U Tuzli je održana prezentacija istraživanja o tome kako mladi u BiH percipiraju druge etničke skupine . Istraživanje je provedeno na 320 učenika srednjih škola u Banjaluci , Mostaru i Sarajevu . Među srednjoškolcima nacionalnih podjela nema , ali ih u obrazovnom sustavu Bosne i Hercegovine ima , od onih udžbeničkih do političkih .
Politika u BiH ima nemjerljiv utjecaj na kreiranje obrazovanja , što je 20 godina poslije rata u BiH dovelo da su generacije i generacije odgojene u školama na tim nacionalnim jezičnim i povijesnim podjelama .
Eksperimentalno istraživanje koje je proveo politički analitičar Srđan Puhalo među srednjoškolcima u Bosni i Hercegovini o etničkim podjelama pokazalo je da učenici srednjih škola u BiH još uvijek ne promišljaju o svojim školskim kolegama kroz prizmu njihovog imena i prezimena niti njihovog nacionalnog identiteta .
” Tako je najljepša djevojka u Banjaluci imala bošnjačko ime i prezime , druga je imala hrvatsko , a tek treća po ljepoti je imala srpsko ime i prezime . U Sarajevu je bila drugačija situacija . Najljepša je imala srpsko ime i prezime , druga po ljepoti ocijenjena imala je hrvatsko , a tek je treća po ljepoti bila Bošnjakinja . I u Mostaru je bilo drugačije , tamo je najljepša bila Bošnjakinja , druga po ljepoti bila je Srpkinja , a treća je bila Hrvatica . Onda ste vidjeli da samo saznanje da se netko zove Snežana , Mersiha ili Lucija , apsolutno nije utjecalo na percepciju njene ljepote ” , kaže Puhalo .
Neopterećnost mladih ljudi time kako se tko zove uvelike smeta vladajućim elitama , kaže Srđan Puhalo .
” Njihov način vladanja i opstanak na političkoj sceni upravo se zasniva na tim etničkim animozitetima , odnosno na sukobima na kojima oni profitiraju tako što ne moraju nositi ekonomijom , ne moraju nositi školstvom , znači egzistencijalnim problemima građana , već čitavo vrijeme spinuju javnost ili je usmjeravaju na to da ‘ oni nas mrze , mi njih mrzimo ‘ i da zbog toga ‘ moramo da budemo strpljivi , da budemo spremni na odricanje ‘ , pa tek kad ‘ riješimo te stvari sa Srbima , Hrvatima i Bošnjacima , onda se možemo posvetiti ‘ ljudima važnijim , ali njima manje važnim stvarima , kao što su zdravstvo , školstvo , ekonomija , zaposlenost … “
Nacionalna politika svoje veliko utočište pronalazi u obrazovnom sustavu Bosne i Hercegovine . Nenad Veličković , profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu i književnik , radio je posljednjih godina analize čitanki u BiH . Kaže da je mnogo toga zanimljivog otkrio , a između ostalog i to da su književnost i jezik najzastupljenija oblast unutar nacionalne skupine predmeta . ” Sva ta pitanja zašto bi književnost imala povlašteni položaj – vrlo lako i vrlo brzo se dođe do toga da u obrazovnom sustavu u Bosni i Hercegovini tri nacionalizma postavljaju pravila igre , i da onda , ustvari , književnost u toj igri ima jednu značajnu ulogu , ja bih rekao da je centarfor i davati golove ” , rekao je Veličković .
Oruđe ideologije
Prema Veličkovićevim riječima , obrazovni sustav u Bosni i Hercegovini je jedno od najjačih oruđa nacionalne ideologije . ” Obrazovni aparat je jedno jako oruđe ideologije i ideologija koja vlada u Bosni i Hercegovini ne želi odreći tog oruđa i ne pristaje na bilo kakve suštinske reforme . ”
Istaknuta profesorica jezika s Univerziteta u Tuzli Marica Petrović vrlo često javno kritizira načine na koje se manipulira jezikom , ne samo u svakodnevnoj javnoj komunikaciji već i jezikom u udžbenicima . Za RSE kaže da je razlika u jeziku bilo oduvijek , a da danas isticanje tih razlika služi jedino političkim elitama za pravljenje zidova među ljudima .
” Bojim se te komunikacijske razine o kojoj se često govori , koja je uzrokom priče ‘ što će nam tri jezika ‘ , bojim se nedostatka svijesti da su stvarno uvijek bila tri – što je stotinjak godina u povijesti jednog naroda ! ? Mi praktično , prolaskom Austro – Ugarske prekidamo te prije – standardne uzuse u kojima smo imali franjevce , alhamijado i krajišnička pisma , Srbi su već imali Vuka . Bilo je razlike , razlike ima i ona je evidentna , ali ne tolika da bismo se zbog toga svađali i imali ovakve nesporazume ” , ističe Petrović .
Na pitanje RSE da ilustrira stanje jezika u Bosni i Hercegovini , profesorica Petrović odgovara : ” Mi prepišemo zagrebačke knjige , pa ih u Mostaru malo ‘ friziraju ‘ , i to ispadne tako jako nespretno , da je neki dan netko na televiziji cinično komentirao udžbenik IV razreda osnovne škole , čini mi se iz poznavanja prirode i društva , koji je stvarno nevjerojatan : ‘ Imamo dvije domovine , od kojih jednu volimo , au drugoj smo se rodili ‘ . Ne mogu vjerovati da to piše u školskom udžbeniku ! Ako je to istina , onda je to dobra ilustracija stanja . ”
Za podjele zaslužne akademske elite
Za nacionalne podjele u obrazovnom sustavu zaslužne su akademske elite , koje sa sveučilišta predsjedavaju i svojim političkim partijama .
” Sveučilišta su postali zarobljenici političkih partija . Tu znatan utjecaj imaju i vjerske zajednice koje , nažalost , nemaju pozitivnu ulogu u pomirenju ljudi , već nastoje se potkusuruju i da ostvare svoje interese kroz obrazovni sustav . Političari vide studente kao bazu za svoje agitacije , i nažalost , sveučilišta ne proizvode znanje , oni služe očuvanju postojećih ideologija . To je proizvelo model profesora – političara umjesto profesora – istraživača . Imate ljude koji su u parlamentu kad ih tražite na fakultetu , a kad ih tražite u parlamentu , oni su na fakultetu . Ustvari , nikad nisu ‘ kod kuće ‘ i jednostavno su velike štetočine i prodavači magle ” , navodi Enes Osmančević , komunikolog i profesor na UNTZ .
BiH je još 2006. godine u Bergenu potpisala sporazum da će do 2010. reformirati visoko obrazovanje i ući u europsku zonu visokog obrazovanja . 2013. je već pri kraju , a Bosna i Hercegovina i njena sveučilišta ostali su u svojim nacionalnim okvirima , a na njihovim čelima su uglavnom istaknuti članovi i čelnici političkih stranaka .
Radio Slobodna Evropa