Pritisak i diskriminacija zaposlenih žena s malom djecom nije svjesna odluka vlasnika na višim razinama upravljanja u velikim tvrtkama. No, niže razine upravljanja provode ono što više razine odrede, a tu su u privatnim tvrtkama, zasada, rijetki primjeri pozitivne diskriminacije zaposlenih žena koje podižu djecu«, među ostalim zaključuju autori istraživanja »Zaposlenost žena i fertilitet u Hrvatskoj«.
Na koji način se u Hrvatskoj poslodavci odnose prema ženama koje se odlučuju na roditeljstvo, svjedoče i iskustva nekolicine sudionica istraživanja. Tako se, primjerice, viskoobrazovana ekonomistica zaposlila u računovodstvu privatne tvrtke na radnom mjestu srednje stručne spreme. Prihvatila je nižerangirani posao jer je zbog želje da ima dijete trebala stalan posao. U firmi nikakvih problema nije imala do odlaska na rodiljni. No, povratak je bio bolan.
Bolan povratak
»Kada sam se vratila, rekli su mi da će zadržati moju zamjenu, a za mene nije ostalo nikakvo radno mjesto. S obzirom na to da nisu imali razloga dati mi otkaz, privremeno sam zamjenjivala kolegice. Tako je prošao jedan mjesec, a šef mi je svojim komentarima pokazivao kako za mene tu nema posla«, svjedoči 32-godišnjakinja koja je sama dala otkaz i zaposlila se u poduzeću u kojem joj je čak i direktor rekao da ako »želi ostati u drugom stanju, da je to nešto što se mora obaviti i da će je čekati posao«.
»Voljela bih da mi popodnevne smjene nisu do 22 sata. Kada radim popodnevnu smjenu, djecu uopće ne vidim cijeli tjedan«, svjedoči 27-godišnja prodavačica koja je razmišljala o promjeni posla, ali je u sadašnjem poduzeću nakon tri godine rada na određeno dobila stalan ugovor. Promjena posla, podrazumijevala bi ponovni rad na tromjesečne ugovore na određeno. Toj prodavačici, koja puni police, vuče palete i slaže robu, kada je prvi puta zatrudnjela ponuđen je »lakši posao« na veleprodajnoj blagajni. »Na toj se blagajni uglavnom kupuje roba u paketima. Svaki ima najmanje 10 kilograma, osim grickalica koje su lagane. Radila sam to dva dana i otvorila bolovanje. Za drugu trudnoću nisam nikome ništa rekla sve dok nisam dobila bolovanje. Kada sam direktorici donijela papire i rekla da sam trudna, nasred trgovine je dreknula – Izdajico jedna!«
___________________________
UTJECAJ RODILJNOG DOPUSTA NA POSAO
Žene zaposlene u privatnom sektoru sklonije su mišljenju o negativnom utjecaju korištenja rodiljnog dopusta na posao i napredovanje na poslu, nego žene zaposlene u državnom sektoru. S obzirom na mjere populacijske politike, žene zaposlene u državnom sektoru više preferiraju mjeru koja omogućava usklađivanje poslovnog i obiteljskog života, što uz ostalo, podrazumijeva fleksibilno radno vrijeme. Pogledi na kućanske i radne obaveze se razlikuju: ispitanice zaposlene u privatnom sektoru sklonije su tradicionalnom pogledu na podjelu rada u obitelji i zapošljavanje žena, u odnosu na žene zaposlene u državnom sektoru.
VEĆA SIGURNOST POSLA U DRŽAVNOM SEKTORU
Dvije trećine žena zaposlenih u financijskom posredovanju izjavilo je kako rodiljni dopust sigurno ili vjerojatno ima negativne posljedice na posao i karijeru, dok je ta brojka kod žena zaposlenih u državnim sektorima zdravstva i obrazovanja znatno niža (svaka treća ispitanica), što bi trebalo tumačiti većom sigurnošću posla u državnom sektoru. Svaka četvrta žena, zaposlena u nisko plaćenim sektorima trgovine i prerađivačke industrije, sklona je potpunom ili privremenom prestanku radnog odnosa nakon završetka rodiljnog dopusta. U bankarskom sektoru to bi bilo spremno učiniti svega par postotaka žena.
U TRGOVINI JE NAPREDOVANJE – ZADRŽATI POSAO!
Ispitanice zaposlene u trgovini pod napredovanjem na poslu podrazumijevaju zadržavanje radnog mjesta, a ispitanice s višom obrazovnom strukturom pod napredovanjem na poslu podrazumijevaju viši dohodovni i društveni status.
NOĆNI RAD U ZDRAVSTVU, NEDJELJE ZA TRGOVKINJE
Analiza strukture radnog vremena prema odabranim sektorima djelatnostima pokazala je da navečer ili po noći najčešće rade žene zaposlene u sektoru zdravstva. Prekovremeno najjčešće rade žene zaposlene u financijskom posredovanju, rad subotom najrašireniji u sektorima trgovine i prerađivačke industrije, dok nedjeljom najviše rade trgovkinje.
SVAKA TREĆA ISPITANICA SAMA BRINE O DJECI
Gotovo svaka treća ispitanica koja ima djecu odgovorila je da se uglavnom ona brine za njih. Kod žena bez djece, pak, očekivanja su optimističnija, jer je svaka osma ispitanica odgovorila da će se uglavnom sama brinuti o djeci.
Istovremeno, kod žena s djecom tek se kod svake druge ispitanice suprug podjednako brine o djeci. Žene koje nemaju djecu, u velikoj većini – četiri od pet – očekuju podjelu poslova oko skrbi za djecu između njih i njihovih partnera.
wpDiscuz